Jandroković raspušta Sabor, a Milanović će morati raspisati izbore. Krećemo u novu predizbornu utakmicu, a Plenkovićev HDZ pošto poto želi iskoristiti val pozitive koju mu je Nacionalni stožer civilne zaštite priskrbio. Jedino što može poremetiti HDZ-ov Blitzkrieg i novo osvajanje vlasti, građanska je zaboravljivost i činjenica da nam za zaborav bilo kakvih bitnijih događanja oko društva, politike ili ekonomije treba nekoliko tjedana. Ovog puta to bi moglo biti dobro za Hrvatsku pa eto, možda oni koji su crtali HDZ-ovce iz Stožera po prozorima i pljeskali im, zaborave na to do izbora.
Iz SDP-a, MOST-a, GLAS-a i ostalih oporbenih Klubova danima dolaze tlapnje o HDZ-ovom ranijem raspisivanju izbora, neki to zovu i protuustavnim, a pojedinci izjavljuju da neće imati dovoljno vremena za kampanju. Gospodo, vremena za kampanju imate od početka mandata ove Vlade, ili od preslagivanja s HNS-om. Istina, HDZ sigurno koristi situaciju s pandemijom za izbore, manipulira s javnošću i mnogim čimbenicima društva i politike. Ali, to nije razlog za kmečanje. Politika je vječna utakmica, mandat Vlade je prilika za kampanju oporbenih stranaka od prve minute, a ovih nešto sitno dana koji će biti između raspuštanja Sabora i prijevremenih parlamentarnih izbora samo su produžetak utakmice. A onda nas čekaju penali, koji mogu potrajati u nedogled, kao što smo već imali priliku vidjeti dok su Božo Petrov i Nikola Grmoja kao tek rođene političke zvijezde vodili pregovore s dvije glave partije i nagrizali nakaradni politički sustav koji je partija skrojila prema svojoj mjeri.
Možemo reći da je Most poput hrvatske nogometne reprezentacije s produžecima i penalima, jer on svoje nove penale opet igra. Njihovi dugotrajni pregovori s Domovinskim pokretom Miroslava Škore trenutno su presudni za dijeljenje novih političkih karata i bit će ključni za izgled nove Vlade Republike Hrvatske.
HDZ-u, Plenkoviću, Jandrokoviću i ekipi, MOST je kamenčić kojeg nikako ne žele u cipeli. Probali su dva puta, treći put ne dolazi u obzir. Isto tako, MOST je za pregovore tvrd i isključiv, prema HDZ-u ima izrazito negativne osjećaje i iskustva, a Grmoja je valjda jedini oporbeni političar koji konstantno suvislo kritizira rad Vlade Andreja Plenkovića. I HDZ-u se sigurno ne ulazi ponovno u takav odnos te nemaju vremena ni volje trpjeti ucjene i pritisak od koalicijskog partnera. S druge strane, bivši HDZ-ovac Škoro, Domovinski pokret koji je prepun ljudi bliskih HDZ-u, ali u isto vrijeme i ljudi koji nikada s HDZ-om nisu činili većinu u Saboru, puno će se lakše s Plenkovićem dogovoriti oko postizborne suradnje. I tu je problem koji otežava dogovor oko Škore i MOST-a, nisu to toliko pozicije i mjesta u Saboru, koliko ono što slijedi nakon izbora.
Raspudićevo jako oružje je podcjenjivajući stav HDZ-a, no ipak mu je najjače oružje njegovo pero
Što se tiče Restart koalicije i SDP-a, sve o njoj rekao sam u svojoj kolumni već 2017. godine pod nazivom ‘Ovakav SDP bolje je ugasiti, nego spasiti’. Jer to je ništa nova, sve već viđeno, isti ljudi, a još važnije i gore, ista politika i ideologija. Propala priča o radništvu, o borbi protiv kapitalista i ustaša, mogu se zvati jedino škart politika, a ne restart. U trenutnoj raspodjeli snaga i s obzirom na to da je treća snaga u državi Domovinski pokret, usuđujem se izbaciti SDP iz svih kalkulacija o vlasti. SDP-u vlast pada u ruke samo dok DORH i USKOK pokucaju HDZ-ovcima na vrata i zatrpaju Vladu s korupcijskim aferama, a to je u trenutnom kontekstu vremena i štitu kojeg HDZ ima u vidu obrane od pandemijske krize nemoguće te su sve afere zaboravljene, a potencijalni slučajevi zaključani u DORH-ovim ladicama. I naravno, uz Davora Bernardića na čelu stranke, šanse da SDP bude vlast u državi ne postoje.
Važnija figura i poželjnija udavača na političkoj sceni od Restart koalicije trenutno je čak i Nino Raspudić s ljudima i pokretom oko njega. On je sam po sebi određen politički čimbenik, a do sada je u kampanjama i pomoći određenim političkim opcijama ili pokretima sudjelovao samo neizravno, putem javnog djelovanja i oštrim perom jednog od najcjenjenijih hrvatskih kolumnista. Njegovo jako oružje moglo bi biti podcjenjivanje iz HDZ-a, a to se već događa. Bahatost se HDZ-u obila o glavu na europskim izborima, a mogla bi i na ovim ako se neki procesi ne odigraju drugačije. Ipak, Raspudić još nije niti objavio nikakvu kandidaturu, u pregovorima je, a njegovo najjače oružje i dalje je njegovo pero, dok je politika ipak drugi par rukava.
Glas poduzetnika, HUP i sindikatlije – mala bara puna krokodila
Jednu od uloga u narednim izborima, kao i uvijek, odigrat će i oni koji sebe nazivaju poduzetnicima, a najveću ulogu odigrat će oni koje mediji nazivaju gospodarstvenicima. Pojava Udruge Glasa poduzetnika u koju se članovi učlanjuju dobrovoljno, gurnula je u javnost dio realnog sektora koji nije imao šansu krojiti nikakve politike do sada. No, tu su Hrvatska gospodarska komora koja živi od prisilnog otimanja članarine iz poduzetničkih džepova te HUP koji je godinama slizan s vlasti. I tko bi rekao, Davor Majetić je u ime HUP-a potpisao sporazum o osnivanju još jednog famoznog Odbora za konkurentnost i produktivnost s Vladom te će s nevjerojatnih 4 od 16 članova sudjelovati u tom tijelu. Smiješak koji se ne skida s Majetićevog lica zapravo je poruka Glasu poduzetnika da će biti stavljeni gdje im je mjesto te da će se nakupine gospodarstvenika iz HGK i HUP-a i dalje smatrati jedinim legitimnim predstavnicima hrvatskog poduzetništva. A HGK i HUP nisu ništa doli HDZ-ovih i SDP-ovih prijatelja koji godinama podupiru ortački kapitalizam, odnosno guše razvoj slobodnog tržišta i poduzetništva. Dovoljno o silnim HDZ-ovim gospodarstvenicima iz HUP-a i HGK govori podatak da je jedini član neke političke opcije koji je bio u nekakvoj poziciji moći i zagovarao je ukidanje obveznog članstva u Hrvatskoj gospodarskoj komori glavom i bradom – Gordan Maras – SDP, dok je većina poduzetnika sklonih HDZ-u godinama samo klimala glavom i šutila.
I naravno, oni koji će kao i uvijek krojiti buduću političku sliku Hrvatske, a još važnije ekonomsko i društveno uređenje oko nas, jesu kočničari svih reformi u vidu sindikata javnih službi. HDZ je potpisom s Majetićem pljunuo u lice onima koji su pokušali nešto promijeniti i približiti ljudima stvarno stanje i istinu oko toga tko koga plaća i hrani te kako se puni državni proračun. I naravno, na taj je način, kao i uvijek, osigurao par tisuća glasova na izborima i par milijuna kuna potpora za kampanju i mogućnost da se i dalje održava status quo na svim važnim poljima.
