“Djeco, perite ruke lugom!”, “Čime?!”, “Lugom! Pepelom!”, “Ali striček Milan, onda će nam ruke biti prljave! Dolazi koronavirus!”, “Djeco draga, meni nad glavom vise stotine prijava i USKOK mi stalno kuca na vrata, ali za hrvatsku politiku ja sam čist k’o suza. Slušajte stričeka Milana i uspjet ćete u životu”.
Ovako bismo mogli zamisliti razgovor između nevine zagrebačke školske djece koja u školama nisu imala sapuna i zagrebačkog imperatora koji svojim mudroslovljem svakodnevno natapa političku baru u Hrvata.
Provincijalizam koji je sa sobom donio u metropolu, pretvorio je Zagreb u kasabu s vrlo malim izgledima da se taj, nekad gospodski grad, pretvori u balkanski Beč. Na stranu fontane, spomenici, avenije i nove blještave zgrade.
Monumentalni sadržaj glavnog grada i njegovog glavnog građevinsko-interesnog bauštelca kapitulirao je pod naletima hladnog i proračunatog primitivizma i najgore vrste političke trgovine, piše Tomislav Stipić za portal Danica.
Razoran potres
Zagreb je danas sinonim za korupciju broj jedan, njegovi stanovnici uživaju u pogledu na fontane i stogove smeća, imaju mogućnost obaviti veliku nuždu u javnim wc-ima vrijednima milijun kuna, očistiti wc sa 40 puta pretplaćenim četkama. Kad već u nekim dijelovima Zagreba nemaju kanalizaciju, neka se barem olakšaju u skupocjenim pučkim toaletima s pozlaćenim četkama u ruci. Gazda Milan časti.
Najjači potres koji je pogodio Zagreb unazad 140 godina uništio je strogi centar grada i doveo u pitanje mnoge građevine od posebnog značaja za glavni grad Hrvatske. Škole, muzeji, građevine u vlasništvu grada razotkrile su čudovišne razmjere korupcije i nebrige oko kultnih zagrebačkih zgrada koje je Milan godinama zaobilazio.
Istina, ponekad ih je i obnavljao, potres je najbolje ocrtao definiciju tih građevinskih “radova”. Naravno, sada je ispalo da su građani krivi što nisu ulagali u vlastitu imovinu. I tu ima istine. Ali postavlja se pitanje kako i s kojim pravom zagrebački šerif to može izjaviti kada desetine vrtića i škola zjape rascijepljenih zidova i klimavih krovova?
Crna beretka
Kako to može reći čovjek koji je samo dan nakon razornog potresa dao novac zagrebačkih poreznih obveznika bratu šefa Gradske skupštine? I to ni manje ni više već za dekoraciju Zagreba jajcima, u vrijeme kad se Zagreb borio s dvije prirodne katastrofe.
No, kao u opskurnim TV emisijama, ni to nije sve. Gazda Milan spiskao je 22 milijuna zagrebačkog novca za izvanredne situacije za obnovu sakralnih i drugih objekata diljem Hrvatske i BiH, pravdajući se da Zagreb kao glavni grad ima obvezu pomagati ostatku Hrvatske, pa i šire. Sve bi to bilo lijepo i plemenito da je Bandić poklanjao iz svog džepa.
Izbor suradnika jednako je urnebesan kao i protunamjensko trošenje javnog novca. Uzmimo za primjer pročelnika za upravljanje hitnim situacijama Pavla Kalinića koji je ostao upamćen po svojoj izjavi kako Zagrebu treba tenk.
Jutro potresa Kalinić je dočekao s crnom beretkom sijući paniku među ozeblim i prestrašnim građanima najavljujući još jači udar potresa, iako ga predvidjeti ne mogu ni seizmolozi, a kamo li jedan ocvali gradski pročelnik.
Novca je nestalo
Ali ni ta činjenica nije bila dovoljna da se zaustavi prosipanje žuči prema novinarima, što je kulminiralo napadom na novinarku N1 televizije. Nemoguće je ne primijetiti kako su izvor frustracija i Kaliniću i njegovom šefu upravo novinari, češće novinarke.
Milan Bandić našao je svog domaćina u Andreju Plenkoviću i HDZ-u. I dok god on drži žetončiće trgovačkoj većini u Hrvatskom saboru, imat će tu moć. Razmjeri katastrofe u Zagrebu pokazali su da je Bandić gospodin gradonačelnik isključivo kada stvari idu dobro i kada može posezati u džep građana.
Ali stvari su se promijenile. Novca uskoro neće biti, drastične posljedice na gospodarstvo uzrokovane i koronom i potresom uskoro će zapljusnuti i svevišnjeg gradonačelnika.
Taj plimni val bit će toliko velik da već i gospodin gradonačelnik uviđa kako su upitne plaće za svibanj. Unazad desetak dana vidjeli smo ga nemoćnog, dezorijentiranog i pogubljenog. Averzija državnog vrha prema njemu vidi se i po neverbalnoj komunikaciji.
Ovo je glavno pitanje
Zagreb je kroz povijest preživio potrese, poplave, požare i ratove. Preživjet će i Milana Bandića, u to nema sumnje. Niti jedan potres ne može toliko devastirati “beli Zagreb grad” kako je to temeljito činio Milan Bandić u svojoj dvadesetogodišnjoj zloglasnoj vladavini.
Stoga glavno pitanje u Hrvatskoj, danas u 21. stoljeću ne smije biti treba li u školama biti dovoljno sapuna ili treba li Zagreb sveobuhvatno obnoviti. Ta pitanja svoj smisao vuku iz pitanja kako to da Bandić još predstavlja “gospona gradonačelnika” s političkom moći koju mu omogućuju oni s vrha. I to treba biti glavno pitanje u Zagrebu danas.
Odgovor na njega izbjegavaju svi oni koji Bandića održavaju na životu. I pred potencijalnim biračima i zagrebačkom djecom pilatovski peru ruke prljavim lugom zagrebačkog gradonačelnika. No potres je i to pitanje postavio pred sve one koji su Bandića dosada uzgajali. Odgovor je samo jedan. Zagreb bez Bandića. Piše Tomislav Stipić za portal Danica.
