Što se doista dogodilo s parlamentarnim zastupnikom Hrvata u Crnoj Gori?

Nakon parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, Hrvati kao autohton narod u Boki kotorskoj izgubili su svoga predstavnika u  crnogorskom parlamentu isključivo zahvaljujući vlastitoj neslozi i nejedinstvu.

Hrvatska građanska inicijativa, do  nedavno jedina politička stranka Hrvata u Crnoj Gori, na svojoj izbornoj skupštini u ljetu 2019 u Tivtu, razriješila je dužnosti predsjednice stranke Mariju Vučinović, tada aktualnu ministricu bez lisnice u Vladi CG. Za predsjednika je izabran Adrijan Vuksanović, tada zastupnik u Parlamentu CG.

Smijeni predsjednice prethodili su sukobi unutar stranke, za javnost prilično nemuštih obrazloženja i pozadine.

Činjenično je da je glavna  politička osoba stranke Zvonimir Deković, predsjednik krovne organizacije Hrvata u Crnoj Gori Hrvatskog nacionalnog vijeća.

Deković je kroz 14 godina postojanja HGI neosporno puno napravio za promidžbu Hrvata u Boki, ali je isto tako nekim svojim postupcima  došao u sukob sa  velikim  brojem  utemeljitelja stranke.

Krivica nije samo na njemu, jer je gotovo nemoguće natjerati nekoga, bez političke borbe i otpora, da se samo tako povuče iz političkog života jedne stranke, ako on to ne želi.

Utemeljenje nove stranke HRS odraz je nemoći bivše predsjednice HGI, koja je rukovođena osvetom prema bivšoj stranci, u najboljoj disidentskoj maniri zloupotrijebila povjerenje članova svoje stranke i dovela iz u prilično složenu političku situaciju i u Crnoj Gori , ali u RH. Bez jasnog političkog cilja minirala je izbore za hrvatskog predstavnika u Parlamentu i vrlo je upitna njezina prava namjera. To su počeli shvaćati i članovi njene stranke.

Razlozi su i u mentalitetu ljudi u Boki, koji su unatrag 100 godina proganjani i raseljavani i ugnjetavani, isključivo samo zato što su Hrvati i katolici.

Strah od vlasti polako prelazi u genetsku komponentu bokeljskih Hrvata i to je rezultat ne pružanja otpora niti ustrojbenim čimbenicima u vlastitim redovima.

Glavni problem Hrvata u Boki, ali svih građana Crne Gore nisu niti ideološke ili vjerske nesuglasice. Kao i svugdje na svijetu problem je životna egzistencija svih građana.

Crna Gora je stanovništvom najmanja zemlja jugoistočne Europe i životne sredine koja se politički naziva Balkan.

Gospodarski resursi su svedeni na mala i srednja poduzeća, od kojih je najmanji dio profitabilan u industrijskim resursima. Sve se uglavnom svodi na uslužne i trgovačke djelatnosti gdje se u sirovinskom procesu i trgovini 80% svega bazira na uvozu.

Radni uvjeti zaposlenih u realnom sektoru su izvan propisanih normi radnika u EU i ne daju nikakve stimulativne efekte za zapošljavanje.

Platežna moć građana je ograničena, ruralne sredine nisu organiziranje za proizvodnju i preradu prehrambenih proizvoda. Glavni problem Crne Gore je migracija ljudi iz ruralnih sredina sjeverne Crne Gore u Boku i crnogorsko Primorje.

Pogonjeni pogrešnom politikom vlasti unatrag 60 godina, naseljavani su ljudi u prostore koji nemaju nikakvih industrijskih potencijala. Građene su, kao u cijeloj bivšoj državi tzv. političke tvornice, koje su u planskom gospodarstvu živjele pretačući financijske resurse na nivou savezne države.

Prirodnim nestankom takvih tvorevina, ostali su samo ljudi bez posla.

Jedna od najvećih političkih katastrofa u Crnoj Gori dogodila se 1979 godine nakon katastrofalnog potresa. Tada su se gradili stanovi za postradale u potresu iz sredstava saveznih financija bivše države, tadašnje vlasti Crne Gore su to iskoristili da se tamo nasele ljudi iz kontinentalne Crne Gore.

Tako je naravno i promijenjena etnička slika Boke. Drugi val naseljavanja je došao sa ratom 91-95 kada su u Boku naseljeni Srbi iz Dalmatinske zagore i Istočne Hercegovine.

Dobar dio tih ljudi se je snašao i počeo baviti uslužnim djelatnostima, ali prevelika konkurencija i nedostatak pravih turističkih angažmana doveo ih je u funkciju pukog preživljavanja.

U svemu tome Hrvati, kao najmalobrojniji čimbenik, dovedeni su poziciju da preživljavaju na način kako su to radili proteklo tisućljeće.

Pomorstvo je temelj opstanka Hrvata u Boki i danas je većina Hrvata na brodovima. Nove vlasti u Crnoj Gori nisu znali zadržati pomorske resurse i tako još više osiromašili tamošnje ljude, prenosi Zajednica bokeljskih Hrvata.

Dakle glavni problem opstanka Hrvata je da njihove političke opcije slože glave skupa. Ljudi koji su zaslužni za sve dobro koje se je činilo do sada, u interesu Hrvata, ali i za nesporazume i sukobe, moraju časno odstupiti. Svoje mjesto moraju dati mladim i časnim ljudima, kojih ima u Boki samo im se mora dati šansa. Isto tako mora se naći politički koncensus između aktualnih hrvatskih političkih opcija u Boki i to uspostavom koalicijskih ugovora sa jasno zacrtanim ciljevima i podjelom političke odgovornosti.

Vlasti Republike Hrvatske, koje imaju moralnu i materijalnu obvezu brinuti se za svoje sunarodnjake u Boki, moraju poduzeti sve, da se politička previranja unutar hrvatske zajednice smire i ustanovi zajednička platforma za boljitak zajednice. No, nije dovoljno samo politički pomiriti Hrvate u Boki, potreban je angažman svih relevantnih čimbenika da se materijalno i financijski pomogne hrvatska zajednica u Boki.

Komentari