Danas je bio veliki dan za hrvatski tenis. Mate Pavić i Nikola Mektić u finalu Olimpijskog turnira igrat će protiv Marina Čilića i Ivana Dodiga. Međutim, kad se pogleda povijesni kontekst ovo nije samo veliki dan za hrvatski, već i za svjetski tenis.
Nakon što su Čilić i Dodig izborili finale u sjajnom meču protiv novozelandskog para Michael Venus/Marcus Daniell, isto su, protiv Amerikanaca Austina Krajiceka i Tennysa Sandgrena, učinili i Mektić i Pavić, također u dva seta pobijedivši ih s 6-4, 6-4.
Ono što ovaj podvig čini posebnim jest činjenica da je ovo tek treći put u povijesti da u finalu olimpijskog turnira igraju parovi iz iste zemlje. To se dogodilo u St. Louisa davne 1904. i Londonu također davne 1908.
No, za razliku od ta dva finala u kojima su nastupali parovi iz zemlje domaćina, Čilić, Dodig, Mektić i Pavić finale su osigurali na tuđem teritoriju, što njihov podvig čini uistinu posebnim.
Još kada se na ovaj dan doda i zlatna medalja u dvojcu bez kormilara za Martina i Valenta Sinkovića te ulazak u finale u samcu za Damira Martina, imamo dojam da ovaj dan za Hrvatsku na igrama jednostavno nije mogao biti bolji.
