Plenković će ostati upamćen kao čovjek koji je u političku misao uveo pojam Schrodingerove partije, one koja nije, ali jest korumpirana. Ovisi tko gleda

Najveći apsurd koji se može pročitati u medijima je da Vladi hitno treba tim za krizno komuniciranje. Zaključak je to stručnjaka koji smatra kako se na Vladu ne bi digla kuka i motika medija i naroda da su ministri dobro iskomunicirali sve događaje oko potresa.

Da je tako bilo, onda se ustavotvorac Vlado Šeks ne bi na sastanku Predsjedništva HDZ-a imao priliku žaliti kako se napadom na Partiju i Vladu podriva ustavnopravni poredak. A onda, te iste podrivače, ne bi uspjela prepoznati ni potpredsjednica Europske komisije za demokraciju, Dubravka Šuica, kao one koji u potresu stradala mjesta zovu po srpskom, Banija. Umjesto na poštenom i čestitom hrvatskom Banovina, kako to ona, časna, poštena i čestita komesarka Europske unije za demokraciju i HDZ-ovka naziva.

Ne, Vladi ne treba krizni tim. Tomo Medved kao šef Stožera sasvim fino komunicira o tome što se događa na terenu. Oni koji ga imaju priliku slušati kažu da imaju osjećaj kao da slušaju velečasnog na kraju mise, kad broji tko je dao koliko ‘ojra’ za popravak krova na crkvi. I to funkcionira super. Čovjek staloženo i mirno odgovara na pitanja svih novinara.

HDZ-u treba katarza

Vladi, a time mislim HDZ-u, ne treba nikakav tim za komuniciranje, već im treba katarza. Naime, kao što je ranih 90-ih Ivica Račan preuzeo odgovornost za sve loše što je napravila Komunistička partija u Hrvatskoj, tako i Andrej Plenković danas treba preuzeti odgovornost za sve loše što je HDZ napravio Hrvatskoj.

O tome kako ni SDP još uvijek nije završio proces vlastite katarze, pa još uvijek izlijevaju ljubav prema masovnim ubojicama i diktatorima, bit će riječi drugdje.

HDZ se nije i ne može promijeniti. HDZ nije s Plenkovićem postao novi, kako bi on to volio prikazati. HDZ je ostao potpuno isti. A primjera za to je bezbroj. Alojz Tomašević, župan i obiteljski nasilnik još je na vlasti. Skupština u Zagrebu funkcionira, Milan Bandić uz pomoć HDZ i dalje radi po svom, a afere iz prošlosti (postratna obnova Banije/Banovine) i sadašnjosti (Afera Krš-Pađeni, Janaf) nižu se jedna za drugom. Vertikalne odgovornosti za bilo što loše ili sporo učinjeno nema. Osobe s diplomama čudnih UNIVERZITETA i kaznenim prijavama su načelnici Civilnih službi.

HDZ-ov gradonačelnik Požege, Darko Puljašić, snimljen je kako namješta poslove, a i druge HDZ-ove načelnike uhvatili su, većinom zločesti mediji, kako namještaju ‘pajdašima’ posao ili sinovima plaćaju subvencije za kredite.

Partija odlučuje tko smije, a tko ne – jesti

Po volonterima i građanima dobre volje, koji su pohitali na potresom stradala područja se pljuje i nitko ništa ne zna napraviti, osim svemoćne Partije koja čak zna i tko smije, a tko ne smije jesti.

A toj istoj svemoćnoj Partiji trebalo je dva tjedna, nakon najveće nesreće poslije Domovinskog rata, nakon što je do svih potrebnih informacija došla načelom postupnosti, da po tim informacijama počne djelovati. Iako je narod sam već napravio puno: uspostavio sustav podjele humanitarne pomoći i toplih obroka te dodjele kućica i kontejnera i montažnih kućica kako stradali ne bi spavali na hladnom i kišnom vremenu; Partija i njena Vlada sad tvrde da su uvijek bili tu.

Trenutni premijer, kao i neki bivši premijer, a sadašnji remetinečki uznik, vodi kolo neprijateljstva, ne prema medijima. Medije boli briga voli li ih premijer ili ne, već prema narodu kojem, iskreno, ne načelom postupnosti, već s najvećom dozom bahatosti ikad viđenom na političkoj sceni u RH, prodaje muda pod bubrege o vjerodostojnoj Vladi i sigurnoj Hrvatskoj u kojoj sve funkcionira.

Najveći grijeh je grijeh propusta

Za vjernike Katoličke crkve najveći grijeh je grijeh propusta. Nema većeg grijeha od propustiti učiniti dobro, osuditi i ukazati na zlo. Taj grijeh, još je teži ako ga čini netko kome je veliki broj ljudi izlaskom, a još veći broj ostankom u udobnosti vlastitog doma, dao povjerenje da umjesto njih upravlja njihovim novcem, brine se o njihovoj sigurnosti.

Ne dajmo se zavarati, nijedan političar nije postao svetac, ali Andrej Plenković je imao jedinstvenu i možda neponovljivu priliku osuditi sve loše u vlastitoj stranci, ispričati se narodu i možda učiniti nešto dobro. Ovako, ostat će u narodu upamćen kao lošiji Sin goreg Ćaće, anemični i bronhitični, wannabe europejski političar koji je u političku misao uveo novi pojam Schrodingerove partije, one koja nije, ali jest korumpirana, ovisi o pogledu promatrača. Mi, koji gledamo izvan kutije, vidimo da je korumpirana i stranka loših namjera, a onima iznutra, kao recimo, Dubravki Šuici i Vladimiru Šeksu, u njoj je sve ‘bajka, zelena i mirisna, cvjetna sva i nevina, livada iz sna.

Komentari