Joe Biden, kandidat Demokratske stranke za predsjednika SAD-a, za svoju je zamjenicu izabrao Kamalu Harris, a neki hrvatski mediji su to dočekali euforijom i rijetko viđenim oduševljenjem. Konkretno, Đivo Đurović je u Telegramu napisao kako je “Amerika napokon skupila hrabrosti da kandidira crnu ženu”.
Đurović i Telegram polaze od prilično rasističke i seksističke pretpostavke da boja kože i spolni organ određuju kvalitete svake osobe. Vrlo primitivno kolektivističko razmišljanje koje pada u vodu čim malo istražite o tome tko je točno Kamala Harris i koja su njezina djela u javnom životu.
Dakle, tko je ta Kamala Harris? Kao okružna tužiteljica u San Franciscu (2004-2011) i kasnije, kao glavna državna tužiteljica u Kaliforniji, činila je sve u svojoj moći da drži što više crnaca što duže u zatvoru, često i zbog nenasilnih djela poput posjedovanja droge ili skrivenog oružja (za što je u jednom slučaju tražila – i dobila – doživotnu kaznu zatvora).
Redovito se protivila svakom pokušaju da se ljudima osuđenim na smrt na osnovu sumnjivih dokaza i lažnih svjedočenja odobri naknadno DNA testiranje žrtve i mjesta zločina kako bi se nevini ljudi oslobodili iz zatvora. Većina tih osuđenika su crnci. Više o tome pročitajte u članku koji je New York Times objavio prošle godine, a napisala ga je Lara Bazelon, profesorica prava.
“Svaki put kad su progresivci tražili reforme kaznenog prava, gospođa Harris im se usprotivila ili je jednostavno šutjela. Najgore je to što se ona borila svim silama da se zatvorenici, koji su osuđeni na neustavan i nepravičan način često i zahvaljujući namještenim dokazima i lažnim svjedočanstvima, zadrže u zatvoru”, napisala je Bazelon.
Tražila je zatvor za roditelje djece koja su bježala iz škole iako su mnogi upozoravali da će takav tretman neproporcionalno pogoditi manjine i siromašne.
Kad je federalni sudac u okrugu Orange presudio da je smrtna kazna neustavna, Kamala Harris je podnijela žalbu i u bizarnom objašnjenju tvrdila da bi ukidanje smrtne kazne ugrozilo pravo optuženika na pravično suđenje.
Kako piše ljevičarski portal Jacobin, Kamala Harris je podržavala “civil asset forfeiture”, postupak koji omogućuje državnim i lokalnim vlastima oduzimanje imovine od građana i ako su samo OSUMNJIČENI za kriminalnu aktivnost – usprkos tome što nema dokaza i što nikakva optužnica nije podignuta. Mnogi smatraju da je takav zakon neustavan, a u praksi se događa da su mnogi nevini ljudi na taj način opljačkani pod reketom policije. Harris je u Senatu sponzorirala zakon koji to omogućuje i glasala je protiv reforme neustavne procedure.
U 2014. godini, na pitanje o legalizaciji marihuane, Kamala Harris se smijala. Sada je, kao, promijenila mišljenje. Nedavno gostujući u radijskoj emisiji Breakfast Club, na pitanje je li ikada pušila marihuanu odgovara:
“O da! I uvlačila sam [dim]. Dok sam bila na koledžu. Bilo je to davno. U to vrijeme sam slušala 2 Paca i Snoop Dogga.”
Tako je pokušala ispasti “in” i “cool”, samo ima mali problem. Kamala Harris je završila koledž 1989. godine. 2 Pac je snimio prvi album 1991., a Snoop Dogg 1993. godine. Nema teoretske šanse da je slušala Paca i Snoopa na koledžu jer umjetnici s tim imenima tada još nisu postojali.
U istom je intervjuu, na pitanje protivi li se legalizaciji marihuane, odgovorila: “Šališ se? Ja sam Jamajčanka!”. Ta je izjava razljutila njenog oca Donalda Harrisa. “Naši preci se okreću u grobu ako vide svoje prezime, obiteljsku reputaciju i ponosni jamajkanski identitet kako se veže sa stereotipom i politikom identiteta.” Njega nije povrijedilo što je ona priznala da se u mladosti napušavala, već to što se pridružila širenju predrasuda o Jamajčanima kao ljudima koji samo puše marihuanu.
Harris je provela desetljeća trpajući u zatvor ljude zbog marihuane i tražeći maksimalne kazne za njih, uništavajući obitelji i živote često potpuno nevinih. I onda ima obraza zbijati šale o marihuani i hvaliti se kako je ona u mladosti uživala napušavajući se. Nije li to baš definicija licemjerstva i pokvarenosti?
Ali njena prošlost sasvim se slaže s političkim putem predsjedničkog kandidata Joea Bidena kojem je ona sada zamjenica. Biden je desetljećima bio glavni borac protiv reforme kaznenog prava u SAD-u i hvalio se kako je “tough on crime”, što u praksi znači što žešće kazne za nenasilna djela. Bio je toliko glasan da zloglasni zakon iz 1994. godine nosi njegovo ime. Kamala Harris ga je ranije ove godine optužila da je njegov zakon “doprinio masivnom zatvaranju u ovoj zemlji”. Propustila je, međutim, napomenuti da je i ona znatno tome doprinijela.
Biden je poznat i po svome, ajmo reći, čudnom ponašanju prema djevojčicama. Postoji cijeli niz snimljenog materijala koji pokazuje starog Joea kako “njuši” kosu curica ili djevojaka, a ima i onaj legendarni govor u kojem priča o žoharima i kako voli djecu u svome krilu. Naravno, to ne znači da je on pedofil ili zlostavljač, samo da je malo čudan. Pojavile su se i žene koje ga optužuju da ih je zlostavljao, što nije ništa čudno jer je u Americi posljednjih godina trend da skoro svaki poznati muškarac mora doživjeti takve optužbe i većina je vjerojatno izmišljena.
Ali Harris je izjavila da ona vjeruje ženama koje su optužile Bidena za seksualno uznemiravanje i još im se divi na hrabrosti da izađu s time u javnost. Postavlja se onda logično pitanje: kakva je ona osoba kad pristaje biti zamjenica takvog predsjednika, po njoj zlostavljača i seksualnog manijaka?
Da, ona je licemjerna, pokvarena i lažljiva političarka. Ovo nije moj subjektivni sud, njene dokumentirane izjave i djela dokazuju tu tvrdnju. Podsjetimo samo kako ju je Tulsi Gabbard posramila tijekom Primary TV debate:
Nemojte se zavaravati da to znači da je Trump dobar izbor. Svatko je bolji izbor od Trumpa. I Bin Laden bi bio bolji od Trumpa, no to ne znači da bi Bin Ladenovu kandidaturu trebalo slaviti uz naslov “Amerika je skupila hrabrosti kandidirati muslimana”. Đivo je oduševljen političarkom koja je izgradila karijeru na tuđoj nesreći, šaljući često nevine ljude u zatvor ili u smrt, braneći smrtnu kaznu. To nije ništa čudno, čovjek je očito u njoj vidio srodnu dušu. Ali od novinara i ozbiljnog medija poput Telegrama očekuje se puno više, na primjer da istraže temu o kojoj pišu. To ovaj put nisu napravili.
