I tako preko popuštanja, pa ponovnog (lokalnog) uvođenja epidemioloških mjera, kolektivnog javnog zgražanja nad predsjednikovim ‘prostački’ jezikom, te neprestanom ratu između koronaša-lockdownera, anti-koronaša, pandemijskih realista, te svih ostalih koji se tako osjećaju po Facebooku, dogurali smo do drugog Uskrsa u pandemiji koja će, čini se, trajati zauvijek, bio virus u opticaju ili ne.
Virus se sve manje se gubi iz fokusa javnosti, a sve više se društvo bavi sektaškim (ne)vjerovanjima u društveni inženjering koji je postao svakodnevica, odnosno ‘novo normalno’.
Unatoč svemu, mnogi su se nakon više od godinu dana uspjeli probiti kroz šumu epidemioloških mjera, korona-moralista, zatvaranja, odnosno otvaranja na vrat-na nos i različitih prijetnji Stožera do relativno ‘normalnog’ blagdana, odnosno blagdana koji ovaj put nikome ne planira Nacionalni stožer civilne zaštite. Tako će mnogi prvi put nakon više od godinu dana provesti naredne dane sa svojim obiteljima.
Treba izraziti određenu dozu čuđenja ovako dobroćudnoj odluci Stožera, koji je odlučio dati građanima slobodu da sami odluče gdje će provesti Uskrs. Nakon prošlog Uskrsa, a onda i Božića, ljudi su se nekako navikli čekati Stožer da im kaže smiju li, ili ne smiju posjetiti svoju obitelj koja je, recimo u drugoj županiji. Tako je sada Uskrs bez propusnica za mnoge veliki šok, od jednom uz odluku kada će jesti, prazniti se i spavati građani smiju odlučiti hoće li napustiti mjesto prebivališta za blagdane, gotovo nadrealno.
Inače dodijeliti građanima slobodu donošenja ovako velikih samostalnih odluka je veliki rizik za Stožer. Usred ‘trećeg vala’ koji je došao i prije nego je ‘drugi val’ završio dati ljudima ovakvu količinu slobode se može protumačiti samo kao iznimno hrabar potez. Možemo se samo nadati kako neumorni Božinović neće probdjeti noći pitajući se, jesu li kao Stožer pogriješili, hoće li moći građani sami, kako će bez da ih Stožer štiti od njih samih?!
‘Svi smo u ovome zajedno’
S puno će se pitanja predsjednik Nacionalnog stožera civilne zaštite morati suočiti u ovo blagdansko vrijeme, toliko da bi mu i uskrsna šunka mogla prisjeti od brige. Ipak se valja nadati kako će nekako sve te brige Božinović staviti sa strane i malo se odmoriti od treniranja strategija općenarodne obrane i društvene samozaštite nad građanima. Sigurno je također kako će se i građani odmoriti, ali ne previše, da se ne bi previše opustili, ‘incidencija’ je ipak u porastu. Ljudi su se razbahatili nakon što im je Stožer, u svojoj milosti dopustio terase kafića, a čak se usuđuju i družiti, pa malo i previše izlaziti iz kuća, kao da ne znaju kako su korona-derneci rezervirani samo za odabrane, a ne za sve, ipak ‘smo svi u ovome zajedno’.
Tako za ovaj Uskrs građani trebaju biti zahvalni na tome da još imaju posao i vlastitu egzistenciju, relativno dobro mentalno zdravlje, a toj zahvalnosti se trebaju pridružiti i oni koji su uz narušavanje svih mogućih Ustavom zajamčenih prava, uspjeli održati vlastiti posao. Dok oni koji su ipak pali u ovoj bitki zasnovanoj na histeriji, ludilu i diktaturi straha uvijek mogu pronaći zahvalnost i utjehu u spoznaji kako ih Stožer civilne zaštite i dalje u svojoj ‘neizmjernoj ljubavi’ čuva od njih samih, na neodređeno.
Važno je i dalje spavati s jednim okom otvorenim i nikako se ne opustiti do te mjere da se netko usudi nešto planirati dalje od onih ‘ključnih dva tjedna’, jer ‘incidencija’ je u porastu i sve ove blagodati koje su dobili građanima mogu biti oduzete u tren oka. To najbolje znaju vlasnici teretana i ugostitelji, te svi ostali koji su se našli u ‘krivim’ djelatnostima u ovo doba korone.
Što je to život?!
No cinizam na stranu, pregurali smo nešto više od godine dana pandemije, te smo naučili kako koronavirus ne ubija niti približno kao što ubijaju restrikcije, odnosno epidemiološke mjere koje bi trebale suzbiti taj isti virus. Štoviše osim pranja i dezinfekcije ruku i dalje nemamo niti jedan znanstveni dokaz koji bi upućivao na to da bilo koja od nametnutih epidemioloških mjera, a pogotovo one koje zadiru u Ustavom zajamčena prava i slobode, djeluje. Stoga nije neopravdano izraziti sumnju u to kako se virus širi svojom prirodnom dinamikom nevezano za epidemiološke mjere, koje se donose šakom i kapom.
No kada se pogleda što se događa u Europi koja je u velikom djelu u neprestanom ‘lockdown-u’ bez rezultata, tada možemo čak i biti sretni što se naši vladajući, zajedno sa Stožerom nisu u potpunosti prepustili histeričnom ludilu koje vlada u ostatku, još do jučer razvijenog svijeta, iako se i kod nas neki trude i to promijeniti.
U svakom slučaju za ovaj Uskrs, blagdan koji u svojoj srži slavi život, možda ne bi bilo loše postaviti sami sebi pitanje, što je to ‘život’, koje je njegovo stvarno značenje, možemo li ga definirati?! A ako si uspijemo odgovoriti na to pitanje, tada možda shvatimo kako je život puno, puno više od čistog preživljavanja. Sretan vam Uskrs.
