‘Svjedok Božje ljubavi’ svjedočio je ljubav – s Arkanom

U finalnom pokušaju formiranja nove crnogorske Vlade umro je njezin idejni začetnik i duhovni otac. Amfilohije Radović, jedan od najobrazovanijih pravoslavnih jerarha, najmoćnija figura svetosavskog srpskog nacionalizma kontroverzama je nadmašio vlastiti život, a sigurno je kako će sve te kontroverze prijeći u mitomaniju u danima i godinama nakon njegove smrti.

Ostat će zauvijek nepoznato kako to da je jedan učeni teolog i intelektualac, čovjek koji je svoje obrazovanje i obzore stjecao i širio u Beogradu, Rimu, Bernu, Parizu, Ateni i Svetoj gori, povratkom u rodnu Crnu Goru odlučio sva dobročinstva obrazovanja ukalupiti u militantno svetosavlje okrenuto protiv svih onih koji nisu Srbi niti pravoslavni.

Amfilohije je uz Atanasija Jevtića, Artemija Radosavljevića i Irineja Bulovića bio predstavnik justinovske pravoslavne tradicije, poznate po Justinu Popoviću, srpsko-pravoslavnom teologu i profesoru dogmatike, koja je u prvi plan stavljala nacionalnu, a nerijetko i hegemonističku tendenciju unutar SPC-a u namjeri da proširi utjecaj pravoslavlja na ostale narode u Jugoslaviji. U tom kontekstu treba sagledavati i ukupan Amfilohijev doprinos ratnim trubljama i guslanjem srpske ratno-huškačke propagande te slavljenje i opravdavanje brojnih zločina.

Udarao je ritam srpskim ratnim planovima 

Amfilohije u tome nije bio izuzetak, štoviše, kao jedan od najutjecajnijih ljudi u SPC-u nakon samog patrijarha, mitropolit crnogorsko – primorski udarao je ritam srpskim ratnim planovima u kreaciji Velike Srbije, iz hrvatske perspektive osvjedočenom u guslanju crnogorskim rezervistima i četnicima na prilazima ranjenom Dubrovniku. Svoju intelektualnu i moralnu vertikalu predao je u ruke notornom zločincu i primitivcu Željku Ražnatoviću Arkanu paleći s njime badnjak o pravoslavnom Božiću na Cetinju.



Upravo s tim badnjakom izgorila je i najmanja trunka Amfilohijeve predanosti miru i suživotu. “Svjedok Božje ljubavi”, kako je sam sebe zvao, svjedočio je ljubav kletvama i proklinjanjem. Istoimeni dokumentarni film autorica Tanje Šuković i Snežane Rakonjac u koprodukciji Radiotelevizije Crne Gore prikazao je Amfilohija onako kako se sam predstavljao, njegovim vlastitim izjavama.

Svoj narod zvao je kopiladi “brozomore”, a vlastitu državu “fildžan državom nastalom u Brozovom Jajcu”. Crnogorstvo je vidio isključivo kao podplemensku pripadnost širem srpstvu. Nekritičko sagledavanje Amfilohijevog lika i djela rezultirat će njegovom izvjesnom kanonizacijom u red svetitelja Srpske pravoslavne crkve, kao što je Amfilohijevom zaslugom svetitelj postao i Joanikije Lipovac, mitropolit crnogorsko – primorski za vrijeme Drugog svjetskog rata koji je cijelo vrijeme rata bio duhovni otac crnogorskih četnika.

Amfilohije je za života često zazivao sv. Petra Cetinjskog i sv. Vasilija Ostroškog. Gledajući odozgo, sumnjam da su blagonaklono gledali na čini Amfilohija Radovića. Ljudski je griješiti, Amfilohije je griješio često i sistematski. Ljudski je i praštati. Ipak, za vjernike je konačni oprost na Bogu. Kao što je sam Amfilohije rekao na jednom okupljanju sljedbenicima Draže Mihailovića držeći mu pomen – Bog neka mu dušu prosti.

Komentari