Zakon o obnovi grada Zagreba i okolice je u Saboru, neki tvrde kako se je na Zakon predugo čekalo, dok drugi tvrde kako u ovakvom obliku nije niti potreban.
Što Zakon o obnovi grada Zagreba donosi i hoće li na kraju utjecati na urbani razvoj grada, ili će isključivo se zadržati na nužnoj obnovi grada za portal Otvoreno komentira saborska zastupnica i predsjednica stranke GLAS, Anka Mrak-Taritaš.
“Mi imamo Zakon za koji se govori kako će osigurati cjelovitu obnovu, ali ta cjelovita obnova koja je predviđena ovim Zakonom zapravo predmnijeva konstruktivnu obnovu. Iako se je zakon čekao, naši građani nisu čekali, neki su obnovili svoje stanove. Sad se postavlja pitanje hoće li građani koji su već obnovili svoj stan uopće pristati na konstrukcijsku obnovu zgrade, ako to podrazumijeva da se vrše određene građevinske intervencije u njihovim stanovima. Dakle građani nisu znali što će Zakonom biti definirano”, kaže Mrak-Taritaš i nastavlja.
“Sam prijedlog Zakona ima nekoliko problematičnih stvari. Zakon se ne primjenjuje direktno ovakav kakav je, već putem programa mjera, a program mjera će u roku od 30 dana morati dati Vladi koja ga u roku od 15 dana mora donijeti. Neke stvari iz programa mjera se mora staviti u Zakon, kao na primjer, sadržaj projekta, koja papirologija treba ići uz sam zahtjev, a ako postoji neki imovinski cenzus, u smislu potpore države, to ne može biti u programu mjera to mora biti u Zakonu tako da prođe Saborsku proceduru” govori saborska zastupnica.
Marak-Taritaš vidi potencijalno veliki birokratski problem kod obnove višenamjeniskih i stambenih zgrada.
“Kada je riječ o stambenim i višenamijeniskim zgradama tu je veliki problem. Tko podnosi zahtjev, podnose li zahtjev svi suvlasnici, ili upravitelj zgrade i tko mora potpisati taj zahtjev, što znači založno pravo, da li je založno pravo na zgradi ili na pojedinom stanu nekoga tko nije participirao. Ovdje također postoji mogućnost da se zgrade mogu i rušiti bez suglasnosti suvlasnika, predviđa se odredbom članka 50. izgradnja zgrade za privremeni smještaj. Zašto, zbog čega, koji je smisao tog članka, pa koja je uloga savjetodavnog tijela, koga će ono savjetovati. Imamo savjetodavno tijelo koje će savjetovati, imamo ministarstvo koje je djelomično operativno i imamo fond, u fondu ćemo samo imati nova radna mjesta i nove ljude”, kaže Mrak-Taritaš.
Također, Mrak-Taritaš naglašava kako još nije jasno niti koje su namjene oštećene zgrade, a dok se to ne utvrdi, ne može se niti jasnije definirati u kojim omjerima država ih treba definirati.
“Prošla su četiri mjeseca od potresa, u Zagrebu je stradalo gotovo 25 tisuća zgrada, mi još uvijek ne znamo koliko je tih zgrada višestambeno, stambeno poslovno, poslovno, ili zgrade javne namijene. Kada ćemo to znati možda ćemo jednostavnije doći do rješenja u kojim omjerima država to sve treba financirati”, tvrdi Mrak-Taritaš.
Kada se pogleda u prošlost i kada se uzme u obzir obnova i izgradnja Zagreba poslije potresa 1880. godine, tada je jasno kako je potres u jednu ruku potaknuo razvoj grada i izgradnju novog urbanog središta koje i danas poznajemo, Mrak-Taritaš tvrdi kako ovaj Zakon ništa slično tome ne definira, nego se bazira isključivo na obnovi postojećih objekata.
“Zakon može puno toga definirati i ponuditi novu urbanu sliku, nekakvu urbanu sanaciju, novu izgradnju i ponuditi nekakvu novu priču, ali ovaj Zakon se isključivo bazira na sanaciji konstruktivnih dijelova i tu je priča sa Zakonom završena. Usporedbe radi, 1880 godine kada je isto veliki potres pogodio grad Zagreb, iako je tada Zagreb bio tek jedan mali gradić na rubu Austrougarske monarhije, velikim idejama i velikim građevinskim zahvatima on se je pretvorio u Zagreb kakav poznajemo danas. Ovaj Zakon je isto tako mogao definirati urbanu sanaciju grada te definirati nekakvo novo lice Zagreba i time kao i 1880. godine pretvoriti blago rečeno nepriliku u priliku. No na žalost ovaj Zakon to ne pruža, već isključivo cementira Zagreb onakvim kakav jest”, zaključuje Anka Mrak-Taritaš.
