Zločesti mediji uvijek nastoje stvoriti dojam lošeg rada Vlade. Da nema države, pa tko bi na nas pazio?

Zločesti mediji uvijek nastoje stvoriti dojam lošeg rada Vlade. Po tko zna koji put ti demonteri državne postojbine pripadnika Velike stranke i ostalih vazala usudili su se dirnuti u najbolje ministre koje je ova zemlja izrodila bez imalo osjećaja zahvalnosti što našim svetim tlom hoda čovjek kojemu ničice pada sve što diše i plaća poreze.

Naš Veliki vođa u roku od pola sata bio je u najpogođenijem gradiću kako bi prestrašene ljude ohrabrio aureolom svoje nepogrešivosti i pokazao im da stoji uz njih, pun vojničke discipline, punokrvno i europski požrtvovno.

Nepogoda je otvorila nove horizonte stanovnicima naše zemlje

Jer nepogoda, koja je po riječima Velikog guvernera tog područja poštedjela kuće obnovljene iza rata, otvorila je nove horizonte svim stanovnicima u našoj zemlji dajući im nadu i vjeru u sustav Civilne zaštite.

Niti dva sata nakon potresa, cijelo područje je stavljeno pod nadzor Stožera, ravnatelj Civilne zaštite upro je k’o sivonja skidajući oštećene crijepove, pazeći očinski brižno da ne pogodi kojeg golobradog navijača u obrijanu glavu.

“Odlični ste dečki, čim se otvore tribine Civilna časti pivom.”

Nekako u sumrak pred gradićem se podigao oblak prašine s galopirajućom tutnjavom u pozadini. I kad su već svi pomislili da dolazi sljedeća kataklizma, na obzoru se ukazala velika vojna labudica s kontejnerima iz državnih robnih zaliha.

Šoferirao je glavom i bradom ministar obrane, a na vrhu prvog kontejnera, vijoreći zastavom, ponosno je stajao ministar gospodarstva. Razdragano mnoštvo klicalo je u glas, slaveći moćnu državu koja nije zaboravila na svoje stanovnike.

Posla se primila i ministrica kulture

Nedaleko glavnog trga niknuo je golemi šator pučke kuhinje, posljednje krilo razapeo je Veliki izvršni sekretar Crvenog križa, umoran, ali sretan što su njegove trupe i ovaj put pokazale visoki stupanj integriteta.

Pred kamerama se zahvalio chefovima iz cijele zemlje koji su htjeli organizirati pučku kuhinju za promrzle stanovnike, ali “Crveni križ je odlično ekipiran i možemo organizirati sve potrebno za kuhanje i dijeljenje toplih obroka.

Neka hrvatski chefovi i dalje rade u svojim restoranima i tako doprinose osobnoj egzistenciji i punjenju hrvatskog proračuna.”

Posla se primila i ministrica kulture i medija. Guleći krumpir za gulaš, potiho je pjevušila “To je tvoja zemlja” znajući da je Veliki vođa u blizini. Kroz tijelo joj je strujala neka posebna energija pomiješana s uzbuđenjem i strahopoštovanjem.

“On je među nama, sve će biti dobro” – razmišljala je zagledana u poluoguljeni krumpir sorte Desiree.

Novinari kao novinari uvijek traže neku svoju istinu 

Na drugom kraju pogođenog područja, gradonačelnik zvani Kockar (nadimak je dobio stavljajući vlastiti život i novac na kocku zbog dobrobiti svojih stanovnika) žurio je u terencu kojega je, ne bi li uštedio novac svom skromnom gradskom budžetu, kupio vlastitim sredstvima.

Kroz otvoreni prozor dijelio je posljednje kune svoje volonterske naknade koju je mukotrpnim radom uštedio upravo za ove prilike. Stečenu mirovinu već je ranije oročio za stipendiranje studenata. Duša od čovjeka, jedina mana mu je bila što se nije dobro snalazio pred kamerama, onako skroman i samozatajan.

Novinari su poput hijena po cijele dane tražili nesretnike koji bi u kamere popljuvali državu, a kad takve nisu našli, potplatili su nekog lokalnog pijanca i nahuškali ga da rovari protiv sustava. Bijedno je bilo gledati čovjeka koji ne zna što priča, a novinari su potpitanjima dodatno sugerirali stanje kaosa koje je, kao, vladalo na terenu. Naravno, ništa od toga nije bila istina, ali novinari kao novinari, oni uvijek traže neku svoju istinu.

Nakon dva dana upriličena je konferencija za medije koju je otvorio i zatvorio Veliki vođa.

“Naša zemlja ponovno se pokazala velikom. Pozivam sve naše ljude da ostanu mirni. Novac koji ste mislili uplaćivati kao znak solidarnosti ostavite za sebe. Država je sve osigurala. Ovom području pomoći ćemo ukidajući PDV dok svi ne stanu na noge.

Zahvaljujem se svim službama, posebno Civilnoj zaštiti koja je sve pravodobno uvezala u jednu cjelinu sukladno zakonu. Najveća zahvala ide ravnatelju robnih rezervi i ministru gospodarstva koji su u roku od dva sata izvijestili javnost s čim sve raspolažemo. U roku od četiri sata sve što je dostupno bilo je na putu ovamo.

Iz ove nepogode izlazimo jači. To pokazujemo i proglašavanjem katastrofe samo dva dana nakon ovih događaja. Svi ljudi su zbrinuti, nitko nije ostao zaboravljen, pa ni u najmanjem zaselku. To možemo zahvaliti vrijednim gradonačelnicima i načelnicima iz naše Velike stranke koji su u 25 godina od rata napravili čudo na ovom području obnavljajući infrastrukturu i ceste, dovodeći struju, vodu i javnu rasvjetu do doslovno svake kuće”, rekao je.

Veliku zahvalu zaslužuje i čovjek odgovoran za temeljitu obnovu nakon rata

“Veliku zahvalu zaslužuje i čovjek koji je odgovoran za temeljitu obnovu nakon rata, sada gubernator ovog područja. Zahvaljujući njemu ova katastrofa nije poprimila zastrašujući oblik. Stoga s ponosom mogu izvijestiti javnost kako će on ponovno zadobiti naše povjerenje i svojim istančanim, rekao bih, radarskim umijećem, vizionarski pročešljati srušene objekte i stvoriti preduvjete za još kvalitetniju obnovu. Proces će se odvijati po uspješnom modelu obnove našeg glavnog grada kojega smo, kako znate, obnovili u manje od godinu dana.”

To rekavši, u cijeloj zemlji prolomio se uzdah olakšanja. Naša država ponovno je pokazala kako samo ona može osigurati prosperitet i pravodobnu reakciju. Pa zato i plaćamo poreze, kako bismo spremni dočekali svaku nepredviđenu situaciju. Usprkos onima koji samo čekaju lažima i konstrukcijama demontirati Našu prelijepu.

Komentari