Na Trgu 128 brigade HV u Rijeci, u prvoj polovici siječnja postavljena je privremena skulptura, rad akademika Ivana Kožarića “Stog sijena” koja bi tu trebala ostati jedno vrijeme. Prema tumačenju onih koji se u umjetnost razumiju, spomenuti artefakt simbolično označava početak “žetve” kulturnih događanja u našoj Europskoj prijestolnici kulture.
Krasno, predivna simbolika, dojmljivo, lucidno, pa čak i logički utemeljeno (Hrvatska je bila oduvijek seljačka zemlja, od kad za sebe znamo odrastali smo na kravljem, ovčjem ili kozjem mlijeku kojeg nije bilo bez sijena, uz to zadnjih godina se nogama i rukama borimo za ekologiju i obnovljive izvore energije, pa onda, razvijamo seoski turizam itd., itd). No, budući da je i ovaj ruralni artefakt smješten u ambijent gradske sredine, kao i svako umjetničko djelo podložan različitim pogledima, impresijama i tumačenjima (jedna od osobitosti umjetnosti kao takve jest i to da nam probudi emocije i potakne nas na dublje promišljanje i pomicanje granica spoznaje), ima i onih koji se s pravom ili ne, pitaju: gdje su jasle?
Ako je sijeno tamo, a zima je tu (kao što se zna – barem kalendarski), za očekivati je kako je sijeno namijenjeno konzumaciji – tako bi barem razmišljao svaki prosječni OPG-ovac praktičar koji se bavi prehranom stoke (lišen sposobnosti dubljih umjetničkih vizija, ekspresionističkih impresija i vođen neumitnom logikom ekonomske računice).
E, sad (rekli bi zlobnici), budući da u blizini – barem na puškomet (možda čak i dalje) od Trga 128 brigade HV – stoke zacijelo nema, jer eto, još nikomu u srcu EPK još uvijek nije palo napamet upriličiti nam montažne staje, kokošinjce, zečinjake, torove, obore (popunjene originalnim primjercima stoke krupnog i sitnog zuba) i barem jedan improvizirani ZOO vrt s primjercima egzotičnih životinja – strpite se, nije isključeno da će do kraja godine biti i toga – komu je namijenjeno to sijeno?
Možda onim našim građanima koji pojma nemaju kako ovu zajebanciju u Rijeci (da se onako “frljićevski” izrazim – psovka nije psovka kad je u službi umjetnosti, zar ne?) oni plaćaju s preko 90%, a tek ostatak iznosa ide iz europskih fondova?
Naime, koliko se može iščitati na stranicama Trgovačkog društva RIJEKA 2020 d.o.o., iz fondova EU izdvaja se skromnih 3 milijuna eura, što je manje od 10% ukupnih troškova, jer cjelokupni projekt EPK koštat će preko 30 milijuna eura (ili u kunama negdje oko 225 miliončeka), a ukupna cifra (summa summarum), znat će se, naravno, na kraju, tamo negdje do ožujka 2021. godine.
Naša siromašna, jadna, nerazvijena, raseljena, okrljaštena županija Primorsko-goranska (koja ostvaruje tek nešto oko 3% hrvatskog BDP-a) izdvojit će približno koliko i EU (tko to kaže, tko to laže da Komadina Zlatko i društvo ne mogu u korak s Europom – barem kad je kultura u pitanju!?), Grad Rijeka izdvaja 10 milijuna eura, a iz centralne državne kase ide isto toliko (dakle i Republika Hrvatska – tj. njezini poreznici iz svih krajeva od Iloka do Prevlake platit će s najmanje 10 milijuna eura ovu riječku zajebanciju), a ono što fali (nešto “sitno”, oko 4-5 milijuna eura) će se već nekako namaknuti (ako nikako drugačije, opet iz Zagreba).
Eto, tako po prilici (ugrubo) izgleda nedovršena financijska konstrukcija projekta “Rijeka EPK 2020” (kako to gordo zvuči), ali čemu sitničarenje!? I dobra zajebancija košta!
Moglo bi se, doduše, istjerati još koja kinta iz džepova građana.
Primjerice, konzumente kulture se nekako namami (ili natjera ako drugačije ne ide) oko tog stoga sijena (pa ako je taj jedan malo na brzinu se postavi još 20, 30, 50 takvih stogova ili već koliko treba – kad Kinezi za 8 dana na livadi mogu bolnicu s 1000 kreveta tuto kompleto izgraditi što mi ne bi mogli iz Ličko-senjske županije dovući 50-60 stogova sijena) i onda im se fino nakon obroka ispostavi račune, odnosno, naplati ono što su pokusali!
Uostalom, gdje si ti vidio da se može džaba kusati, pa još zdravo ekološko sijeno usred grada i to u okviru projekta EPK, pred kamerama, novinarima i pod svjetlima reflektora, bre!? Hoćeš kulturu Hrvatino, htio bi da budeš prijestolnica Europe, da te slikaju, dive ti se, da paradiraš poput lipicanca okolo, a sve džaba!? Ma nemoj! Mrš marvo, plati što si požder’o pa se onda žali Obersnelu, Komadini, Plenkoviću ili komu te već volja! – eto, tako, baš tako bih ja (da sam organizator tog projekta “Rijeka EPK 2020”) začepio usta svakom tom slinavom ognjištaru i katolibanu koji bi možebitno izrazio kakvo nezadovoljstvo ili odbio platiti taj svoj ekološki obrok.
Koliko se vidi, Kožarićeva “privremena skluptura” (odnosno, već spomenuti stog sijena) dopunjena je krugom što ga je nepoznati umjetnik uz pomoć bočice crnog spreja ocrtao oko ovog artefakta. Bravo, bravissimo, ma Bella ciao (rekli bi Talijani) a vjerujem da ni fašist Gabriele D’Annunzio ne bi imao ništa protiv – da je živ – pogotovu što je krug ocrtan crnom bojom; i još ako bi se negdje našao kutak i za njegovu fotku (u onako ležernoj, umjetničkoj pozi kako se on znao slikati u vrijeme pohoda na Rijeku), a iznad nje parola: “Forza Italia!”, zacijelo bi bio oduševljen.
I tu su sad, naravno, krenula tumačenja tog umjetničkog dodatka, pa je jedno od mogućih i to da krug simbolizira cirkusku šatru, a svrha njegova iscrtavanja trajnom i neperivom bojom ima još dublju simboliku i poruku (pazite sad ovo!): da nakon što prođe ovo 2020. ljeto Gospodnje, podsjeti raju na cirkus koji se tu odigravao kroz čitavu jednu godinu – jer, sijeno će se uskoro ukloniti ali crni krug ostat će nemim svjedokom tog gala-cirkusa sve dok ga vrijeme ne izbriše!
E, ta mu je dobra! Svaka čast nepoznatom ali maštovitom i lucidnom kritičaru na tumačenju – jer da nije toga, tko zna, možda bi neuki puk kulturno neprosvijećen i umjetnički nepotkovan ovaj krug protumačio kao zabranu prilaženja “privremenoj skulpturi” iliti ekološkoj hrani u obliku sijena s ličko-senjskih pašnjaka.
I kako bi onda zatvorili financijsku konstrukciju projekta? Vidite da fali tih 4-5 milijuna eura, mulci!?
No, čini se kako su organizatori osim što nisu postavili jasle, napravili još jedan ozbiljan previd – a nisu nikako smjeli!
Naime, s obzirom na kapacitete Olivera Frljića, Vojka Obersnela, Zlatka Komadine i svite koja ih okružuje (kako mentalne tako i umjetničke, duhovne, organizacijske itd.), u Rijeci i okolici bi se cirkuske šatre morale postaviti gdje god za njih ima mjesta! A za sijeno ćemo lako. Ne daju li ga seljaci dobrovoljno, slijedi konfiskacija! Ima da im se to otme “u ime naroda” – je l’ tako Obersnel i Komadina, čuli ste sigurno kako su to vaši radili!
Jedan stog sijena i jedan krug je premalo, čista simbolika.
Ovo već sad uvelike prelazi gabarite jedne šatre. Naša Rijeka kao EPK ima daleko veće i šire domete. Što nas još sve čeka do prosinca to zna samo dragi Bog. Ili možda čak ni on. Nepredvidiva je ta “hrvatska kultura”. Totalno.
