Cijela Jordanova karijera u nekoliko rečenica: Divljanje, ambicija, mukotrpan rad i emocije

U povijest sporta ni jedan igrač nikada nije bio toliko pod svjetlima reflektora kao Michael Jordan. Cijeli svijet je pratio svaki njegov korak, a gradovi bi se zatvarali kada bi on došao, punio je dvorane, a čak i protivnički navijači navijali su za najboljega ikada. On je bio igrač koji je prelazio sve granice mogućega. Tim Chicago Bullsa iz 90-tih se s razlogom smatra najboljim u povijesti momčadskih sportova. Imali su igrača koji nije znao što znači riječ ‘nemoguće’, imali su igrača koji je svakodnevno ispočetka sebe testirao i tjerao svoje tijelo na nevjerojatne pothvate. Gledatelji su uživali u magiji Jordanove igre, a svi koji su ga gledali kako pred malim ekranima tako i uživo i danas pamte o kakvoj veličini od igrača se radi. Mi mladi gledamo danas snimke njegove igre i još ne možemo vjerovati što je bila u stanju učiniti ikona sporta.

Na snimanje dokumentarne serije “The Last Dance”, Jordana su potakla dva događaja: Golden State Warriorsi srušili su rekord Bullsa po broju pobjeda u regularnoj sezoni, a LeBron James osvojio je svoj treći naslov te su ga mediji u tom trenutku počeli stavljati u istu kategoriju s Jordanom.

Michael Jordan bio je poznat po svojoj ambicioznosti, a u razgovoru s redateljem serije je otkrio kako ga je strah da će ljudi o njemu misliti da je loša osoba kada pogledaju snimke i da im neće biti jasno zašto je ponekad bio grub prema suigračima. No, zaljubljenici u košarku koji su pogledali svaku njegovu utakmicu znaju da je njegovo ponašanje bilo opravdano te da je ponekada morao stisnuti svoje suigrače da bi došao do cilja. Njegova ambicija i strog stav doveli su do toga da MJ nikada nije izgubio ni jedno finale.

Prve godine u Chicagu

Njegove prve godine u Bullsima nisu bile idealne kako svi misle. Jordan je otvorio dušu i priznao kako je ekipa bila raspadnuta i koncentrirana samo na zabave, alkohol i drogu. To je bilo toliko opće poznato da su ih mediji na naslovnicama prozvali ‘kokainski cirkus Bullsa’. Jordan se prisjetio da je tijekom svoje rookie godine ušao u hotelsku sobu kod suigrača i zatekao ih kako piju i drogiraju se što njega nije zanimalo te je napustio sobu i otišao trenirati pa spavati.

Rivalstvo s Detroit Pistonsima

Rivalstvo između Chicago Bullsa i Detroit Pistonsa nastalo je nakon što su Pistonsi tri godine za redom izbacili Bullse iz playoffa. To je bio jedini klub koji je stvarao prepreku Jordanovom timu da bude prvak. No, onda se dogodila 1991. godina, u Chicagu je nastao odličan kolektiv, a Jordan je bio u naponu. Pobijedili su Pistonse 4-0 u playoffu, a gubitnici su se pokupili s terena bez čestitke. To i danas muči MJ-a. Isiah Tomas koji je tada bio najbolji igrač u Detroitu nakon izbacivanja rekao je kako su tada napravili samo ono što su osjećali da je ispravno, no Jordan s druge strane smatra da što god kaže nakon ovih svih godina neće promijeniti činjenicu da je se***a.

Thomas kasnije nije bio dio Dream Teama 92. godine iako je ispunio sve predispozicije za to, danas tvrdi da zna kako je učinjena nepravda i da je svjestan kako je upravo Jordan imao svoje prste u tome.

Dream team i upoznavanje Kukoča i Petvorića

Upravo je jedan od najboljih hrvatskih košarkaša svih vremena bio dio slavnih Bullsa. Toni Kukoč došao je u ekipu godinu dana nakon Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine. Naime, njega je primjetio tadašnji generalni menadžer Jerry Krauz koji kasnije baš i nije bio omiljen među igračima kluba. Stoga su Jordan i Pippen odlučili stisnuti Tonija i pokazati mu da nije spreman za NBA. To su napravili baš u Barceloni u prvoj utakmici protiv Hrvatske. Stisnuli su ga toliko da je Kukoč na kraju imao samo 4 koša. Toni Kukoč je priznao da tek danas kada gleda sve dokumentarce shvaća o čemu se zapravo tada radilo jer se u to vrijeme nije zamarao s time što se događa između menadžementa i ostatka ekipe. Tim Hrvatske u Barceloni predvodio je Dražen Petrović za kojeg Jordan kaže da je ostavio dubok trag u kratkom vremenu te da ga je jako poštovao jer je bio jedan od rijetkih igrača koji se nije bojao čvrsto izlaziti na njega. Za vrijeme Olimpijskih igara, Jordan je počeo suigračima spominjati mirovinu.

Priča o mirovini nastavila se i nakon što je osvojio treći naslov prvaka za redom, 1993. godine. Svi su strahovali kako će Bullsi izgledati ako Michael stvarno ode, a njihovi strahovi ispunili su se kasnije kada Jordanov otac je ubijen, a on je otkrio kako je stalno pričao s njim o bejzbolu te da se tome želi isključivo posvetiti sportu koji je trenirao kao klinac. Jordan je tada bio na meti novinara zbog nekoliko noći koje je proveo kockajući s ‘mutnim tipovima’ i tada su počela nagađanja kako je baš zbog njegove kocke ubijen njegov otac. Jordana je slomila ta priča i njegov plamen koji je gorio za košarkom se jednostavno smanjio i počeo lagano gasiti. Nakon toga, posvetio se bejzbolu kako bi postao što bolji igrač u tom sportu. Trenirao je kao što je trenirao i za vrijeme dok je trenirao košarku, ali u jednom trenutku počeo je viđati stare suigrače s kojima je počeo ponovno igrati na treningama.

Prilikom svakog treninga, želja za natjecanjem i ljubav prema košarci se vraćala do trenutka dok se nije oprostio od bejzbola i u potpunosti vratio svojoj prvoj ljubavi. Prva utakmica mu je bila protiv Indiane i trebalo mu je nekoliko utakmica da se vrati u svoju staru formu i dogodio se taj trenutak kada je u Madison Square Gardenu odigrao veličanstvenu utakmicu protiv New York Knicsa. Kasnije te sezone došli su do finala istočne konferencije gdje ih je porazio Orlando Magic. Taj poraz je izrazito zabolio Jordana jer je njegova želja bila da se vrati u NBA tamo gdje je stao, na pobjedničko postolje. No, tijelo ga je izdalo. Previše vremena je posvetio bejzbolu i tijelo prilagodio tom sportu te zbog toga nije mogao izvesti savršen performans na parketu. Ali, to ovo ne bi bila pobjednička priča da Michael nije posvetio cijelo ljeto treningu i košarci kako bi sljedeće sezone ponovno podigao trofej.

Dennis Rodman – drugčiji od drugih

Kada se pojavio na parketima NBA, Deniss Rodman nije bio standardan igrač na koje su gledatelji navikli. Osim što su gledali savršenstvo u obrani, čudne frizure, lakirani nokti i šminka su bili samo dio onoga što je Rodmana dijelio od svih ostalih. Kada se priključio Bullsima, on i Jordan nisu na terenu imali pretjeranu komunikaciju, a izvan terena nikakvu. No, zabave koje je Rodman redovno organizirao, razumio je itekako MJ. Znao je kako je to njegov ispušni ventil, znao je da Rodman ne bi mogao funkcionirati i igrati ovoliko dobro da nema divlji privatni život. Denis i Michael su se najviše povezali kada je MJ-ov broj 2 Pippen bio ozljeđen, a Rodman je zauzeo njegovo mjesto. Rodman i danas tvrdi kako je smirenost trenera Phila i Jordanova ambicioznost spasila njegovu karijeru. Rodman je u jednom trenutku postao opterećen i zamolio je trenera za dva dana u Vegasu, a Jordan je odmah znao da se Denis neće vratiti u roku od 48 sati. A tako je i bilo jer je Rodman ekipu počastio svojim povratkom tek nakon sedam dana.

Jerry Krauz: Stvoritelj ili uništavatelj?

Jerry Krauz ne vrhu Bullsa je bio od Jordanovih početaka, upravo on je bio taj koji je doveo Phila Jaksona na mjesto glavnog trenera, a onda je nakon pet osvojenih naslova, Krauz je rekao i da Phil pobjedi svih 82 utakmice u sezoni neće ostati trener Bullsa što direktno znači da Jordan odlazi i Pippen, a to direktno dovodi do raspada cijele ekipe jer trener i dva najvažnija igrača su bili duša i srce ovoga tima.

Posljednja sezona

U finalu istočne konferencije Jordanu se dogodilo da je drugi put u svojoj karijeri ušao u sedmu utakmicu playoffa i to protiv Indiane, a onda su se progurali u finale u kojem su pobjedili Utah Jazz. To je bio zadnji put da su Bullsi u ovom sastavu podigli pehar. Iako je vlasnik Bullsa kasnije htio da Phil Jackson ostane, njega je več previše povrijedilo to što ga Krauz nije htio, a i nije želio graditi ekipu iz početka već je njegov plan bio da sa svojim momcima igra dok ih netko ne porazi i oni odu u mirovinu. Jordan i danas kaže da vjeruje u to da bi osvojili barem još jedan naslov da su ostali u onom sastavu s Philom

Koja je cijena biti pobjednik i vođa?

Prilikom postavljanja ovog pitanja, Michael Jordan je pokušao objasniti što za njega znači biti pobjednik i vođa momčadi. U nekoliko rečenica, objasnio je cijelu svoju karijeru:

“Da biste bili pobjednik, morate platiti cijenu. Da biste bili vođa, morate platiti cijenu. Vukao sam ljude kada to oni nisu htjeli, izazivao sam ih kada im se nije dalo da ih itko izazove. Zaslužio sam to pravo jer su oni došli nakon mene i nisu trebali prolaziti sve što sam ja prolazio da bi došao do vrha. Kada bi se netko priključio momčadi, morao je biti na mojoj razini, nisam pristajao na manje. Ako sam trebao nekog nagaziti, to bih i učinio bez pardona. Mnogi moji suigrači reći će vam da nisam tražio ništa drugo od onoga što sam ja radio. Nakon ovoga, ljudi me mogu smatrati tiraninom, ali to govore oni što nisu osvajali. Ja sam želio pobjeđivati i osvajati. Ja radim ovo samo iz razloga da pokažem svijetu tko sam, kako sam igrao svoju igru i kakav je moj mentalitet! Ako ne želite igrati tako, nemojte igrati”.

Možemo imati oprečna mišljenja o velikanu, ali ne možemo oduzeti njegovu ostavštinu – niti jedno izgubljeno finale, brojne individualne nagrade i tako u nedogled. Ipak za one koji ne razumiju o kakvom se igraču radi i o kakvom se mentalitetu radi, neće nikada ni shvatiti bez obzira koliko im puta objašnjavali što sve stoji iza toga. S tim se morate roditi – ili imate ili nemate. Takav pristup nije samo u sportu, takav pristup je i općenito u životu. Želja da budete najbolji u svemu, od običnog pisanja do pronalaska na nemoguća pitanja – to je taj osjećaj koji vas gura cijelo vrijeme kako bi se istaknuli od mase. Tanka je linija između ludosti i genijalnost. Nekima će se činiti kroz sve napisano i sve odgledane materijale kako se zaista radi o tiraninu i luđaku koji je želio pobijediti pod svaku cijenu, a suigrači su mu samo bili dijelovi s kojima bi to ostvario. Istina je kako je želio pobijediti pod svaku cijenu, ali način na koji je to odrađivao ipak je bio maestralan, nevjerojatan i genijalan. Imati takav pristup prema omiljenom sportu i općenito životu mogu samo najveći i zbog toga se razlikuju uspješni od neuspješnih ljudi. Neuspješni će vrlo brzo odustati i pronalaziti razloge svog neuspjeha te će na Jordana gledati kao na luđaka dok će oni uspješni razumijeti o kakvoj je osobi riječ, razumjet će svaki njegov postupak, svaku izgovorenu riječ te će ga gledati kao nevjerojatnu osobu i košarkašku veličinu, što i je on u suštini – NAJVEĆI SVIH VREMENA BEZ KONKURENCIJE, za 7Dnevno piše Edwin Nicky Džemidžić.

 

Komentari