Na upravo završenom final fouru, Barcelona je uzela svoju desetu titulu prvaka Europe,
potvrdivši ovoga puta u Kölnu svoju apsolutnu dominaciju europskim rukometom. Zašto
kažem ovog puta? Zato jer je već ove godine održan jedan final four rukometne lige prvaka, i
to isto u Kölnu. Na tom prošlom final fouru Lige prvaka, održanom u siječnju ove godine,
Kiel je iznenadio Barcelonu pobijedivši je s 33:28. Umjesto da pričamo kako Kiel uopće
uspio pobijediti Barcelonu, bitnije bi bilo reći kako je do tog final foura uopće došlo.
Sramotne odluke EHF-a
EHF liga prvaka bila je u samom početku knockout faze kada je ožujku prošle godine svijet pogodila poznata pandemija virusa COVID-19. Naravno, utakmice zbog pandemije nisu niti mogle biti odigrane, ali ih se EHF sjetio sedam mjeseci kasnije samo što tada više nije bilo
vremena za odigravanje svih utakmica, pa je EHF pribjegao jednoj vrlo glupoj ideji.
Ta krovna rukometna organizacija za klubove odlučila je organizirati završni turnir lige
prvaka za četiri ekipe, eliminirajući pritom ostale bez ikakvog povoda. Na final four su ušli
Kiel, Barcelom, Vezsprem i PSG. To su sve najskuplje momčadi Europe. Zanimljivo, nisu pozvali tadašnjeg aktualnog prvaka Europe Vardara niti poljski Kielce koji je tada bio u odličnoj formi.
Sličnu stvar napravili su i u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo za žene u kojem su dva
kola prije kraja odlučili samo prekinuti kvalifikacije i donijeli odluku da se plasiraju države koje su trenutno bile najbolje u svojim skupinama, potpuno odbacivši mogućnost da su neke države imale lakše utakmice u zadnja dva kola. Srećom po Hrvatsku, mi smo bili među država koje su izborile plasman na Euro i pritom osvojivši povijesnu brončanu medalju nakon
pobjede nad Danskom.
Ipak, to su samo jedne odluke uzrokovane pandemijom, ali pravi problem su strukturne mane koje EHF-ov sustav ima, a to su prvenstveno enormno velik broj utakmica koji je uzrokovan velikim natjecanjem koje se igra svakih godinu dana u siječnju (Europsko i Svjetsko prvenstvo igraju se svake dvije godine).
Tu možemo doći do situacije da neki rukometaš koji igra za vrhunski klub i reprezentaciju (kao što je naš reprezentativac i igrač aktualnog prvaka Europe Barcelone, Luka Cindrić) odigra preko 100 utakmica godišnje što je više od dvije
utakmice tjedno bez uračunatog godišnjeg odmora i jasno je koliko su u takvom sustavu igrači podložni ozljedama i koliko kvaliteta samog rukometa pada.
Aalborg kao iznenađenje sezone
U prošlosezonskom izdanju lige prvaka danski Aalborg je završio četvrti u A grupi iza PSG-a,
Barcelone, ali i Pick Szegeda te su izborili osminu finala gdje su trebali igrati s Portom, ali iz gore spomenutih razloga taj susret nikad nije odigran, a obje momčadi su bezrazložno ispale iz natjecanja.
Tadašnja momčad danskog prvaka nije se previše razlikovala od ove sadašnje, a ono što je posebno zanimljivo je da je klub napustilo osam, a u klub su došla tek četvorica igrača.
Ipak, to nisu bila bilo kakva četvorica. Sebastian Henneberg se ove sezone nije naigrao, a ulogu prvog golmana još nije zaslužio niti novopridošli Simon Gade, iako je s vrlo dobrih 29 posto bio jedan od ključnih ljudi u povijesnom izbacivanju PSG-a u polufinalu.
Ostala dvojica koja su došla bila su pun pogodak. 24-godišnji Šveđanin Felix Claar od kojeg se ništa posebno nije očekivalo postao je apsolutni vođa ove momčadi koju je odveo do drugog mjesta Europe.
Osim njega, potpisali su i još jednog 24-godišnjeg Šveđanina, LukasaS Sandella iz Elveruma koji je praktički postao druga violina ove momčadi te je jedini odigrao spomena vrijednu utakmicu u finalu s Barcelonom postigavši pritom osam pogodaka.
Što se događalo na završnom turniru?
Još u četvrtfinalu ždrijeb je spojio PSG i Kiel i bilo je prava šteta što jedna momčad mora ispasti, a ovoga puta su to bili Nijemci. Za tim se ipak nije previše tugovalo jer su se na final four spremale još sjajnih ekipa kao što su Barcelona, Flensburg i Vezsprem.
Problem je nastao u tome što je Aalborg u prvoj utakmici potpuno neočekivano pobijedio Flensburg s pet razlike i kako Flensburg nije uspio nadoknaditi zaostatak iz prve utakmice,j jedan „underdog“ je izborio final four.
Još veći posao napravio je Nantes koji je nakon senzacionalnog izbacivanja Kielcea u osmini finala, još senzacionalnije izbacio Veszprem u polufinalu nošen veteranima svjetskog rukometa Lazarovom i Riverom te vrhunskimd debeljuškastim, ali vrhunskim golmanom Nielsenom.
Sada smo već imali dvije momčadi koje nitko ni u najluđim snovima nije zamišljao na završnom turniru.
U polufinalu ždrijeb je spojio Nantes i Barcelonu te Aalborg i PSG. Na prvi pogled većini pratitelja rukometa taj ždrijeb je izmamio osmijeh na lica jer su izbjegli susret dva najveća favorita u polufinalu, Barcelone i PSG-a, te je sve bilo spremno za veliko finale i utakmicu sezone.
U prvom polufinalnom ogledu između Barcelone i Nantesa, Barca nije imala većih problema ponajviše zahvaljujući nevjerojatnom golmanu Gonzalu Perezu de Vargasu koji je skupio senzacionalnih 40% obrana. U napadu su standardno najbolji bili Dika Mem i Aleix Gomez Abello s po pet pogodaka. Valero Rivera za Nantes je zabio šest.
Ono što je obilježilo tu subotu ipak je bilo drugo polufinale između Aalborga i PSG-a. Nakon prvih devet minuta Aalborg je izgledao kriminalno pritom ne zabivši niti jedan pogodak.
Tada na scenu stupa arhitekt ovog uspjeha, trener danske momčadi Stefan Madsen. On tada zove time out u kojem je protresao svoju momčad koja je do kraja vodila ravnopravnu bitku za višestruko skupljim protivnikom i na kraju uspjela izvući pobjedu od 35:33.
Dominirala su upravo spomenuta pojačanja, a pogotovo Felix Claar s osam golova iz devet šuteva i šest asistencija.
U nedjelju ovakva uzbuđenja ipak nismo gledali. PSG si nije smio dozvoliti još jednu sramotu te je pobijedio Nantes s 31:28, a Barcelonin stroj potpuno je samljeo mladu Aalborgovu momčad s 36:23 ponovno nošeni fantastičnim golmanom Perezom de Vargasom koji je ponovno sakupio 40% obrana te koji je zasluženo proglašen MVP-em final foura, ali i sjajnim Abellom koji je zabio devet golova.
Treba reći kako je ovo povijesni uspjeh za danski rukomet jer danski klub nije igrao finale lige prvaka još od Fredericie KFUM i 1976. godine.
Zalog za budućnost
Aalborgova momčad je izuzetno mlada izuzev prvog golmana Aggeforsa koji ima 36 i obrambenog specijalca Mollgarda koji ima 37 godina. Osim njih, u Magdeburg odlazi i prvi pivot Saugstrup.
Njih trojicu će biti izuzetno teško nadomjestiti, ali Aalborg se pobrinuo i za to. Gade se na golu već doima kao legitimni nasljednik Aggeforsa iako su mu tek 24, a potpisi Aalborga za naredne sezone lede krv u žilama.
Za narednu sezonu potpisan je sigurno jedan od top 10 igrača svijeta, aktualni igrač Islanda i Barcelone koji zbog ozljede nije mogao igrati protiv svoje buduće momčadi, Aron Palmarsson.
Osim njega iz Bundeslige su potpisani i Nielsen (koji se doima kao sjajna zamjena za Saugstrupa) te Bjornsen i Larsen. Ali prava bomba dolazi tek za sezonu 2022/23.
Potpisan je svojedobno vjerojatno i najbolji igrač svijeta Mikkel Hansen. Ako će na klupi zadržati sjajnog Madsena, ovakvi rezultati u budućnosti nebi trebali biti iznenađenje nego praksa.
Bez obzira na sav talent Aalborga sada je dokazano ko će sigurno još godinama dominirat europskim rukometom.
Iako će Barcelonu sljedeće sezone napustiti nešto bitnih igrača (odlasci Doleneca, Palmarssona, Entreriosa te Mollera za kojeg su mnogi govorili da je najbolji golman svijeta, ali ga je u Barceloni potpuno zasjenio sjajni Perez de Vargas), doći će još sjajnih igrača kao što su Angel Fernandez, Melvyn Richardson i Victor Iturizza.
Kada se na to doda činjenica da je ova momčad prepuna mladih talenata kao što su Mem, Gomez Abello, Frade te nekih starijih majstora kao što su Cindrić, N´Guessan, Fabregas jasno je koja je najbolja momčad svijeta.
Samo što će se standardnim izazivačima Barcelone, PSG-u, Kielu, Kielceu i Veszpremu, narednih sezona priključiti i Aalborg.
