Godinu dana od razornog zagrebačkog potresa: Seizmolog Tomislav Fiket prisjetio se tog jutra

Zaglušujuća tutnjava, strah, panika, nevjerica i osjećaj nemoći. Zagrepčani se i danas, godinu poslije, trzaju od posljedica onog što su doživjeli 22. ožujka 2020. u 6:24. Previše vremena za strah nisu imali oni kojima je upravo počinjao dugi i najzaposleniji dan u karijeri. Iz prve ruke opisao je svoje iskustvo tog dana seizmolog Tomislav Fiket, s Geofizičkog odsjeka zagrebačkog PMF-a.

Kako je meni osobno izgledao 22. ožujka 2020. u 6 sati i 24 minute? Pa vrlo vjerojatno kao i većini ostalih građana koji su u to vrijeme spavali…dezorijentacija, malo vremena dok se shvati što se događa, pokušaj ustajanja iz kreveta, gledanje kako su djeca…Strah, naravno.

Prvo smo izveli djecu iz kuće, pregledao sam u kakvom nam je stanju kuća (nije bila u bajnom, stara je kuća u epicentru zagrebačkog potresa), pozdravio se sa ženom i djecom i otišao na posao.

Prolazio sam Petrovom, mnoštvo ljudi na ulici

Naravno, i seizmologe je strah potresa, samo što mi imamo posao koji nas zaokuplja u tim trenucima pa nemamo vremena razmišljati o strahu. Što se tiče osobnog dojma, na brzinu sam uspio vidjeti štetu na kući (pao nam je dupli zidani dimnjak, osula se većina crijepa, pukli su nam zidovi…), ali sam se morao uputiti na posao. Imao sam sreću da nikome iz obitelji nije bilo ništa pa je bilo lakše. Kako je moj put do posla preko Petrove ulice, vidio sam mnoštvo građana na ulici, preblizu zgradama, i to je nešto što me zabrinulo.



Naime, manje su šanse da nastradate tijekom potresa od potpunog rušenja zgrade, nego od pada predmeta (cigli, crijepa, tegli, fasade…) s visine. Kako smo očekivali naknadne udare, nastojali smo građanima koji su nas zasipali pozivima objasniti kako je nužno maknuti se na sigurnu udaljenost od zgrada/kuća kako bi se zaštitili. Nije nas iznenadio broj poziva građana, jer smo već navikli da u gradskim sredinama već i kod potresa 2,5 po Richteru telefoni ne prestaju zvoniti.

Šire se lažne vijesti, nastojimo umiriti građane

Naravno, opseg posla nam se znatno povećao, u godinama bez ovakvih potresa bilježi se nekoliko tisuća potresa na teritoriju RH, a samo zagrebački, a naročito kad pribrojimo i petrinjski potres i serije potresa koje su uslijedile 2020. i 2021. godine značajno premašuju protekle godine po broju potresa. Svaka od tih serija broji tisuće potresa.

Građani zovu, naravno, kod svakog potresa koji osjete. Razumljivo je to, ipak je ovo nešto na što nisu navikli i jako uznemirujuće iskustvo. Nitko ne voli događaje na koje nikako ne može utjecati, taj osjećaj bespomoćnosti je duboko uznemirujući. Uglavnom smo nastojali umiriti građane, naročito nakon što su se počele širiti lažne vijesti/najave potresa.

Pitanja koja su nam postavljali su nam svima poznata, to su – može li se predvidjeti potres, hoće li se dogoditi jači…

Sve je ovo bilo moguće, ali jako malo vjerojatno

2020. godina nam neće ostati u dobrom sjećanju po mnogo toga, nitko od nas nije očekivao da će biti ovako turbulentna, a pogotovo nismo očekivali da ćemo u jednoj godini imati dva jaka potresa, kojih relativno dugo nije bilo u RH (zadnji jaki potres je bio u Stonu, 1996. godine).

Grad Zagreb ovakav potres ne pamti od 1905./1906. godine kada su ga pogodila dva slična potresa u prosincu 1905. godine i siječnju 1906. godine, dok petrinjski kraj nije imao ovakav potres od 1909. godine i čuvenog pokupskog potresa na kojem je Mohorovičić došao do svog epohalnog otkrića.

Da ste nekog od seizmologa pitali misli li je li to moguće, odgovorio bi vam ‘moguće je, ali nije jako vjerojatno’. 2020. godina nas je sve razuvjerila. Nitko od nas nije se nadao ovako turbulentnoj godini, piše Dnevnik.hr.

Komentari