Grubišić komentirao pomoć stradalima na Baniji: Država bi trebala reagirati, ali na način koji nazivam pozitivni državni intervencionizam

Screenshot

Ekonomski analitičar Andrej Grubišić komentirao ulogu države u pomoći stradalima i zašto su obroci kuhara volontera na području pogođenom potresu bili jeftiniji od onih koje sada priprema državna tvrtka Pleter. 

Navodi kako tu ima dosta politikanstva, ali i podbadanja. “Pojedinci iz privatnog sektora brzo su reagirali, vidjeli smo koordinaciju bez centralnog državnog planiranja. Vidjeli smo činjenicu da, ako država negdje nije involvirana, ne nestaje solidarnosti”, rekao je za N1.

Dodaje da ako želimo biti s nekim solidarni, ne mora nužno država dati uslugu. Uslugu može dati i privatni sektor što će platiti porezni obveznici. “Kad netko kaže da se bez države ne može treba to artikulirati do kraja – sud koji će pravilno donositi procjene i prosudbe, gdje država ima ulogu arbitrarnog, a ne aktivnog sudionika, uloga vojske i uloga policije”, objasnio je.

Nema ništa protiv da država bude transmisijski mehanizam te ne vidi ulogu države u ekonomiji jer nitko tuđim novcem ne raspolaže kao svojim kao ni monopolista pružanja usluga zdravstvenog osiguranja, mirovinske štednje i isplata mirovina te u školstvu.



“Kad se uzmu samo ove četiri stvari – zdravstvo, mirovine, školstvo i subvencije, dolazimo do 100 milijardi kuna godišnjeg troška. A praksa nas uči da nije dovoljno samo imati dobru namjeru jer nas ne opstruira od odluka koje imaju negativne reperkusije, a trebale bi nas štititi”, ističe.

Smatra da je dodatan angažman države u rješavanju životnog standarda ovih ljudi koji će zahtijevati njezinu proaktivnost u smislu trošenja tuđeg novca krivi put. “Država bi trebala reagirati, ali na način koji nazivam pozitivni državni intervencionizam”.

Predlaže smanjenje PDV-a na 20 posto, da svi plaćaju porez na dobit 10 posto, smanjenje trošarina, privatizaciju brojnih državnih kompanija, barem djelomičnu liberalizaciju zdravstva, školstva i mirovinskog sustava. “Ne umanjujem ulogu države tamo gdje je mjesto države”.

Predlaže da novci dođu na račune tih ljudi dodajući kako je uvjeren da težak socijalni status ne znači nedostatak zdrave pameti i da sami odluče kakvu vrstu obnove žele… Naglašava kako je ključno tko kontrolira novac. “Volio bih da što više tog novca dođe na račune tih ljudi, a oni sami odluče što će s njime”.

Smatra da kontejnere treba kupiti tamo gdje ih se može najbrže dobiti te se trebaju kupiti u normalnim vremenima, najpovoljniji, neovisno o tome gdje su proizvedeni.

“Kreiranje dobrog životnog standarda ne postoji bez žrtve i odricanja. Da bi država iz nekog fonda isplatila subvenciju, ona to nekom drugom mora uzeti”, navodi.

Komentari