Zašto Šerbedžija pribjegava tehnici koju SOA apostrofira kao sigurnosnu ugrozu Hrvatske

Tijekom ovoga vikenda izašlo je izvješće Središnje obavještajne agencije o sigurnosnim ugrozama ove zemlje.  S osobitom sam pažnjom čitao to izvješće, prvenstveno radi toga što spomenuta agencija obavlja temeljnu funkciju države, onu obavještajne sigurnosti, a bez sigurnosti nema niti ekonomskog napretka. 

Ima tu svega, od ISIL-ovaca, preko ruskih hakera, četništva, narkokartela, trgovine ljudima, pa do korupcije. Ovo potonje je posve razumljivo u vremenu kad je ispred nas afera Janaf u koju su uključeni pripadnici političkog establishementa, kao i kod nešto ranije afere Rimac. 

Taman sam pomislio kako bih o tome mogao ponešto napisati, kao i o tome kako živim za vrijeme kada će u svome izvješću SOA apostrofirati uhljebljivanje kao temeljni problem ove države, kao metastazu koja izjeda samu supstancu ovoga društva, njen temeljni akt – državni proračun. 

Ta i ministar Malenica je, u prošlom mandatu Vlade RH rekao kako ima 30 posto previše administracije. Ako je ministar to priznao, zamislite koliko zapravo ima. Portal Mirovine,hr ovih je dana izračunao kako samo jedan pojedinac od tih 30 i kusur postotaka birača velikih stranaka, korumpiranih od strane sustava, stoji više od pola milijuna eura. 



No, pojavio se na stranicama ovog portala “onaj ludi Šerbedžijin sin”. 

Ipak, neću čitatelje iznevjeriti, i ova je tema vezana uz potrošnju poreznih sredstava za partikularne interese, sve pod alibijem brige za domaću umjetnost. U ovom slučaju film. Dakako, radi se o djelovanju i financiranju Hrvatskog audiovizualnog centra, financiranje kojega se pretvara u prvorazredno političko i fiskalno pitanje.

Razumijmo se, ne odričem ja nikome zastupati svoje interese ili političke preferencije kako god on to želi ili smatra potrebitim, ali imam itekako protiv toga da se mojim poreznim sredstvima plaća politumjetničko djelovanje u smjeru u kojem ja to ne želim. Pa, premda se radilo o moji 5 lipa godišnje. 

Upravo se to događa u slučaju na koji se referira gospodin Danilo Šerbedžija putem svoga odvjetnika pišući “ljubavno” pismo portalu Otvoreno.hr. Reagirao je na tekst gospodina Marijana Opačka “Hribar, Šerbedžija i Tozija spremaju milijune u džep. Tko na to upozori postane fašist i ustaški smrad”.

Gospodin Opačak u tom je tekstu upozorio kako su hrvatski porezni obveznici sufinancirali film Oslobođenje Skopja koji je izazvao diplomatski skandal, prema navodima spomenutog teksta. I ne samo hrvatski porezni obveznici. Prema mome izvoru iz OLAF-a (europskog ureda protiv prijevara) na Balkanu postoji dobro umrežena grupa filmskih djelatnika koji za iste filmove uzimaju novac poreznih obveznika više zemalja. O tome OLAF provodi istragu. 

Osim snimanja filmova, oni taj novac koriste, moj je dojam temeljem podudarnosti umiješanih osoba, i za biciklističke prosvjede u Sloveniji, jugosocrealističku propagandu u Hrvatskoj ili šarenu revoluciju u državi sada poznatoj kao Republika (sjeverna) Makedonija, no o tim indicijama u nekom drugom tekstu.

U svom je demantiju pribjegao tehnici na koju Europska komisija, ali i SOA, već godinama upozoravaju, kao na sigurnosnu prijetnju Uniji, ali i demokratskoj sigurnosti Lijepe naše, na Fake News. 

Naime, lažna je vijest kako Oslobođenje Skopja i Treto poluvreme nisu izazvali diplomatski skandal i podizanje bugarske blokade za ulazak Makedonije u euroatlanske integracije. Naime, suprotno je na televiziji VBox priije nekoliko dana govorio ministar obrane Bugarske Krasimir Karakačanov, a o tome je govorio ovih dana za DW bugarski europarlamentarac Andrej Kovačev

Lažna je vijest, objavljena u demantiju gospodina Šerbedžije i to da gospodin Tozija nije napisao kako su Andrej Plenković i Janez Janša kriminalci i fašisti. 

Jer, gospodin Gorjan Tozija to je napisao ispod moga teksta u kojem sam upozorio na štetnost triju sporazuma koje je Zoran Zaev potpisao.

 

Nakon, toga, netko je s profila imena Danila Šerbedžije na profilu Gorjana Tozije, gdje se on buni na diplomatski skandal koji je sam izazvao tim komentarom, “Bravo Medo, nema predaje”. Čime je po mojoj slobodnoj procjeni dao podršku gospodinu Toziji, poznatijem kao Medo, u njegovoj ocjeni ovo dvoje političara. 

 

Ili, možda gospodin Šerbedžija želi reći kako je ispod moga teksta to što su gospodin Tozija i on pisali jest točno, no kada to gospodin Opačak napiše u svome tekstu to nije točno?

Dakako, po njih je ispala vrlo čupava takva društvenomrežna komunikacija, jer je reagirao bivši i sadašnji ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman, ocijenivši takvu komunikaciju krajnje neprihvatljivom, a Janez Janša otkazao unaprijed dogovoreni posjet (sjeverno) makedonskog ministra vanjskih poslova Nikole Dimitrova Sloveniji.

Umjesto zaključka, zapitat ću gospodina Šerbedžiju mlađega, ne misli li kako je upravo komunikacija koju pokušava lažnim vijestima demantirati doprinijela odsustvu makedonskih predstavnika na nikada posjećenijem, opširnijem i utjecajnijem Bledskom strateškom forumu, ove godine?

Komentari