Čovjek drugačijih pogleda od ostalih, koji uz neprekidno učenje i golema odricanja prihvaća izazove i uvijek je ispred vremena je Dragan Primorac, nekadašnji ministar znanosti, obrazovanja i sporta, a današnji vrsni stručnjak personalizirane medicine. O novom pristupu medicini, nekadašnjim ministarskim uspjesima, osvrtu na političku situaciju u zemlji te planovima za budućnost porazgovarali smo za portal Otvoreno s tim “čovjekom koji mijenja medicinu”.
Za Vas se govori da ste “čovjek koji mijenja medicinu”. Na koji način mijenjate medicinu i laska li Vam ta titula?
– Činjenica je da medicina konstantno doživljava promjene. Od samih početaka bavljenjem medicinom koncept translacijske medicine, koja integrira znanja iz temeljnih medicinskih znanosti u kliničku praksu s ciljem poboljšanja dijagnostičkih i terapeutskih postupaka, je moj put. Takav koncept je golemi izazov i konstantno je vezan uz inovacije. Tako je bilo i ranih 90-tih godina kada smo u suradnji s američkim kolegama pokazali da je uz pomoć DNA tehnologije moguće identificirati skeletne ostatke. U svim američkim medijima, uključujući one znanstvene poput Science, JAMA, The Lancet, ali i sve druge – New York Times, Wall Street Journal, Chichago Times… to je bila glavna vijest. Nakon toga su slijedila su naša brojna klinička istraživanja, a 1994. godine u časopisu Journal of Clinical Investigation, objavili smo molekularnu osnovu jednog tipa bolesti krhkih kostiju u djece (Osteogenesis Imperfecta).
Nakon toga slijedilo je otkriće mutacije na “agreecan” genu, odgovorne za nastanak jednog oblika osteohondrodistrofije. U časopisu Science 2000. godine objavljujemo prvu studiju iz područja istraživanja podrijetla Europljana, analizirajući muškarcima svojstven Y kromosom što je otvorilo jedno potpuno novo područje istraživanja. Slijedi rad objavljen u Nature 2016. godine u kojem smo prikazali rezultate važne za razumijevanje jedne od najznačajnijih migracija anatomski modernog čovjeka, a koja se dogodila prije 75 tisuća godina sa područja Afrike.
Zadnjih godina intenzivno razvijamo područja personalizirane i regenerativne medicine. Nedavno u časopisu Genes na molekularnoj razini smo pojasnili učinak autolognog mikrofragmentiranog masnog tkiva koje sadrži mezenhimale stromalne stanice u procesu regeneracije hrskavičnog tkiva. Istodobno s našim partnerima iz SAD-a ulažemo goleme napore kako bi u kliničku praksu na razini Europe uveli farmakogenomsko testiranje, a model za to nam je integrativni koncept uvođenja personalizirane medicine u kliničku praksu kojeg primjenjuje Specijalna bolnica Sv. Katarina, i koji se pokazao sjajnim.
Jedan ste od prvih znanstvenika u Europi koji uvodi personaliziranu medicine u kliničku praksu a, koja nažalost, još uvijek nije dovoljno poznata u Hrvatskoj. Koje su karakteristike te medicine i što bi trebalo učiniti da ima veći odjek u našoj zemlji?
– “Prava terapija za pravog pacijenta u pravo vrijeme” je najjednostavnija definicija personalizirane medicine. Ona je zasnovana ne samo na razumijevanju analize genoma, proteina, enzima, glikana već i na razumijevanju utjecaja okoliša na ljudsko zdravlje, sve u svrhu pružanja rane dijagnostike te optimalnog i pravovremenog liječenja.
Snaga personalizirane medicine se temelji na poznavanju procesa na molekularnoj razini što u konačnici omogućava i najoptimalniji dijagnostički i terapeutski pristup. Specijalna bolnica Sv. Katarina u suradnji s partnerima posebice iz SAD-a predvodnik je uvođenja integrativnog koncepta personalizirane medicine u kliničku praksu i na to smo ponosni.
O važnosti personalizirane medicine govori podatak da je Europska komisija osnovala International Consortium of Personalized Medicine (ICPerMed), kao strateško tijelo u promicanju personalizirane medicine u Europi. Istodobno s istim ciljem u Hrvatskoj je osnovan Hrvatski klaster konkurentnosti personalizirane medicine i Hrvatsko društvo za personaliziranu (preciznu) medicinu pri Hrvatskom liječničkom zboru. Ova tijela u simbiozi s Hrvatskim društvom za humanu genetiku (HDHG) imat će ključnu ulogu u razvoju i integraciji novih spoznaja molekularne medicine u kliničku praksu u Republici Hrvatskoj.
U bolnici Sv. Katarina provode se proaktivni genetski testovi. Što je to i kako oni mogu pomoći u sprječavanju ili smirivanju bolesti?
– Cilj implementacije personalizirane medicine u kliničku praksu je razumjeti molekularnu osnovu bolesti i sukladno tome razvijati najbolji mogući terapeutski postupak. S ciljem ranog otkrivanja pojedinih patogenih mutacija, a kako bi se mogao prevenirati nastanak bolesti kreirani su tzv. proaktivni testovi.
Proaktivni genetski testovi koji se koriste u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina u suradnji s američkom korporacijom Invitae, su pokazali da 16,1 posto zdravih osoba u populaciji ima određeni genetski rizik za nastanak bolesti, no posebno značajno je to što među njima 7,2 posto osoba posjeduju klinički relevantne varijante gena koje su povezane s nastankom kardiovaskularnih ili malignih oboljenja.
Drugim riječima, genetski predisponirane osobe imaju veliku šansu da tijekom svog životnog vijeka razviju poremećaj u kojem nasljeđe igra presudnu ulogu, a jedini način za to utvrditi je uz pomoć genetičkog testiranja. Iz svega navedenog je jasno da svaka nova dijagnostička metoda koja prdoinosi ranom otkrivanju promjena koje će dovesti do maligne bolesti je iznimna važna, a među njima je sigurno ključno i nezaobilazno genetičko testiranje, posebice u predisponiranih osoba.
Zbog toga se navedena testiranja preporučuju posebno osobama u čijim obiteljima postoje oboljeli od zloćudnih ili kardiovaskularnih bolesti, osobama koje pripadaju populacijama u kojima postoji signifikantna učestalost patogenih mutacija ili koje imaju simptome koji sugeriraju na postojanje jedne od bolesti za koje postoji povezanost s patološkim mutacijama koje se analiziraju ovim genetičkim testom. Uz sve, navedeni proaktivni testovi su posebno osmišljeni kako bi zdravim odraslim osobama pomogli u razumijevanju utjecaja gena na njihovo zdravlje.
Zagovornik ste teorije da je sve u našem organizmu zapisano u genima i da se bolesti genetski prenose. Postoji li način da se spriječi bolest prije njene pojave?
– Odmah na početku je važno reći da uz zapise u našim genima postoje brojni drugi čimbenici koji mogu dovesti do nastanka bolesti. Što se gena tiče, oni su građeni od osnovne nasljedne tvari ili molekula DNA, a nešto više od 20 tisuća gena – još uvijek se znanstvenici nisu usuglasili koliki je broj gena u čovjeka – kodira “poruke” koja će dovesti do sinteze proteina nužnih za naše funkcioniranje. Svakom živućem organizmu ključna je misija osigurati prijenos svog genetskog materijala na sljedeću generaciju, a osnovno pravilo genetike ističe da svaka osoba nasljeđuje 50 posto genetskog materijala od oca, a 50 posto od majke.
Iz toga je očito zbog čega nasljeđivanje patogenog gena može imati ključnu ulogu u nastanku bolesti unutar neke obitelji. Nasljedne bolesti u svojoj podlozi imaju jedan ili više poremećaja u genomu što dovodi do niza vrlo specifičnih klinički vidljivih obilježja.
Ako pojedinac u obitelji ima bliskog srodnika s određenom bolesti, ulazi u grupu osoba s visokom genskom osjetljivošću za nastanak bolesti. Roditelji na svoju djecu prenose nasljedna svojstva pa tako i patogene mutacije koje mogu povećati rizik od nastanka bolesti, uključujući zloćudne ili kardiovaskularne bolesti. Zbog toga ako se kod jednog člana obitelji utvrdi postojanje patogene mutacije postoji velika vjerojatnost da netko do njegove braće ili sestara nosi istu tu mutaciju.
Najčešće bolesti čovjeka su uvjetovane nizom čimbenika (multifaktorske). Stoga te bolesti nazivamo i složene bolesti jer su posljedica djelovanja većeg broja gena od kojih neki imaju vrlo značajan učinak, a neki tek manju ulogu u razvoju bolesti. Uz učinak više gena, bitan utjecaj na očitovanje ovih poremećaja imaju čimbenici okoline (epigenomski čimbenici).
Svojstva kao što su visina, konstitucija, kao i najčešće bolesti suvremenog čovjeka poput srčanih bolesti, raka, šećerne bolesti, astme, duševnih poremećaja, te izolirane nasljedne anomalije, nasljeđuju se multifaktorski, a koncept multifaktorskog tipa nasljeđivanja pretpostavlja da je stanje pojedinca (fenotip) posljedica kombinacija učinaka više gena od kojih neki imaju veći, a drugi manji utjecaj.
Na molekularnoj razini postoji konstantan proces popravljanja oštećenih molekula DNA i zapravo o tom mehanizmu ovisi koliko je stanica sposobna sačuvati svoje funkcije. O koliko značajnom i kompleksnom procesu je riječ najbolje svjedoči podatak da svaka naša stanica dnevno “doživi” 105 (10 tisuća) spontanih ili induciranih oštećenja na razini DNA i pravo je čudo zapravo s kolikom efikasnošću različiti stanični mehanizmi popravljaju takva oštećenja ne dozvoljavajući recimo, učestaliji nastanak karcinoma.
U javnosti je mišljenje da je personalizirana medicina skupa i da si svi ljudi to ne mogu priuštiti. Je li to baš tako?
– Cilj personalizirane medicine je prije svega prevencija razvoja bolesti, a vrijednost prevencije nema cijenu. A ako se već bolest dogodi, personalizirana medicina je ključna u razvoju optimalnog terapeutskog postupka. Kroz primjer farmakogenomike ukratko ću pojasniti značaj personalizirane medicine i njenu ulogu u golemim uštedama zdravstvenom sustavu.
Farmakogenetika je novija grana farmakoloških znanosti koja proučava vezu između genetičke predispozicije nekog pojedinca i njegove sposobnosti metaboliziranja nekog lijeka ili stranog spoja. Ona pomaže razumijevanju zašto neke osobe odgovaraju na lijekove, a druge ne, zašto neke osobe trebaju više ili niže doze za postizanje optimalnoga terapijskog odgovora, a može upozoriti i na pacijente koji neće odgovoriti na terapiju, odnosno, na one u kojih se mogu pojaviti toksične nuspojave.
Za razliku od farmakogenetike, koja se najčešće bavi utjecajem pojedinačnih polimorfizama na interindividualne varijacije u odgovoru na lijekove, širi pojam – farmakogenomika obuhvaća i razine međudjelovanja više gena ili cijelog genoma.
Podaci za Europu pokazuju da se sedam do 13 posto pacijenata prima u bolnicu zbog neželjenih reakcija na lijekove, a njih 30 do 50 posto ne odgovara na terapiju. S druge strane podaci koje je iznio vodeći američki medicinski časopis JAMA uznemirili su javnost, jer navode da godišnje samo u SAD-u više od dva milijuna hospitaliziranih bolesnika nakon uzimanja lijekova imaju ozbiljne štetne popratne pojave, dok njih više od 100 tisuća zbog toga i umre.
Samo u SAD-u godišnje se troši više od 30 milijardi dolara kako bi sanirale posljedice štetnih učinaka lijekova, dok je taj iznos u Njemačkoj veći od jedne milijarde. Osim spašavanja ljudskih života, a što nema cijenu, uvođenjem rutinske primjene farmakogenomike u kliničku praksu napravile bi se goleme uštede zdravstvenom sustavu i to više nikome nije sporno.
Nedavno ste ponovno izabrani za predsjednika Odbora za međunarodne odnose Američke akademije za forenzičke znanosti. Što ćete raditi u sljedećem mandatnom razdoblju?
– Američka Akademija za forenzične znanosti sa sjedištem Colorado Springs-u, okuplja više od 7000 članova iz 50 saveznih država SAD-a, Kanade te iz 74 pridruženih država svijeta. U njezinu radu sudjeluju djelatnici američke vojske, državnih policija, ministarstva pravosuđa, državnog odvjetništva, Federal Bureau of Investigation (FBI), The Drug Enforcement Administration (DEA) te suci, odvjetnici, profesori i znanstvenici s vodećih američkih znanstvenih institucija, sveučilišta, a svoj rad objedinjuje kroz 11 zasebnih sekcija koje obuhvaćaju područja kriminalistike, nacionalne sigurnosti, pravosuđa, medicinskih i tehničkih znanosti, te niza subspecijalističkih područja.
Tijekom mandata sa suradnicima ću intenzivirati međunarodnu suradnju vezanu uz transfer znanja i tehnologija iz područja forenzičkih znanosti. Cilj nam je samo jedan, uz pomoć forenzike, organizirani kriminal, terorizam i međunarodnu trgovinu ljudima zajedničkim snagama reducirati na najmanju moguću mjeru.
Tijekom održavanja glavne skupštine Akademije najavio sam i za Hrvatsku iznimno važan događaj, održavanje “The 12th ISABS Conference on Forensic and Anthropologic Genetics and Mayo Clinic Lectures in Individualized Medicine” koji će se održati u Dubrovniku od 21. do 26. lipnja 2021. godine i okupit će vodeće svjetske znanstvenike iz područja biomedicinskih znanosti. Događaj organiziraju International Society for Applied Biological Sciences (ISABS), vodeća američka zdravstvena institucija Mayo Clinic, Specijalna bolnica Sv. Katarina, u partnerstvu s Američkom akademijom za forenzične znanosti.
Svestrana ste osoba širokoga znanja iz mnogih područja. Razumiju li vas ljudi i olakšava li vam to ili otežava komunikaciju s tzv. običnim ljudima?
– Interdisciplinarnost mi je pomogla sagledavati znanost multidisciplinarno, ali i rješavati znanstvene izazove bitno drugačijim pristupom. Istodobno interdisciplinarnost predstavlja i golemi teret, jer godinama zadržati izvrsnost u nekoliko područja poseban je izazov koji traži konstantno učenje i golema odricanja. Izazov je biti i ispred vremena i imati drugačije poglede od onih ustaljenih. Međutim, nikada ne smijemo zaboraviti, da sve što radimo, radimo za dobrobit čovjeka, što ostaje mojom trajnom inspiracijom, a svaki pomak koji napravimo u medicini predstavlja mi golemu radost.
Bili ste i ministar znanosti, obrazovanja i sporta. Koliko se hrvatski znanstveno-obrazovni sustav promijenio od kada ste bili ministar?
– Kada sam ulazio u politiku o njoj sam znao jako malo, no primarni, možda tada i naivni cilj mi je bio sustavno unaprijediti sustav znanosti, obrazovanja i sporta. Sada s odmakom vremena čini mi se da smo pokazali da je to moguće i da smo promijenili Hrvatsku.
U razdoblju od šest godina, proračun smo povećali sa sedam na 13 milijardi što je do tada bilo nezabilježeno. U taj iznos su bile uključene i ključne tri milijarde kuna namijenjene izgradnji hrvatskih sveučilišta, a samo taj projekt što je danas svima vidljivo u cijelosti je promijenio Hrvatsku.
Budući da smo pokrenuli promjene cijelog sustava – od vrtića do doktorskih studija, nakon gotovo desetljeća obnovili smo kadrovsku strukturu nastavnika, znanstvenika, novaka, a posebice sam ponosan na zapošljavanje 2500 znanstvenih novaka koji predstavljaju najizvrsnije mlade ljude u Hrvatskoj, profesora kako bi se provele reforme u cijeloj vertikali sustava obrazovanja i znanosti.
Tijekom moga mandata, ostvarili smo preduvjete da 1500 znanstvenih novaka stekne titulu doktora znanosti.. Izgradnjom i dogradnjom oko 350 škola, nakon 65 godina ostvarili smo uvjete za ukidanje treće smjene u hrvatskim osnovni školama. Uspješno smo uveli i dva strana jezika u osnovne škole, informatizirali 1300 škola i sva sveučilišta. O uvođenju državne mature, najvećeg projekta u povijesti hrvatskog školstva, koji je prijelaz iz srednjeg školstva u sustav visokog obrazovanja učinio potpuno transparentnim i omogućio “online” upis isključivo na osnovu postignuća ne trebam previše govoriti.
Isto tako 650 školskih knjižnica, 700 područnih osnovnih škola, sve zbornice u srednjim školama, i svi učenički domovi za srednjoškolce opremljeni su računalnom opremom i pristupom internetu, a svaki od 600 tisuća učenika i 60 tisuća nastavnika je dobio vlastiti e-mail.
U razdoblju od 2004. do 2009. godine izgrađeno je ili započeto s izgradnjom više od 350 tisuća četvornih metara prostora na svim hrvatskim sveučilištima, a danas su sveučilišni kampusi koje smo tada izgradili ponos tih gradova. U tom razdoblju osigurali smo povratak više od 100 vrhunskih znanstvenika iz svijeta u Hrvatskoj, te pokrenuli suradnju s vodećim državama svijeta uključujući s SAD-om, Izraelom, Japanom i Indijom.
Istodobno smo otvorili šest novih veleučilišta – Knin, Vukovar, Gospić, Čakovec, Šibenik i Slavonski Brod te jednu visoku školu te Sveučilište Jurja Dobrila u Puli. To je bio i period kad smo u zadnji trenutak od komercijalizacije sačuvali Borongaj koji je danas sastavni dio Sveučilišta u Zagrebu.
Iznimno smo radili na zdravlju djece i bitno osnažili školski sport, a podatak da smo izgradili ili doradili 211 školskih sportskih dvorana, a od samostalnosti Hrvatske do početka 2004. godine ih je izgrađeno samo 57, govori sve sam po sebi. Suradnja sa našim socijalnim partnerima bila je na najvišoj mogućoj razini i oni su velikim dijelom zaslužni za goleme pomake koji su učinjeni u sustav obrazovanja i znanosti.
Podatak da je, prema procjeni Državnoga zavoda za statistiku, broj visokoobrazovanih u Hrvatskoj u dobi od 25. do 64. godine, porastao na 18,5 posto čini me neizmjerno ponosnim jer smo postigli nešto u što nitko nije vjerovao. Dovoljno se podsjetiti da je prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Hrvatskoj bilo sedam posto visoko obrazovanih s završenim sveučilišnim studijem plus tri posto sa završenom tada tzv. višom školom.
Kao posljedica svega napisanog vodeći američki tjednik “Newsweek” prikazao je tada hrvatski obrazovni sustav jednim od najuspješnijih. Naime, prema istraživanju iz 2010. godine, kojeg su proveli ugledni svjetski znanstvenici među kojima i nobelovci, a koje je objavio američki tjednik “Newsweek”, Hrvatska se prema kvaliteti obrazovanog sustava našla na 22.-om mjestu u svijetu, ispred SAD-a, Italije, Grčke, Norveške, Portugala, Španjolske, Izraela, i brojnih drugih država.
U ovom djelu Europe bili smo daleko najbolji i jedino se Austrija mogla uspoređivati s nama. O vrijednosti tog rezultata svjedoči još jedan pokazatelj – od 20 vodećih država svijeta iz skupine G-20, koje čine 85 posto ukupnog svjetskog bruto nacionalnog proizvoda, 80 posto svjetske trgovine i dvije trećine svjetske populacije, Hrvatska je prema kvaliteti obrazovanja bila bolja od njih 12. Teško je onima koji gledaju u prošlost, žive u prošlosti te ne razumiju sadašnjost, gledati u budućnost. A bez vizionara, Hrvatska nema budućnosti.
Da ste sada ministar, koji bi bili Vaši potezi u promjeni obrazovnog sustava? Što mislite o “Školi za život”?
– Prije svega potrebna nam je jedna temeljna znanstvena analiza obrazovnog sustava u Hrvatskoj kojom bi se utvrdilo što je dobro, što je loše, zbog čega je nešto dobro ili loše, kako sustav promijeniti i unaprijediti te kako uspješnost tih promjena mjeriti. Tek nakon takve znanstvene podloge može se odgovoriti na vaše pitanje. Sve ostalo je promjena temeljena na dojmu, a ne činjenicama te to ne može dati dobre rezultate.. Naravno dojam i zadovoljstvo različitih sudionika može se uzeti u obzir ali ono nikako ne smije biti jedini kriterij, kako donošenja odluka tako niti mjerenja rezultata.
Koji je Vaš stav o umjetnoj inteligenciji? Naime, neki smatraju kako će roboti zavladati svijetom i preuzeti vlast nad ljudima. Je li to moguće?
– Umjetna inteligencija je nezaobilazan proces u integraciji i obradi golemog broja podataka što će u konačnici dovesti do signifikantnog iskoraka u razvoju optimizacije dijagnostičkih i terapeutskih postupaka, no strojevi, barem u medicini, neće zamijeniti liječnika. Ideja je da se kroz specifične algoritme koji analiziraju podatke na smislen način obrađuju se i uspoređuju pacijentovi podaci sa svim podacima u velikim bazama (eng. “Big Data”), s ciljem optimizacije dijagnostičkih postupaka, pravovremene prevencije bolesti te personaliziranog liječenja.
Za razliku od tipičnog modela strojnog učenja gdje su algoritmi definirani određenim parametrima temeljeni na ekspertnim znanjima, koncept umjetne inteligencije, prije svega koristi tzv. umjetne neuronske mreže, kontinuirano evaluira veliki broj podataka i obrađuje ih sukladno ljudskom promišljanju.
Upravo smo objavili rad u časopisu Pharmacogenomics u kojem predlažemo model strojnog učenja i umjetne inteligencije temeljen na iskustvima Specijalne bolnice Sv. Katarina koja u suradnji s američkom korporacijom OneOme (“spin-off” tvrtka Mayo Clinic) niz godina provodi farmakogenomsko testiranje. U radu smo poseban naglasak stavili na primjenu modela umjetne inteligencije (eng. “Artificial inteligence”) kao i podsustava umjetne inteligencije poput strojnog učenja (eng. “Machine learning”) u svrhu uvođenja farmakogenomike u kliničku praksu.
Što mislite o kandidatima za predsjednika HDZ-a i u kojem smjeru će, prema Vašem mišljenju, ići politika te stranke?
– HDZ-u želim da bude integrativni čimbenik pozitivnih promjena u društvu. Općenito govoreći, hrvatska politika je puna političara, ali malo je lidera. Političari moraju izići iz prošlosti u kojoj neki i dalje žive. Moraju shvatiti više nije dovoljno razumjeti procese koji se trenutno odvijaju, važno je razumjeti budućnost, a to traži vizionare. Bez vizionara, Hrvatska nema budućnost.
Biste li se ponovno kandidirali za neko ministarsko mjesto ili je to daleko iza Vas?
– O politici trenutno ne razmišljam, moji prioriteti idu u potpuno drugom smjeru.
Što biste još voljeli napraviti u svojoj profesionalnoj karijeri, a niste dosad i kakvi su Vam planovi za budućnost?
-Najviše energije ću ulagati u područje personalizirane i regenerativne medicine kako bi napravili iskorak u liječenju do sada neizlječivih bolesti. Moje aktivnosti i dalje će biti vezane uz interdisciplinarnost i uz rad na nekoliko kontinenata, a posebnu energiju usmjeravam prema najizvrsnijim studentima i mladim liječnicima, jer oni najbrže prihvaćaju promjene i nova znanja. U svemu što činim moj nepromijenjeni cilj je što snažnije Hrvatsku globalno pozicionirati i koliko god je to moguće usmjeravati je prema budućnosti.
