Projekt Superlige nije zaživio, ali ovaj će projekt biti pokušan još koji put, samo s kojim ljudima i kojim ishodom, to je već malo teže pitanje.
“Donosi li superliga kraj nogometa kakvog poznajemo?” Tako su glasili brojni naslovi u novinama i na portalima nakon što je u ponedjeljak 19. travnja 2021. službeno proglašena nogometna Superliga.
Nju su službeno osnovali dva lica koja su trebala i upravljati tom ligom. To su Juventusov vlasnik Andrea Agnelli i Realov vlasnik Florentino Perez. Ta dva lica iza sebe imaju dosta kontroverzi, a omražena su već godinama većini navijača koji se protive sve prisutnijoj modernizaciji nogometa. Na primjer, Agnelli se zamjerio upravo navijačima Juventusa kada je nedavno objavio da je Juventus promijenio grb. On ga je pojednostavio i to sve s ciljem približavanja navijačima na cijeloj planeti.
Nadalje, predložio je i mogućnost uvođenja pretplate za gledanje isključivo posljednjih 15 minuta utakmice. Jer, zašto bi netko trošio dva sata (kada ubrojimo sudačku nadoknadu i poluvrijeme) na gledanje cijele utakmice kada može pogledati samo napetost u posljednjih 15 minuta te ako se neki dobar potez dogodio u prvom dijelu utakmice, uvijek može pogledati highlightse. S istim ciljem je i Florentino Perez predložio skraćivanje utakmica na 60 minuta. Ima toga još, ali iz ovoga je dovoljno jasno zašto se tradicionalnim nogometnim navijačima, koji pohode stadione svog lokalnog kluba te kojima je nogomet jedan događaj u kojem uživaju, diže kosa na spomen njih dvojice
Što je zapravo Superliga?
Europska Superliga je ideja lige koju bi igrali najbolji klubovi Europe, a donijela su je spomenuta dvojica u dogovoru s vlasnicima ostalih 12 klubova koji su pristali na tu ideju. Tih 12 klubova su: Manchester United, Liverpool, Manchester City, Arsenal, Chelsea, Tottenham, Barcelona, Real Madrid, Atletico Madrid, Inter, Milan i Juventus. Liga bi sačinjavala 20 klubova, a 15 mjesta bilo bi rezervirano za stalne članove, dok bi se 5 klubova izmijenjivalo svake godine. Liga bi se igrala sredinom tjedna, klubovi bi izašli iz UEFA-e, ali bi svejedno igrali svoje nacionalne lige. Problem je bio u tome što su se pobunili, pa gotovo svi.
Ironična reakcija Uefe
U ovoj pobuni protiv Superlige dvije su skupine bile najglasnije. To su navijači te UEFA. Navijačima ovakva liga nikako ne odgovara jer derbiji kao što su El Classico gube svoju draž ako se igraju prečesto, što je itekako realna mogućnost u Superligi.
Nadalje, za navijače su gostovanja itekako bitan dio njihovog života, a puno je lakše otići na gostovanje vikendom u svoju državu nego sredinom tjedna (termini kada bi se trebala igrati Superliga) na drugi kraj kontinenta. I to je svima jasno. Ali problem nastaje kada zapravo pogledamo situaciju u sadašnjem nogometu koja je puno bliža modelu Superlige nego nekakvom idealu nogometa kojem teže ti isti navijači.
UEFA-ina Liga prvaka uopće nije ono što joj ime govori. Tu Ligu prvaka ne igraju klubovi prvaci svojih država nego oni najbolji. Pa tako se od osnutka Lige prvaka nije dogodilo da prvak Estonije prođe u Ligu prvaka, ali svake sezone tu Ligu prvaka igraju četiri engleska kluba. Ajmo dalje, vlasnici klubova koji su trebali igrati Superligu nikako nisu “ljudi iz naroda” koji vode te klubove zbog ljubavi, već, uglavnom strani, milijarderi koji su tu isključivo zbog profita koji im taj klub donosi. UEFA se sada na njih ljuti iz jednog jedinog razloga, a to je da monopol nad novcem u europskom nogometu više ne pripada njima, već “dvanaestorici žigosani”“.
Potez sličan zatvaranju Lige
Uostalom, malo ispod radara je prošla vijest da je UEFA donijela promjene za Ligu prvaka koja će vrijediti od 2024. Liga prvaka će biti proširena s 32 na 36 ekipa, a dva od četiri nova mjesta će biti namijenjene za klubove s najvišim koeficijentom koji je nisu uspjeli izboriti kroz domaće lige. S obzirom da su to uglavnom isti klubovi iz istih liga, nije li to potez sličan zatvaranju lige? Pa niti Superliga nije namjeravala zatvoriti ligu u potpunosti nego djelomično, doduše u puno manjoj mjeri, ali ovo je dokaz da UEFA ima slične namjere.
Također, sama engleska Premier liga, koja se odvojila od one tradicionalne Football lige samo kako bi ostvarila još veće profite od televizije i sponzora, dopustila ovim ljudima ulazak u engleske klubove te koja je pod palicom Margaret Thatcher povećala cijene ulaznica desetak puta, sada se buni jer oni više nisu glavni. I to je možda i razlog zašto, barem za sada do osnivanja Superlige neće doći. Da su navijači, koji su u ovom modernom nogometu potpuno marginalizirani, sami u ovoj bitci protiv Pereza, Agnellija i sličnih, oni tu bitku nikada nebi dobili.
Ali, ako na stranu navijača stanu UEFA koja stavlja veliki pritisak na te klubove, ali i na njihove lige, pa i FIFA koja igračima koji bi igrali superligu brani igranje za svoje reprezentacije, to je sada borba jednakih i bit će zanimljivo koja će strana uspjeti izvojevati pobjedu. Za sada je to UEFA, ali ovo je samo bitka, a ne rat.
Superliga kao dilema kolektivnog djelovanja?
Dilema kolektivnog djelovanja je situacija u kojoj postoji zajednički interes grupe i potencijalni konflikt među pojedincima te grupe. Primjer toga bi bio da svi želimo redovite tramvajske linije, ali bi se također svi htjeli i švercati jer tako ostvarujemo profit. No, kada bi se svi putnici švercali, tvrtka koja upravlja prometom nebi imala dovoljno sredstava za održavanje tih redovitih linija.
Ideja Superlige nikada nebi niti postojala da ona nebi bila gledana. Osnivači te lige su uložili goleme novce u nju, a ti ljudi su milijarderi koji su do tih novaca došli isključivo svojim znanjem i nebi tolike novce bacali u nešto što im se nebi vratilo. Pa čak je i JP Morgan Chase & Co, američka investicijska banka koja nema nikakve veze s nogometom, obećala ulaganje 3,5 milijardi eura u tu ligu.
Svi oni vjeruju da bi ta liga bila gledana, a imaju i svoje razloge za to. Zamislite jednu srijedu navečer kako nakon napornog dana želite pogledati nogometnu utakmicu. U engleskoj Premier ligi, u kojoj više ne nastupaju ovih šest najjačih klubova, igraju npr. Burnley protiv Brightona, a u Superligi igraju Manchester United protiv Manchester Citya. Budimo iskreni, koliko bi nas pogledalo ovu prvu utakmicu? I to je upravo ta dilema kolektivnog djelovanja o kojoj govorim.
Čak i da ste među onim nogometnim “romantičarima” koji bi pogledali tu prvu utakmicu, moram vas razočarati, u manjini ste! Možda ste i vi okruženi ljudima koji su slični vama, ali u drugim dijelovima svijeta kao što su Azija i Sjeverna Amerika, tržište najboljih nogometnih klubova današnjice rapidno raste, pa je tako plan bio odigravanje utakmica Superlige u LA-u ili Dohi.
Na primjer, Barcelona na Facebooku ima 103 milijuna pratitelja, a cijela Španjolska ima tek nešto manje od 50 milijuna ljudi. Još kada u obzir uzmemo činjenicu da cijela Španjolska ne prati Barcelonu na Facebooku, dobijamo jasan podatak kako je Barcelona, ali i ostali najbolji klubovi Europe globalni projekt. A ljudi će uvijek gledati najbolje, to je jednostavno zakon slobodnog tržišta.
I vi ćete rađe pogledati utakmicu NBA lige nego utakmicu nekakvih američkih lokalnih liga? To je jednostavno tako.
Problemi ove superlige
Ova Superliga ima jedan veliki problem, a to je nedostatak utjecajnih ljudi koji će je podržati. Gotovo svaka osoba koja je utjecajna u nogometnom svijetu, osim Pereza i Agnellija koji su omraženi, je bila protiv ove ideje.
Najglasniji su bili bivše legende, a sadašnji novinari Sky Sportsa Manchester Uniteda – Gary Neville i Liverpoola – Jamie Carragher, ali i brojni odlični igrači današnjice kao što su Bruno Fernandes, Jordan Henderson, James Milner, Kevin de Bruyne… Svi od reda igrači momčadi koje igraju Superligu, ali i brojni drugi.
Također, protivnici ove lige koristili su razne populističke i hiperbolizirane izjave kako bi njihov glas što jače dospio u javnost te još dodatno pojačao animozitet prema Superligi. Tako je trener Sassuola Roberto de Zerbi (koji nije htio izaći na utakmicu protiv Milana, ali ga je uprava natjerala) rekao: “To je kao da dijetetu iz radničke klase kažete da ne može postati kirurg.”
Također, čak i da je zaživjela ova aktualna ideja Superlige, jedan od većih problema bi bio odbijanje trenutno dva od tri najjača kluba na planeti PSG-a i Bayerna, a osim Bayerna, ligu su odbili i ostali njemački klubovi, pa publika nebi imala prilike gledati dvije najveće mlade zvijezde današnjice, Kyliana Mbappea iz PSG-a te Erlinga Brauta Haalanda iz Borussie Dortmund.
Za sada projekt Superlige nije zaživio, ali ne sumnjam da će ovaj projekt biti pokušan još koji put, samo s kojim ljudima i kojim ishodom, to je već malo teže pitanje.
