Okupiti oko sebe najbolje i pametnije od sebe, odlika je pravog lidera. Plenković je pokazao kako to nije u stanju

HDZ puca po šavovima. Izlasci stranačkih prvaka više nisu slučajnost, stranku napuštaju ljudi koji su do jučer bili vrlo bitni u stranačkoj nomenklaturi, koliko se god HDZ-ovci propinjali i trudili umanjiti značaj tih ljudi.

Predsjednici gradskih organizacija, dojučerašnji gradonačelnici, šefovi HDZ-ove mladeži nisu tek usputni članovi pokupljeni s ceste. HDZ se suočava s najvećim sinkroniziranim odlascima važnih članova još od vremena Ivića Pašalića i Mate Granića kada su nastajale disidentske stranke.

Iako se na ukupan broj HDZ-ovih članova (koji je debelo upitan) ovi izlasci čine minornima, oni pokazuju kako je u HDZ-u stanje trulo i poprilično konfuzno.


HDZ gori od onog u vrijeme Sanadera

Andrej Plenković je svojom najavom kako mijenjanjem HDZ-a želi mijenjati Hrvatsku ostavio dojam kako želi neki drugačiji i moderniji HDZ, kojemu se više ne može dogoditi Ivo Sanader niti masovne koruptivne afere koje su tu stranku prikovale za optuženičku klupu i dva ju puta (nepravomoćno) legitimirale kao koruptivnu organizaciju.

No samo par godina kasnije, HDZ je isti, ako ne i gori od verzije koja je Hrvatskom haračila za vrijeme Sanadera. Plenković se okružio klimoglavcima bez ikakve stranačke težine, promovirao ih u ministre ili niže dužnosnike, nametnuo terenu da sprovode njegovu volju i zanemario volju stranačkog živog tijela.

Takva diktatorska ekspresija samovolje i bahatosti doprinijela je rasapu poslušnosti i lojalnosti stožernoj stranci i velikom vođi pa su stranački prvaci, nasamareni i ozlojeđeni, odlučili krenuti svojim putem. I to ne bilo kojim, već putem direktne konfrontacije s dojučerašnjom strankom.

U HDZ-u ima poštenih ljudi

Nisam optimističan da bi HDZ ikada mogao postati poštena stranka, s obzirom na njezino razorno djelovanje po Hrvatsku, ali ostavljam mogućnost da u HDZ-u ima poštenih ljudi koji su u stranci iz nekih poetskih ideala i koji žele igrati pošteno. Nažalost, takvi do sada nisu imali priliku pokazati svoje sposobnosti jer su redovno bili u sjeni onih koji su stranci na raznorazne načine donosili korist.

Nekad u glasovima, nekad u crnim torbama. Nisam ni do kraja uvjeren da su dužnosnici iz Županje, Trilja, Pule, Otoka, Vukovarsko – srijemske županije bili vođeni idealima, a ne isključivo podjelom plijena. O tome će suditi birači. Ali jedno je sigurno. Oni su otišli jer im je Andrej Plenković oktroirao kandidate koje članovi u tim područjima nisu htjeli.

Instant ministri bez dana radnog staža u realnom sektoru, otprije povezani dobrim obiteljskim i rođačkim vezama, postali su osobni komesari Andreja Plenkovića kako bi provodili njegove zamisli. Pouzdali su se u stranačku stegu misleći kako su ljudi do kraja inficirani snagom organizacije kakve se ne bi postidjela ni mafija, ali su podcijenili ono zrnce razuma koje u tim ljudima nije prestalo egzistirati.

Slika i prilika HDZ-ovog kandidata

Andrej Plenković za svoje je kandidate radije izabrao preprodavače kulena, žderače janjaca, nepismene besprizorne lokalne kokošare kako bi pokazao da je još uvijek u stranci on gazda. Zato mu danas kandidat za zagrebačkog gradonačelnika provaljuje što u najboljim danima ne bi palo na pamet ni Vuci; to je slika i prilika današnjeg HDZ-ovog kandidata.

Okupiti oko sebe najbolje i pametnije od sebe, odlika je pravog lidera. Znati prepoznati trenutak i promovirati ljude koji mogu bolje, mogu samo najbolji. Andrej Plenković je pokazao kako nije u stanju ni jedno ni drugo.

Ako će oporba biti dovoljno mudra i lucidna, ovo će iskoristiti kao priliku koja se ne propušta, ujedinjena u svim svojim različitostima. Andrej Plenković je vlastitoj stranci otkrio Ahilovu petu. Oporba samo mora nanišaniti, a birači na izborima odapeti. Nepobjedivost HDZ-a, kao i mogućnost za njegovu promjenu, postala bi tako tek pusta tlapnja.


Komentari