Kandidat za predsjednika na posljednjim izborima Dejan Kovač komentirao je svjetonazorske rasprave koje su u posljednje vrijeme opet postale glavna tema u Hrvatskoj.
“Cjepite me od svjetonazora ja sam ekonomist!
Kada pitanje – “Je li ti djed bio ustaša ili partizan?” i “Ideš li na Bleiburg ili Jasenovac?” dominatno klasificirajuće pitanje u društvene slojeve, evidentno je da će Hrvatskom upravljati povijesničari, revizionisti i metaetički filozofi, a ne inovatori i znanstvenici. Dok druge zemlje se bave sa letom na Mars, mi se bavimo sa događajima iz prošlosti i konstantno smo zarobljeni u limbu prošlosti i podjela.
Da se razumijemo, povijesne činjenice su izuzetno bitne, ali postoje vrijeme i mjesto za određene rasprave, te prije svega stručni ljudi za raspravu. Zamislite posadu broda, koja umjesto da navigira brodom među stijenama, bavi se sa dekorom interijera palube. Ajmo prvo proći stijene, pa se onda bavimo sa drugim stvarima.
Povijest isto kao i ekonomija u Hrvatskoj nema puno stručnih osoba koje nisu zadojene svjetonazorom, tako da je predmet svake “kafanske rasprave” u Lijepoj našoj.
Imamo 4 mil povjesničara i ekonomista, pa se onda zapitajte zašto nemamo stava niti u jednom niti u drugom, te se nalazimo u dubokoj moralnoj i ekonomskoj krizi.
No, sa razvojem big data, machine learning, umjetne inteligencije i dr., metode u povijesti, a pogotovo u ekonomiji, su sa dominatno kvalitativnih i filozofsko-teoretski rasprava postale dominantno kvantitativne tj. približavamo se testiranju uzročno-posljedičnih hipoteza.
Prvi problem Hrvatske je što i dalje vladaju “filozofske znanstvene elite” iz bivšeg sustava koje nisu ostvarile tranziciju sa kvalitativnih na kvantitativna istraživanja. Taj manjak kompetencija da konkuriraju u globalnoj znanstvenoj zajednici ih je upravo učinio “lokal-patriotima” i produbio negativnu selekciju novih kadrova.
Drugi problem Hrvatske je što su povjesničari i ekonomisti zadojeni svjetonazorom političke opcije koja ih gura u prvi plan, a ne sa znanstvenom istinom. Legitimno je imati svjetonazor, ali on ne može biti utkan u tvoj znanstveni rad jer nepristranost i objektivnost postaju upitni. Zadatak ekonomista je maksimiziranje blagostanja građana uz dana ograničenja. Jedna te ista ekonomska politika i instrument ne može uvijek biti optimalna bez obzira na prostor i vrijeme.
Upravo ovaj graf pokazuje da različite fiskalne mjere i ekonomske politike različito doprinose ekonomskom rastu s obzirom na vrijeme i situaciju. Postavlja se pitanje:
Što nam se dogodilo da smo postali “fah-idioti”, jednostrani i isključivi u svojem razmišljanju?
Nismo oduvijek bili takvi…
Nismo se identificirali sa onima za koje ste glasali na posljednjim izborima… Niti sa povijesnim pokretima…
Borili smo se za moral, a ne za interesne zakone.
Borili smo se za istinu, a ne za svjetonazore.”
Cjepite me od svjetonazora ja sam ekonomist!Kada pitanje – "Je li ti djed bio ustaša ili partizan?" i "Ideš li na…
Gepostet von Dejan Kovač am Freitag, 22. Mai 2020
