TKO JE TU LUD? Hoće ga rušiti metodom ulice, a kad se s njime nađu licem u lice – šute!

Damjan Tadic / CROPIX

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić održao je u srijedu, 5. veljače 2020. uoči sjednice Gradske skupštine konferenciju za novinare na kojoj je potvrdio da je ovom tijelu uputio GUP kako bi se o njemu izjasnilo, te potvrdio da su se za njegovo prihvaćanje stekli svi potrebni uvjeti.

Spomenuta konferencija bila je zanimljiva među ostalim i po tomu što je gradonačelnik vrlo uspješno parirao novinarima – čak i onima koji su na press konferenciju došli “nabrijani” i s očitom namjerom postavljanja provokativnih pitanja. Začudo, prvi čovjek grada nije podlegao emocijama i prilično je strpljivo – i čini se, logički i argumentirano – iznosio svoje stavove, uz detaljna objašnjenja brojnih “spornih” stavki, tako da su na kraju čak i oni nešto temperamentniji predstavnici Sedme sile ostajali bez teksta. Bilo je poprilično zgodno promatrati kako u nekoliko navrata Bandić pita neke od njih: “Jeste li zadovoljni odgovorom?”, a oni skrušeno šute i začudo, ne postavljaju nikakva dodatna pitanja ili potpitanja.

Komentirajući prosvjede koji se u posljednje vrijeme u Zagrebu forsiraju kako bi se metodom ulice iznudila njegova ostavka, Bandić je održao kratko predavanje nazočnima iz parlamentarne demokracije i podsjetio ih kako se u uređenim državama vlast dobiva ili gubi na izborima, a ne na ulici.

I tu bi mu se teško moglo bilo što prigovoriti.



Neka u ovoj zemlji i u ovom društvu svatko položi račune za ono što čini protivno zakonima ili pak ne čini ono što bi prema istim tim zakonima bio obvezan, pogotovu ako je za to plaćen. Tko god krade, vara, prima mito, mešetari, zlorabi službeni položaj ili se bavi bilo kakvim nezakonitim ili kriminalnim radnjama, neka mu se oduzme sva protupravno stečena imovina i strpa ga se u zatvor – ali, samo pod uvjetom da se sve to na sudu dokaže onako kako to naši pozitivni propisi određuju.

Nema drugog puta niti načina.

Presumpcija nevinosti kao jedno od temeljnih načela sustava ljudskih prava ne smije biti ni u jednom trenutku dovedena u pitanje. A kod nas se to čini. Mi smo već ozbiljno zagazili u jednu šizofrenu situaciju u kojoj mediji donose optužnice, a ulica bi trebala biti egzekutor.
Neki kao da zaboravljaju da su vremena Francuske i Oktobarske revolucije iza nas, da ovo nije ni 1946. ni ’47. godina, da nema više prijekih sudova i hajki, nema linča, niti pravda smije biti prepuštena ulici i rulji. To je već toliko puta viđeno da bi svi mi trebali znati kud vode takve avanture i takav način razrješenja društvenih konflikata. I to moramo unaprijed otkloniti – ako želimo dobro sebi i svojoj djeci.

S političkog stanovišta, potpuno je razumljiva i logična nervoza oporbe (pogotovu SDP-a i njegovih satelita) vezano za vlast u Zagrebu, gdje im je već 20 godina Bandić kost u grlu – jer osvajanje vlasti u glavnom gradu preduvjet je za pobjedu na nacionalnoj razini, ali ne može se zarad njihovih ambicija i frustracija metoda ulice prihvatiti kao legalna i legitimna, jer ona to nije niti bi smjela biti.

Vježbanje demokracije spor je i mukotrpan proces. Mi za stvarnu demokraciju zacijelo još uvijek nismo zreli, niti kod nas za takvo što postoji potrebit stupanj građanske i političke svijesti, ali to nije razlog da se zbog ideoloških obračuna svjesno krene stranputicom.
Revolucija vodi u anarhiju, anarhija ima za posljedicu nasilje i rijeke krvi. Kad jednom odlučivanje u parlamentu i institucijama sustava zamijeni “ulična demokracija” (koju danas već mnogi zagovaraju kao “jedino rješenje”), put ka građanskom ratu je otvoren. Uvijek to moramo imati na umu.

Sve one koji danas zagovaraju taj “prečac” – da se stvari rješavaju izvan zakona i sustava, okupljanjem građana na ulicama, treba pitati samo jedno: Ako i kad dođu na vlast, hoće li se i onda složiti s time da ih 20, 30, 50 ili 100 tisuća građana koji se okupe na Trgu Bana Jelačića jednako tako po kratkom postupku smijeni s njihovih položaja?

Ako kanimo legalizirati pravo ulice, hajke i linča, ne trebaju nam institucije, pa ni sama država. Osvrnimo se malo unatrag i pokušajmo ponešto naučiti od povijesti.

Komentari