Ništa novo u eksperimentalnoj državi nekad znanoj kao Makedonija

Zoran Zaev Foto: Ivana Batev / CROPIX

Razmišljao sam što napisati u ovotjednom blogu, no preko vikenda u inbox mi je došlo bezbroj poruka sa službenom poštanskom markom Pošte (Sjeverne) Makedonije povodom njihova europskog puta.

Gospoda iz ove ustanove odlučili su se zahvaliti Hrvatskoj zbog potpore u euroatlantskim integracijama objavom karte Hrvatske prema snovima statuta Ustaše – hrvatske revolucionarne organizacije.

U rečenom državnoj tvrtki već desetljećima, vjerojatno od Ohridskog dogovora, kadrovira, čitaj uhljebljuje, albanski partner u vlasti, DUI. Ova je stranka osobito poznata po tome što je predvodi navodni polaznik Al Kaidinih kampova za obuku terorista, razvojačeni i abolirani pobunjenik Ali Ahmeti, no to je neka druga tema.

Guglala gospoda uhljebi Hrvatsku i prvo na što su naišli bila je fotografija nikada obuhvaćenog teritorija zločinačke države nacističkih probisvijeta i antisemita, rečene NDH. Zanimljiv izgovor, s obzirom na to što je na karti recentni grb Republike Hrvatske, pa je za pretpostaviti kako je netko prilikom montaže ipak vidio, ako nigdje drugdje, a ono na Wikipediji, teritorij međunarodno priznate Republike Hrvatske.



Bez obzira na to što je u dijelu hrvatske javnosti objava te marke izazvala simpatije, a znajući tko kadrovira u tom javnom poduzeću u (Sjevernoj) Makedoniji te osvješćujući činjenicu kako su gospoda došla do karte i grba, valja zaključiti, kako je to diverzija.

Autori marke ne žele ništa dobro Hrvatskoj, ali poruka je to koja šalje poruku makedonskoj javnosti kako neki politički akteri, ili barem njihovo članstvo i plaćeni glasači, nisu zaboravili na veliko balistički dernek stogodišnjice albanske zastave u Skopju.

Tada, prije osam godina, predsjednici triju albanskih entiteta, dvije države i albanske zajednice u (Sjevernoj) Makedoniji, kleli su se u jedinstvo albanskog prostora i u obećanje velikih sila iz 1912. godine kako će Albanci živjeti u jednoj državi za stotinu godina.

Jer, kako drugačije objasniti veliko državne projekte na poštanskim markama i to baš iz vremena kada je Velika Albanija testirana u fašističkoj koaliciji?

Tiranska deklaracija, prije prošlih parlamentarnih izbora, prvi je korak u tome smjeru.

Ona je označila praksu kršenja Ohridskog ustavotvornog dogovora, sklopljenog nakon građanskog rata 2001. godine, u više smjerova. Prvi je svealbanska koalicija, što je spomenutim dogovorom bilo onemogućeno, te su izborni pobjednici iz oba naroda stvarali vlast. Drugi je težnja za dvojezičnosti na teritoriju cijele (Sjeverne) Makedonije, čak i tamo gdje Albanaca nema. Svoju najsnažniju poruku Tiranska je koalicija pokazala kada je pri konstituiranju Sobranja intonirala albansku prije makedonske himne.

S takvom je koalicijom čelnik SDSM-a (makedonski socijaldemokrati) Zoran Zaev, osobito poznat kao navijač Skendie i čovjek koji je pripremao hapšenje vlasnika rukometnog europskog prvaka Vardara jer je Rus (i strani investitor, oni su osobito mrski Zaevu, poznato?), ušao u koaliciju, dajući im politički legitimitet, nakon prosvjeda protiv bivše vlasti, osobito poznatih po uništavanju tuđe privatne svojine. Sve pod sponzorstvom Otvorenog društva i nekih zapadnih veleposlanstava.

No, on nije stao samo tu. Potpisao je poznati Prespanski dogovor prema kojemu je država promijenila ime, kako bi se otklonila prepreka za ulazak u euroatlantske integracije. Kombinacija toga dogovora i težnji iz Tiranske deklaracije dovela je do velike kampanje zatiranja imena makedonske nacije, pa mnoge institucije dobivaju ime u genitivu, poput rečene pošta ili pak Makedonska filharmonija mijenja ime u nacionalna filharmonija.

Koje nacije? Eksperimentalne! Jer Makedonci se, prema Sofijskom dogovoru, koji je potpisao Zoran Zaev, odriču svoje nacionalne geneze prije 1945. godine, u korist Bugara, koji to kontroliraju svojim inspekcijama u (sjeverno) makedonskim ministarstvima i obrazovnim kurikulumima. Do te mjere to ide, Zaev se morao službeno ispričavati što je Ilindenski ustanak prozvao makedonskim, nakon diplomatske note bugarskog premijera Bojka Borisova.

Eksperiment je uspio, no slaba sreća, niti NATO, niti Europska unija nisu zajednice ili savezi eksperimentalnih država, nego suverenih nacionalnih država, s određenim europskim i vrijednosnim sustavom. U taj sustav doista ne potpada linč političkih protivnika u zatvorskom sustavu, kao ni postojanje političkih zatvorenika.

Islamofobija i potpuna nekoordiniranost makedonskog političkog sustava s europskim dovelo je do Macronove blokade proširenja EU na (Sjevernu) Makedoniju, putem intervjua u The Economistu, što je po sebi apsurd jer je Makedonija bila prva od zemalja bivše Jugoslavije spremna za ulazak u EU samo ju je blokirala Grčka s rezultatom devalvacije standarda i podrške eurointegracijama kod stanovništva, što je dovelo do pada vlade i tehničke vlasti svih parlamentarnih stranaka do izbora, koji su odgođeni do prestanka pandemije korona virusa.

Svealbanska koalicija u savezu s vladajućim SDSM-om u tome je vidjela veliku šansu u poticanju rasta popularnosti, samo su trebali mali poguranac sa summita koji samo hrvatski PR-ovci mogu nazivati Zagrebačkim. Radi se o Zoom summitu lidera EU.

(Sjeverna) Makedonija nije dobila datum otvaranja prvog poglavlja pregovora o pridruživanju EU te je Zoran Zaev, nakon svih kompromisa koje je učinio, a koje svom političkom narodu nitko nikada u Europi nije napravio, s pravom razočaran.

Eksperimentatori su ga izdali te bi na odgođenim izborima mogao izgubiti vlast, jer ni u zemlji mu ne ide najbolje, proračunska rupa je velika, ekonomija je u velikom kolapsu, a proeuropska vlast nije bila u stanju uvesti dva zrakoplova zaštitne antikorona opreme bez telefonskih poziva šefa oporbe Hristijana Mickovskog (iz VMRO-DPMNE) u Mađarsku i Sloveniju. Zemlje koje Zaev zove fašističkima, ali se zato nije propustio fotografirati s ministrom vanjskih poslova Mađarske, na svoj zahtjev.

Pitanje je tko bi onda kadrovirao u pošti (Sjeverne) Makedonije, DUI bivšeg pobunjenika Alia Ahmetija ili neka druga albanska stranka, koja će poštivati Ohridski dogovor. Neka koja ima uhljebe koji su u stanju guglati postojeće granice članica Europske unije ili želi dobro svojim saveznicima, svojoj državi i drugim državama svojih sunarodnjaka.

U svojoj želji za postati važnim eurobirokratom, balkanskim nobelovcem, Titom poslije Tita, Zaev, nije shvatio kako je Tiranska deklaracija albanskim političarima alat u nekom višem cilju, a stranim centrima moći kratkoročni alat u geopolitičkom zapišavanju terena, na teritoriju Ekperimentalne nacionalne države, nekada znane kao Makedonija.

Makedonija pripada u Europu, njeni građani žele i vole zapad, za nadati se kako će u euroatlanske integracije ući sa vlašću koja će znati braniti njihove nacionalne interese, tj neće njima dopuštati daljnje eksperimente. Energypress.

Komentari