Utakmicom između Phoenix Sunsa i LA Clippersa koja se odigrala u noći s nedjelje na ponedjeljak počela su konferencijska finala u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta. Za veliko finale borit će se na zapadu Phoenix Sunsi i LA Clippersi, a na istoku Milwaukee Bucksi i Atlanta Hawksi. Evo kako je do ovih parova došlo, kako je novooformljeni format play-in turnira utjecao na playoff te jeli to bila dobra ideja. Ovo je bila jedina sezona u NBA povijesti koja je počela u prosincu, a umjesto uobičajnih 82 odigrane su 72 utakmice s vrlo zgusnutim rasporedom koji je utjecao na brojne ozljede.
Play-in turnir
NBA liga je od ove sezone odlučila napraviti jednu značajnu promjenu, a to izbacivanje klasičnog formata gdje osam najboljih ekipa ide u playoff te je uvela takozvani format play-in turnira. To znači da najboljih šest iz obje konferencije ide direktno u playoff, a momčadi od 7. do 10. mjesta razigravaju za ostale dvije pozicije na način da igraju 7. protiv 8. i 9. protiv 10. te poraženi iz prve igra protiv pobjednika druge utakmice.
Oko ovog formata bilo je dosta kritika što je i uobičajno za neku promjenu koju donese najvažnija liga nekog sporta. U tim kritikama najglasniji je bio višestruki MVP lige i aktualni osvajač prstena s LA Lakersima, LeBron James. LeBron je poznat da kritizira svaku odluku kojom mora igrati češće i više jer čovjeku je 36 godina, a dobro je poznato koliko on brine za svoje tijelo.
Ipak, nekakav generalni zaključak fanova, ali i igrača jest da je play-in turnir bio dobra stvar.
Izjava vlasnika Phoenix Sunsa Roberta Sarvera glasi: “ Play-in je dodao određeno uzbuđenje našim TV partnerima i našim obožavateljima zbog gledanja važnih i značajnih utakmica.“
Rudy Gobert, igrač koji je tri puta proglašen najboljim obrambenim igračem godine o play-inu kaže: “Mislim da bi ga bilo sjajno gledati. Mislim da će to biti košarka na višoj razini od onoga u regularnoj sezoni, to će biti neke stvarno dobre momčadi, puno supertalenata, pa će ga svakako biti dobro gledati. Ovakvih izjava ima dosta, ali mislim da ove izjave dovoljno govore.
Naravno, uvijek će LeBron biti glasniji iz razloga što je popularniji, ali može i on ponekad biti u krivu. Uostalom brojke govore same za sebe. Turner Sports agencija rekla je da je utakmica Boston-Washington u prosjeku imala 2,5 milijuna gledatelja. A natjecanje nižih nositelja (Charlotte Hornets i Indiana Pacers) imalo je prosječno 1,4 milijuna gledatelja.
A James je svojom pojavom pomogao ESPN-u da utakmica protiv Warriorsa u prosjeku ima 5,6 milijuna gledatelja. ESPN je u play-inu u prosjeku imao 2,2 milijuna gledatelja.
Što se u tom play-inu zapravo događalo?
Sam play-in turnir otvorili su nimalo zanimljivom utakmicom Indiana Pacersi i Charlotte Hornetsi. Indiana je unatoč ozljedama pokazala da je kvalitetnija momčad, a da Hornetsi unatoč vrlo talentiranom rosteru, moraju još žganaca pojesti. Isti dan su s lakoćom Boston Celticsi slavili protiv Washington Wizardsa i tako izborili playoff i seriju s Brooklyn Netsima.
Sljedećeg dana, 20. svibnja NBA play-in nam je podario sve svoje čari puživši nam dvije nevjerojatne utakmice. U prvoj utakmici dana Memphis Grizzliesi su na krilima nevjerojatnog Litavca Jonasa Valanciunasa, koji je upisao po 23 poena i skokova, obranom pobijedili još jednu obrambeno jaku ekipu, Popovicheve San Antonio Spurse te tako čekali poraženog iz druge utakmice te večeri.
Eh ta druga utakmica te večeri. Sama činjenica da je LA Lakerse i Golden State Warriorse pratilo više ljudi nego što Hrvatska ima stanovnika dovoljno govori, a vjerujem da nitko od tih 5,6 milijuna ljudi nije ostao razočaran osim, naravno, navijača Warriorsa kojima je LeBron James paklenim šutem s osam metara (u situaciji za koju kaže da je zbog ozljede oka vidio tri obruča, pa je gađao onaj srednji) smjestio tricu za pobjedu. Konačni rezultat bio je 103:100, ali to se nije tako činilo na poluvremenu jer su Lakersi na poluvremenu imali zaostatak od minus 13 te su LeBron i Davis igrali kriminalno. Ipak, prelaskom Davisa na centra te buđenjem LeBrona Lakersi su uzeli ovu utakmicu.
Tako su nam preostale dvije utakmice koje su trebale dati posljednja dva sudionika playoffa. Indiana Pacersima su se ipak ozljede LeVerta, Lamba i Turnera pokazale ključnima da nisu mogli parirati sjajnom duetu Westbrook/Beal.
Ali nam je zato posljednja utakmica play-in turnira ponudila još jednu dramu. Warriorsi su protiv Memphisa u utakmicu ušli s ulogom favorita, pogotovo kada je Memphisova prva zvijezda Valančiunas ispao zbog šest prekršaja. Njega je sjajno zamijenio mladi Xavier Tillman, a Grizzliese su do pobjede nosili fantastični, ali također mladi Ja Morant te Dillon Brooks koji su, osim sjajnog učinka u napadu, udvajanjima Currya i Greena totalno zatvorili inače sjajan napad Warriorsa te neočekivano izborili playoff na jakom Zapadu.
Četvrtfinala zapada
Phoenix Suns-LA Lakers 4:2
Možda i najviše očiju pratitelja NBA lige stavljeno je na sraz aktualnih prvaka Lakersa i Phoenix Sunsa koji su oduševili igrom u regularnoj sezoni te koji su playoff izborili s visoke druge pozicije.
Ova serija je potpuno zasluženo otišla Sunsima koji su nadigrali prvake u punom smislu te riječi. Devin Booker je, kada ga se konačno oslbodilo od zadatka kreacije te kada je to prepušteno specijalistu za to Chrisu Paulu, totalno podivljao. Ipak, postavlja se pitanje kako bi ova serija izgledala da su Lakersi bili kompletni?
Lakersima se dogodila slična situacija koja se dogodila i Brooklyn Netsima u seriji s Bucksima. Kada ti se ozljede dva od tri glavna superstara (u ovom slučaju Anthony Davis i Kentavious Caldwell-Pope) bez obzira kakva je ta treća zvijezda (Durant ili LeBron) tu se više ništa ne može. Bez njih dvojice (igrali, ali kao da nisu) Lakersi su na rezultatu 2:2 potpuno mogli odustati i čestitati Sunsima na prolasku dalje. Sa strane Sunsa, tu se vidjelo koliko im znači Jae Crowder.
Posebno se treba uzeti u obzir činjenica da su i kompletni Lakersi gubili neke utakmice u ovoj seriji, ali kada su ubacivanjem Marca Gasola izbacili Deandrea Aytona iz reketa, to je bio potpuno novi odnos snaga. Baš tada im se dogodio spomenuti peh s ozljedama te je ovaj stariji LeBron James pokazao da jednostavno više ne može cijelu ekipu vući na svojim leđima (čak i ovakvi ozljeđeni Lakersi su znatno jači od Cavaliersa koje je mladi LeBron odveo do titule).
Denver Nuggets-Portland Trail Blazers 4:2
U ovu seriju ušlo se s puno upitnika. Nije dvojbeno da je kompletni Denver znatno jača momčad, ali kada ti se od devetorice igrača koje koristiš u rotaciji ozljede trećina (Jamal Murray, Will Barton i P.J. Dozier) kvaliteta ti neupitno pada. Nuggetsi su s dva free agenta, Campazzom i Riversom koji su odigrali iznad očekivanja, te nedostatke ipak uspjeli pokrpati, a osim njih kada se lomila serija istaknuo se i sjajni Monte Morris.
U prvoj utakmici Blazersi su javnost šokirali jednom zanimljivom taktikom. Oni su umjesto da svi brane Nikolu Jokića, fokus stavili na to da zatvore Jokićeve asistencije po cijenu toga da on zabija koliko želi. To im se i isplatilo te je nakon četiri utakmice rezultat bio 2:2.
A onda je odigrana jedna luđačka utakmica s dva produžetka u kojoj su pobjedu ipak izvukli Nuggetsi, a nakon takve izjednačene bitke, ali poraza užasno se teško vratiti i Denver je ipak prošao dalje. U toj utakmici prva zvijezda Portlanda Damian Lillard je odigrao partiju za povijest ubacivši 58 poena sa šutem za tri 9/12 dok je ostatak momčadi kombinirano za tri šutirao 5/18.
Na poluvremenu su Nuggetsi imali čak 22 razlike, a značajniju prednost su ostvarili i u prvom produžetku. Oba puta ih je sam vratio Lillard, ali tu se itekako mogao vidjet značaj Jusufa Nurkića koji se nevjerojatno brzo vratio od loma ručnog zgloba te odigrao vrhunske partije protiv MVP-a lige Nikole Jokića.
LA Clippers-Dallas Mavericks 4:3
Repriza prošlogodišnjeg okršaja iz prve runde, nevjerojatna serija te jedina koja je otišla u sedam utakmica u prvoj rundi. Nakon što je fanastični mladi Slovenac Luka Dončić u prve dvije utakmice u LA-u otpuhao Clipperse, njihov trener Tyron Lue je shvatio da mora nešto promijeniti. I bome je pogodio. Micanjem Ivice Zubca iz prve petorke i ubacivanjem Nicolasa Batuma, znatno je raširio reket i Clippersi su izjednačili na 2:2.
Tek u petoj utakmici trener Dallasa Rick Carlisle odgovara na ovu petorku ubacivši srpskog diva Bobana Marjanovića koji je protiv ovako niske petorke lagano dolazio do poena. U ovoj rovovskoj borbi ipak je na leđima sjajnog Kawhi Leonarda pobijeđen Luka Dončić kojeg je Kawhi sam preuzeo u zadnje dvije utakmice te ih je odigrao vrhunski na obje steane terena, kao pravi MVP. Dodajmo da su, osim u sedmoj utakmici, svaku partiju odnijeli gosti.
Ubrzo nakon serije otkaz su dali spomenuti Carlisle te GM Donnie Nelson. Kristaps Porzingis je playoff odigrao ispod svih očekivanja (preuzeo nadimak Pandemic P) tako da je pitanje budućnosti Dallasa vrlo upitno.
Utah Jazz-Memphis Griezzlies 4:1
Najmanje nedoumica je izgleda trebalo biti, kao što i priliči, u okršaju prvog i osmog odnosno Utah Jazza i Memphis Griezzliesa, a iako je Memphis odigrao brutalan play-in nitko nije vjerovao da imaju snage, ali i kvalitete za odigrati nešto više.
Iako su se ove predikcije ipak ostvarile, nakon prve utakmice to tako nije izgledalo. Memphis je iskoristio izostanak najboljeg pojedinca Jazza Donovana Mitchella te nošen brutalnom partijom Dillona Brooksa poveo s 1:0.
Ipak, povratkom Mitchella stvari su sjele na svoje mjesto te je bekovski dvojac Conley/Mitchell, uz pomoć “stranaca” Inglesa, Bogdanovića i Goberta izgledao kao još jedan bekovski dvojac Larkin/Micić na nedavno završenom final fouru Eurolige. U prijevodu, igrali su lijepo, atraktivno te onoliko koliko im je trebalo za pobjedu, a serija je na kraju ipak završila s 4:1
Četvrtfinala istoka
Philadelphia 76ers-Washington Wizards 4:1
Kao prva momčad regularnog djela sezone Philadelphia 76ersi su ušli u seriju s Washingtonom u ulozi apsolutnog favorita. To su i opravdali.
Unatoč fantastičnom dvojcu Westbrook/Beal, Wizardsi jednostavno nisu dovoljno kvalitetna momčad da bi se suprotstavili Sixersima. To se posebno vidjelo u, za Wizardse eliminirajućoj, game 5 kada su ix Sixersi, bez glavne zvijezde Embiida, nošeni Sethom Curryem relativno lagano pobijedili. Seth je u toj seriji (a i protiv Hawksa ubacivši 36 poena u šestoj utakmici) potpuno izašao iz bratove sjene te se potvrdio kao najbolji undrafted igrač današnjice.
New York Knicks-Atlanta Hawks 1:4
Početkom playoffa postojao je širi konzenzus među NBA gledateljstvom da serija između Hawksa i Knicksa najmanje atraktivna jer ni jedna od njih dvoje nije playoff momčad, pa i tko god da prođe dalje neće moći ništa napraviti u playoffu. O kako smo se samo prevarili.
Sama serija je izgledala kao da bi mogla otići u sedam utakmica, prvenstveno zato jer se radilo o dvije slične i podjednake momčadi. Pogotovo je tako izgledalo nakon dvije utakmice kada je rezultat bio 1:1. Tada se dogodio ključni trenutak, a to je odlazak glavnih zvijezda obje momčadi u suprotnim pravcima.
Julius Randle iz Knicksa koji je aktualni MIP lige (igrač koji je najviše napredovao) je odigrao kriminalni playoff i vratio se ne jedan, nego tri koraka unatrag. S druge strane glavna zvijezda Hawksa Trae Young je odlepršao u visine dominiravši pritom u svakoj od sljedeće tri utakmice koje su, nimalo iznenađujuće dobili Hawksi i tako prošli u polufinale. Posebno je sjajno izgledao u posljednjoj petoj utakmici kada je ubacio 36 poena, a razne kritike i uvrede (koje je bolje ne citirati) koje su mu upućivali navijači Knicksa iz prepunog Madison Square Gardena ne samo da ga nisu zasmetale, već su ga očito i dodatno motivirale.
Milwaukee Bucks-Miami Heat 4:0
Od ove reprize prošlogodišnjeg finala polufinala istoka očekivalo se jako puno. Bucksi željni osvete nakon ispadanja s 4:1, ali i uvijek borbeni Heat. Očekivalo se da ova serija može čak i do sedam utakmica. Dogodilo se upravo suprotno. Bucksi su dobili svoju osvetu pomevši Heat s 4:0.
Gledavši ove dvije serije jasno se ocrtava ogroman napredak Milwaukeejeve ekipe. Umjesto klasičnog ubijanja, ali umaranja u regularnoj sezoni Bucksi su sezonu odradili igrajući polu-ozbiljno čuvavši se za play-off i to im se višestruko isplatilo unatoč nekim čudnim ,ali nebitnim porazima u regularnoj sezoni. Umjestno ne baš korisnog Erica Bledsoea doveden je playmaker i brutalni defanzivac Jrue Holiday koji se pridružio Antetokounmpu i Middletonu u nošenju ovih Bucksa. S ove dvije promjene to je potpuno nova ekipa.
S druge strane Miami je slabija ekipa nego prošle godine. Utjecaj igrača kao što je Jae Crowder na ekipu je ogroman (to se može vidjeti i u transformaciji u igri Phoenix Sunsa s njim), a izgubivši jednog takvog igrača Miami je zapravo izgubio jako puno. A još barem toliko izgubio je ozljedom i izostankom Victora Oladipa. Kada na to dodamo činjenicu da su doveli Arizu i Bjelicu, potpuno neadekvatne zamjene i to na poziciji koju napadaju Giannis i Middleton, to je bio pravi recept za poraz. Suprotno od Bucksa, Heat se zamarao regularnom sezonom uvijek dajući 100% od sebe.
Trener Bucksa Mike Budenholzer napravio je i neke ključne adaptacije u igri u odnosu na prošlu sezonu. Giannis više ne siluje igrajući 1 na 5 već postoji sijaset sjajnih akcija, a umjesto da se Giannis bespotrebno troši u napadu, tu je energiju utrošio u obranu fantastično čuvajući Jimmy Butlera. Također, od tri nabrojana superstara Bucksa, uvijek su barem dva bila u igri.
Brooklyn Nets-Boston Celtics 4:1
Definitvno kada se pogledaju rosteri ovo je bio najjači par prve runde playoffa. Ipak, zbog čak tri superstara prednost je bila na strani Netsa, a oni su to i opravdali. Boston se čak i dobro držao dok su gubili s 2:1 u seriji, ali nakon što im se toj trećoj utakmici ozljedio Kemba Walker, a Romeo Langford se pokazao kao nedostojna zamjena, spasa više nije bilo.
Sve adaptacije koje je Brad Stevens radio (skraćivanje reketa, miješanje petorki) bile su uzaludne. Protiv trojke kao što su James Harden, Kyrie Irving te Kevin Durant se jednostavno nije moglo, a koliko su oni moćno odigrali govori činjenica da su njih trojica po utakmici u prosjeku ubacivali čak 85,2 poena.
Polufinala zapada
Phoenix Suns-Denver Nuggets 4:0
Ovdje je većina vidjela Sunse kao favorite, ali gotovo nitko nije očekivao da će ih pomesti s četiri vezane pobjede, a pogotovo kada se pogleda da se za ovu seriju vratio jedan od trojice ozljđenih-Will Barton.
Ako su u prošloj seriji Nuggetsi uspjeli prikriti ozljede igrača na niskim pozicijama, ovdje to jednostavno nisu mogli. Chris Paul i Devin Booker su jednostavno pojeli Riversa i Campazza, a kada Nikola Jokić mora igrati s trice umjesto low-posta efikasnost mu jako pada. On nije uspjevao pogađati trice, a kriminalnom šutu za tri pridružili su se i Michael Porter Jr. te novopridošli Aaron Gordon te je razumljivo zašto su ih Sunsi toliko oderali.
Ova serija je još jedan pokazatelj eksponencijalnog rasta mladih i poletnih Sunsa koji je bio vidljiv još u prošlom bubbleu koji su završili kao jedina momčad bez poraza. U situacijama kada je Devin Booker oslobođen kreacije, koja je prepuštena majstoru Chrisu Paulu, i fokusiran je samo na koš, ovim Sunsima je samo nebo granica.
Treba napomenuti kako će dobar dio serije s Clippersima Sunsi igrati bez Chrisa Paula koji ponovno (nakon što se ozljedio u Rocketsima kada su trebali izbaciti Warriorse) doživljava peh u playoffu, sad zbog covid protokola. Također, mjesta za napredak u budućnosti imaju i Nuggetsi koji imaju dva superstara, a kada ozdravi Jamal Murray te mladi Porter Jr. riješi probleme s leđima, oni mogu postati legitimni contenderi za naslov.
LA Clippers-Utah Jazz 4:2
Što drugo reći osim da je ovo bila prava košarkaška poslastica. Clippersi ponovno okrenuli 2:0 u seriji, a nakon što je rezultat u seriji bio 2:2, a bilo je jasno da Kawhi više neće igrati u ovoj seriji, gotovo nitko nije vidio Clipperse u finalu zapada. Međutim tada na scenu stupa Paul George i službeno titulu Pandemic P-a prepušta Kristapsu Porzingisu.
Radi se o generalno dvije franšize koje nisu imale puno uspjeha u zadnje vrijeme, pa smo mogli vidjeti nervozno otvaranje prve utakmice u kojoj je Utah promašila čak 21 šut za redom, ali su tu utakmicu svejedno dobili game winning blokadom Rudy Goberta. Clippersi se zbog 7 utakmica s Dallasom nisu stigli odmoriti do Jazza, pa su ovi uzeli prve dvije utakmice, ali će se kasnije pokazati i da je to bilo to od njih.
U petoj utakmici Clippersi su na njegovim krilima (37 poena, 16 skokova) poveli s 3:2 u seriji, a Jazzu nije pomogao ni odlični Bogdanović s 32 poena. Glavna zvijezda Donovan Mitchell je jednostavno previše privatizirao igru Jazza potpuno zaboravivši na ostale suigrače.
S druge strane imamo jednog pravog vođu rođenog za playoff. Clippersi su Lakersima preoteli Rajona Ronda i veliko je pitanje bi li Lakersi izgledali ovako loše u ovom playoffu da su imali Ronda. On možda nema neki značaj na terenu (iako vrhunski kontrolira igru te nikada ne dopušta ovakva soliranja), ali izvan terena je apsolutni vođa.
Clippersi su seriju okončali s 4:2 te nakon prošlosezonske situacije gdje su tri utakmice za redom protiv Denvera imali dvoznamenkastu prednost te sve tri izgubili i ispali, pokazali su da su međusobne svađe iza njih. Poseban karakter pokazao je do ove godine totalni anonimus, 48. pick drafta iz 2019, Terence Mann koji je baš u toj šestoj utakmici, kada su Clippersi nadoknadili minus 25, ubacio 39 poena uz šut 15/21.
Polufinala istoka
Philadelphia 76ers-Atlanta Hawks 3:4
Ako za neka događanja u playoffu možemo reći da ih je malo tko očekivao, za ovo možemo reći da stvarno nitko nije očekivao. Nevjerojatno poletna i potentna momčad Hawksa koja je samo sezonu ranije završila na pretposljednjem mjestu konferencije s omjerom 20-47 izbacuje prvu momčad istoka. Koliko samo to nevjerojatno zvuči.
Atlanta, osim Trae Younga koji je, usput rečeno, odigrao vrlo lošu sedmu utakmicu, nema pravog superstara, pa se dosta mora oslanjati na širinu klupe. Koliko su to dobro odradili govori podatak da su čak devetorica igrača u regularnoj sezoni imala dvoznamenkast broj poena po utakmici. Atlanta nema igrača kao što je Joel Embiid koji je u drugoj utakmici imao usage rate od čak 50% (Young bi to mogao postati, ali je još mlad), ali zato ima kolektiv i u seriji gdje se igralo pobjeda za pobjedom su ipak imali više snage.
Kada na to dodamo činjenicu da su praktički cijelu seriju igrali bez startera Cama Reddisha, ovaj uspjeh još dobija na važnosti. Taj karakter dodatno oslikava činjenica da su u game 4 stigli minus 18, a u petoj utakmici okrenuli nevjerojatnih minus 26 te dobili utakmicu, a da to nisu uspjeli vjerojatno bi finalist istoka bila Philadelphia. Hawksi su tako postali prva momčad koja je izborila finale konferencije bez all star igrača još od 1994. godine i Indiana Pacersa.
Philadelphia ima jedan ozbiljan problem. U eri kada svi igrači na terenu šutiraju trice, oni imaju čak dvojicu koja ih uopće ne šutiraju. Embiid nije problem jer je centar i još k tome igra na MVP razini, ali problem je Ben Simmons.
Jednostavno je nedopustivo da jedan igrač, a pogotovo netko tko igra na poziciji playmakera, u playoffu promaši više slobodnih bacanja od svih ostalih ekipa. Oni jednostavno ne mogu ovako igrati te moraju promijeniti kostur momčadi, a na trade listu će već ovog ljeta izaći vjerojatno upravo Simmons.
Brooklyn Nets-Milwaukee Bucks 3:4
Nedvojbeno najbolja serija dosadašnjeg playoffa. Ove utakmice su zaista bile košarkaški praznici, a na kraju su dalje prošli Bucksi ponajviše zahvaljujući ozljedama u redovima Netsa, ali i centimetrima zbog je kojih šut Kevina Duranta u game 7 postao šut za produžetak umjesto šuta za pobjedu.
Netsi u ovoj seriji maksimalno skratili rotaciju do činjenice da je u game 7 klupa ukupno dala 0 poena te do činjenice da su cijelu seriju igrali praktički bez centra, a tu ulogu formalno je preuzeo Blake Griffin koji ponovno izgledao kao onaj luđak iz ere Lob citya u LA Clippersima te koji se prometnuo u primarnog čuvara Giannisa Antetokounmpa.
Ta situacija s nižom petorkom omogućila je brutalan protok lopte u napadu Netsa, a za to su osim maestralnog bivšeg playmakera na klupi Netsa, Stevea Nasha, bili zaduženi sjajni pomoćni treneri Amare Stoudemire, Mike D’Antoni i Jacques Vaughn. Ipak, ovakva petorka je teško branila visoke postave Bucksa na čelu s Brookom Lopezom, pa niti ne čudi da su u ovoj seriji odlučivale nijanse.
Rezultat serije bi bio skroz drukčiji da se na samom otvaranju serije, u prvoj minuti nije ozljedio James Harden te da se u četvroj utakmici nije ozljedio Kyrie Irving. Treba reći i da su Bucksi igrali bez Dontea Divincenza koji je seriji s Heatom odlično čuvao Duncana Robinsona te koji bi u ovoj seriji puno bio važna karika za čuvanje šutera Netsa (Mike James, Bruce Brown, Landry Shamet koji su odlično uskočili umjesto spomenutog dvojca).
Bucksi su seriju otvorili kriminalno te je stvarno dojam da nema šanse da bi uzeli ovu seriju da nije bilo ozljeda. U prvom poluvremenu druge utakmice od 43 napada Bucksa čak ih 21 nije imalo niti jedno dodavanje, a utakmica je završila ogromnih 39 razlike. Ipak, uspjeli su nekako seriju vratiti na 2:2, a nakon spomenutih ozljeda već su gotovo svi otpisali Netse koji su još do maloprije bili favoriti.
Međutim, u petoj utakmici na scenu stupa Kevin Durant s partijom sezone. Nakon što ga je u game 4 PJ Tucker brutalno zaključao obranom, u game 5 je bio nedodriljiv. Utakmica u kojoj sekundu nije proveo na klupi uz 49 poena sa šutom 16/23 pritom dodavši 17 skokova i 10 asistencija. Maestralno, prva takva partija nekog igrača u povijesti NBA playoffa. Bucksi su u toj utakmici probavali dropove, switcheve, blitzeve apsoulotno sve, ali riješenja za Duranta jednostavno nije bilo. Nije pomogla ni činjenica da je poluzljeđeni James Harden ubacio samo pet poena za 36 minuta.
U šestoj utakmici Bucksi su sa samo šestroricom igrača tranzicijom uništili umornog Duranta i Netse, a Durant bi, da je mogao, sigurno opet odigrao svih 48 minuta. Ovako sve je bilo spremno za game 7 i najveću utakmicu dosadašnjeg playoffa. Ona se i dogodila.
Ova utakmica otišla je u produžetke, a Durant ponovno nije odmarao niti sekunde te je sve preuzeo na svoja leđa. Uzeo je šut za pobjedu koji je zbog pogotka, ali prijestupa od par centimetara postao šut za produžetak, a za pobjedu je ponovno gađao u produžetku, ali je vidno umoran uz odličnu obranu Jrue Holidaya promašio cijeli koš napravivši airball. Giannis (40 poena 13 skokova) koji je puno više napadao koš umjesto besmislenog ispucavanja trica i Middleton (23 poena 10 skokova, ali nevjerojatna obrana nakon Tuckerove šeste i isključuje osobne) su bili za doslovno centimetre jači.
Ovo je odlična ilustracija koliko je u playoffu tanka granica između uspjeha i neuspjeha. Da Durant ima malo kraću nogu, Bucksi bi vjerojatno bili proglašeni luzerskom momčadi, a Giannis igračem samo za regularnu sezonu. Ovako, idu u finale istoka protiv ipak nešto manje kvalitetnih Hawksa.
Za sada smo, osim košarkaških uzbuđenja, vidjeli i razne dogodovštine na tribinama. Uz spomenuto vrijđanje Trae Younga, vidjeli smo i upad navijača na teren za vrijeme utakmice Wizards-Sixers, gađanje bocom Kyrie Irvinga te kokicama Russella Westbrooka. Ako je ovo bio samo uvod, tko zna što nas očekuje u konfernecijskim finalima i u onom pravom finalu. Pripremite se.
