Nenad će boraviti u zatvoru jer je ukrao vrećicu Vegete, dok bi neki HDZ-ovac da je ukrao cijelu Podravku samo morao odstupiti iz Vlade jer je “postao preveliki uteg”, zgrabiti 6 plus 6 saborske plaće, vratiti BMW, napustiti ljubavnicu i povući se iz medija dok se za koju godinu ne bi vratio među vrh političke kaste, ili postao priznati “gospodarstvenik” u borbi za Zlatnu kunu.
Čovjek bez krova nad glavom Nenad, jedan od prema procijenjenom broju 2000 beskućnika u Hrvatskoj, pravomoćno je osuđen na bezuvjetnu kaznu od osam mjeseci zatvora jer je ukrao Vegetu i suhomesnate proizvode iz trgovine.
Poznavajući problematiku beskućništva, upoznat sam i sa slučajevima u kojima ljudi bez toplog doma ponekad namjerno prekrše zakon s ciljem da ih se privede i da prenoće na toplom i uz koricu kruha pa bilo to i u zatvoru.
Ovo je tekst o zlu koje se zove hrvatsko pravosuđe
Ipak, ovdje to vrlo vjerojatno nije slučaj, niti je poanta ovog teksta.
Ovaj slučaj je samo još jedan u nizu prikaza najvećeg problema našeg društva, poretka i svih posljedičnih veza koje dolaze za tim. Ovo je tekst o zlu koje se zove hrvatsko pravosuđe. I u tjednu za nama izbila je nova afera u kojoj su privedeni suci, stečajni upravitelji i krakovi se šire u nedogled, a tko zna koji će svi važni akteri zapravo ostati neokrznuti u toj priči i koliko takvih slučajeva ima.
Rak rana našeg društva već desetljećima nas drži zarobljenicima vlastite države. Kao u antologijskom filmu “Matrix”, živimo u prividnoj slobodi dok netko drugi vuče konce i upravlja.
Nejednakost pred pravosuđem, povlaštenost elita spram običnih pojedinaca, kao u slučaju beskućnika Nenada, onih najnižih i najnezaštićenijih slojeva društva. Toliko smo puta već bespomoćno gledali kako krivci za milijunski gospodarski kriminal gule krumpire pa ponovno žare i pale državom, ubojice i razno-razni moguli čija suđenja traju godinama dok uglavnom ne odu u zastaru slobodno šetaju državom i ispijaju kavicu među običnim pukom.
Sinkope i trikovi
Običnim ljudima koji zbog FINE, ovršnog zakona ili neplaćenog računa kojega možda nikad nisu ni dobili na kućnu adresu idu u zatvor, ili ostaju bez krova nad glavom.
Tako će Nenad mjesecima boraviti u strogo čuvanom zatvoru, dok će Tomislav Horvatinčić koji zbog razno-raznih kerefeka, sinkopa i trikova ne biva osuđen godinama za potpuno jasan čin sa smrtnim posljedicama.
Nenad će boraviti u zatvoru jer je ukrao vrećicu Vegete, dok bi neki HDZ-ovac da je ukrao cijelu Podravku samo morao odstupiti iz Vlade jer je “postao preveliki uteg”, zgrabiti 6 plus 6 saborske plaće, vratiti BMW, napustiti ljubavnicu i povući se iz medija dok se za koju godinu ne bi vratio među vrh političke kaste, ili postao priznati “gospodarstvenik” u borbi za Zlatnu kunu.
Trebalo bi barem tri stranice teksta za nabrojati sve političke moćnike, bliske im gospodarstvenike, medijske poslušnike i ostale koji nikada nisu odgovarali za strašna kriminalna djela s kojima su usporili razvoj društva i ekonomije i zbog kojih se svakodnevno mladi iseljavaju.
S tjednih afera prešli smo na dnevne
Mi smo s tjednih afera prešli na dnevne u kojima se kao gljive poslije kiše pojavljuju djeca ortačkog kapitalizma koji godinama besramno koriste sve blagodati naše vječne tranzicije u stvarno slobodno društvo.
Predstavnici pravih, malih poduzetnika, pojedinci i neke političke stranke, s vremena na vrijeme ubodu neku metu i dignu bunt zbog njima bitnog problema. I dobro je da se dižu, ali to je sve nebitno dokle god svi ne stanemo na jednu stranu i krenemo na zajedničku metu, a to je pravosuđe.
Mi se možemo boriti za slobodu poduzetništva i manje poreze, ali to sve pada u vodu ako svi nisu jednaki pred zakonom. Ugostitelji mogu tražiti pravo na rad, dobit će svoje mrvice od strane Vlade, ali će za 2, 5 ili 10 godina sve biti isto zbog kriminalnog pravosuđa.
‘Institucije rade svoj posao’
Naše stvarno korisne i vrijedne udruge, vjerske zajednice i aktivisti mogu činiti dobro djelo i zbrinjavati beskućnike ili pomagati siromašnima, ali to sve pada u vodu ako su najkorumpiraniji ljudi u državi na pozicijama u pravosuđu, zaposlenici sudova, povezani s politikom i samo je pitanje vremena kad će novog Nenada potjerati u zatvor da pokažu kako “institucije rade svoj posao”, dok će se neki političar nakon afere s direktnim milijunskim posljedicama i indirektnim u vidu nekoliko unesrećenih obitelji biti zaštićen kao lički medvjed.
Nema nam stvarne i prave slobode bez pravosuđa. Nikakva reforma neće imati stvarnog učinka bez remonta i reseta pravosudnog sustava, sudstva i pročišćenja od najnižih sudova, preko pravosudnih fakulteta do najvažnijih pravosudnih institucija u državi.
