Goran Vojković je komentirao je tezu koju često koriste sindikati u javnim službama, a koja je i uoči velikog štrajka učitelja postala ponovno aktualna. Kada se zaposlenicima u javnim službama kaže da žive od poreza koji uplaćuju privatnici u državni proračuni spremno odgovaraju: “ali i mi plaćamo porez”.
Vojković tvrdi da sindikati miješaju financiranje i društveno korisnu djelatnost.
“Privreda, naime, jedina plaća porez. Gospodarska aktivnost (firme, restorani, najam apartmana, vađenje nafte, prodaja namještaja ili softvera, uzgoj krumpira…) jedini su koji stvarno pune proračun i omogućavaju plaće prosvjeti, upravi, vojsci.”
Tezu je objasnio relativno jednostavnim primjerom, onim zatvorenog afričkog sela.
“Uzmimo jednostavan primjer – nerazvijeno afričko selo sa stotinjak stanovnika. U takvom selu svi rade, uglavnom u poljoprivredi, imaju još kovača te par drugih obrtnika i ukupno mogu izdvojiti hrane i resursa za tri činovnika: poglavicu, vojnika i učitelja. Ako seljak u tom selu ne ubere povrće za učitelja, a obrtnik mu ne napravi odjeću – učitelj će biti gladan i bit će mu hladno. Pri tome ne mijenja na stvari ako od četiri glavice kupusa učitelj jednu vrati seljaku (plati PDV) – i dalje je seljak zadužen za ručak učitelja određenog dana morao dati četiri glavice kupusa. To što je dobio jednu natrag samo smanjuje porezno opterećenje, ali ono je i dalje tu.
Svi u selu će se složiti da učitelj bitno pridonosi razvoju – ne samo što podučava djecu već i pomaže u napretku sela. Međutim, ako seljaci i obrtnici nemaju dovoljno za odvojiti za učitelja, on može biti i najbolji na svijetu, ali neće se moći baviti podučavanjem, već će i on morati u poljoprivrednike.”
Bez snažnog gospodarstva nema novaca za javne usluge
Taj primjer ilustrira važnu činjenicu, smatra Vojković. A to je da bez snažnog gospodarstva nije moguće imati dobre javne usluge.
“Naravno, kako jača privreda, tako sva ta nadogradnja može biti bolja, pa zato bogata Švicarska ima i bolje vrtiće, škole, bolnice, pa i vojsku od relativno siromašnije Hrvatske. Da biste imali nešto vrhunsko, morate imati i privredu koja to može platiti. Da u Hrvatsku dovedete jedno od top 10 sveučilišta, koliko god ono moglo pomoći razvoju privrede – mi ga jednostavno ne bismo mogli platiti. Jedan odjel takvog sveučilišta troši koliko i kompletna hrvatska znanost!
Cijela priča je jednostavna – koliko god bili važni mnogi među onima čije se plaće izdvajaju iz proračuna ili od doprinosa – liječnici, znanstvenici, učitelji, vatrogasci i drugi – oni žive od privrede.”
Upravo je u gospodarskoj aktivnosti problem, smatra Vojković “Hrvatska je izgubila 300.000 ljudi u najboljim godinama, onih koji su trebali ovdje raditi, privređivati i uplaćivati u proračun. S druge strane, ionako velik javni sektor postajao je zadnjih godina još veći.”
Bez stvarnih reformi koje će rasteretiti privatni sektor, neće biti novaca za javni sektor, zaključuje Vojković za Index.