Lagao bih kada bi rekao da sam s potpunom ravnodušnošću pročitao tekst Gorana Borkovića na inače ‘izrazito profitabilnom’ portalu Novosti koji je država ‘spašavala’ i prije ove korona krize. Nekako u tišini sam čekao tko će prvi od pravednika među nepravednima, odnosno jednakijih među jednakima, početi naricati nad truplom projekta poznatog kao Europska prijestolnica kulture – EPK.
Doduše, na prvi pogled bi moglo izgledati kao da je to u fokusu prosipanja pameti koja izlazi iz pera gospodina Borkovića, no zapravo tu se čak ne radi niti o tome već o nečemu još više notornim od same EPK. Nariče se ovdje nad tvrtkom ‘Rijeka 2020.’ koja organizira EPK, koje je ostala kao riba na suhom u ovom dobu korone, gdje su joj gotovo svi projekti otkazani, a sva lova iz državnog proračuna obustavljena. Tako magičnim potezom pera dotičnoga autora, tvrtka ‘Rijeka 2020.’ čiji su osnivači Grad Rijeka i Primorsko- goranska županija, postaju državna tvrtka par excellence, koju država zanemaruje dok se koncentrira na spašavanje svima njima mrskog realnog sektora, to je prema Borkovićevim riječima ‘ogolilo’ politiku Vlade. Koje su moždane vijuge iznjedrile takvu konstrukciju gospodina Borkovića je izvan mojeg dosega shvaćanja. No ne treba se previše zadržavati na ovakvim nebulozama, čiju proizvodnju, samo da podsjetim i dalje mi svi financiramo.
Situacija je komplicirana
Ovdje valja ući dublje u pozadinu ovog teksta koji naizgled izražava veliku zabrinutost za kulturu i umjetnost. Prošlo je mjesec i kusur dana od početka pandemije koronavirusa, koji nije samo zatekao normalne zdravorazumske ljude i preokrenuo im živote naopako, već je jednako tako zatekao i desničarsko-ljevičarsku patologiju koja je preko noći izgubila oružje s kojim je vodila svoje ideološke ratove preko naših, još donekle zdravih mozgova. Situacija je komplicirana, programi i umjetničke intervencije, odnosno provokacije EPK u Rijeci otkazane i time ostavile bez teksta i one s druge strane tog ideološkog bojišta koji po pravilu izrazito zgroženi skaču na te provokacije zbog svojih interesa, cijeli lanac se urušio pojavom jednog koronavirusa.
Trebalo je vremena da se ekipa ‘ratnika’ i s jedne i s druge strane pregrupira pa krene nabadati u ovim novonastalim okolnostima, nadajući se da će ponovo negdje ubosti novu žicu koja će vratiti u fokus i njih i njihovu insceniranu ‘borbu’. Pa tako po opskurnim desničarskim emisijama možemo ovih dana vidjeti upozorenja kako je ‘virus jugoslavenstva’ puno opasniji od koronavirusa, ili prebrojavanje krvnih zrnaca članova Nacionalnog stožera civilne zaštite. Očajnički se trude i s jedne i s druge strane.
Iznenadna ‘zabrinutost za kulturu’
Uhvatile se Novosti revitalizacije najžešćeg oružja koje je tuklo po tim notornim desničarima. EPK, do jučer medijski događaj godine, a danas tek poluraspadnuto truplo europske postmoderne, je jedino za što se možda mogu uhvatiti. Jako nezgodna je ova situacija u kojoj su se našli akteri ovog igrokaza jer su im ‘ustaše i partizani’ odletjeli u ‘pararelni svemir’ onako, preko noći. Čini se kako nikome nisu niti falili, no ipak ekipa koja svoj cijeli javni identitet temelji na patološkim ideološkim manipulacijama i lažima sada shvaća kako se u ovom ‘novom svijetu’ moraju brzo snaći i pregrupirati kako ne bi potpuno nestali iz javnosti.
Tu negdje leži pozadina ove iznenadne ‘zabrinutosti’ za kulturu. Direktorica tvrtke ‘Rijeka 2020.’ gospođa Emina Višnić, kojoj nitko od onih malobrojnih ostataka zdravorazumskih kulturnjaka do danas nije uspio definirati niti jednu kvalifikaciju koja bi opravdala da njoj kao direktorici i Vojku Obersnelu kao čovjeku ‘iz sjene’ i njihovim projektima, država istrese u ruke deset milijuna eura iz našeg džepa, e upravo ta direktorica je ostala zajedno sa svojom tvrtkom gotovo zakopana pod naletom korona krize. Tu se eto našao autor predmetnog teksta da nju i tvrtku otkopava, odnosno spašava.
Propala ideja postmodernizma
Proziva se tako ovdje državu, vjerojatno time Ministarstvo kulture, što ne brine o ‘svojih’ 59 zaposlenika. Obersnel i Grad Rijeka od jednom nestali, niti su odgovorni, niti bi malo istresli lokalnu kesu pa zbrinjavali tih 59 zaposlenika svoje tvrtke koja, budimo iskreni ne služi ničemu, do onome već gore navedenome.
No da razjasnimo, autor teksta slučajno ili namjerno šalje ovaj, hajde nazvat ću ga ‘apel’ na pogrešnu adresu, niti Država niti Ministarstvo kulture može biti odgovorno za Eminu Višnić, tvrtku kojom upravlja, a s tim i njezine zaposlenike, odgovoran je Grad Rijeka i Županija Primorsko-goranska, ali isto tako odgovoran je onaj koji ima izravni utjecaj na program EPK, a tog nekoga treba tražiti u birokratskoj šumi Europske unije, jer taj do jučer europski kulturni establišment drma tako po gradovima Europe i promovira propalu ideju postmodernizma već desetljećima, ideju koja jedino živi na javnim novcima.
Javnih novaca za izd……nje više nema
No kako sada više javnih novaca za izd…..nje nema, a nitko se više niti ne sjeća onog idiotskog programa otvaranja cijele notorne manifestacije, gospođa Višić preko Novosti i gospodina Borkovića pokušava spasiti što se spasiti da, jer Obersnel je izgleda ‘oprao ruke’ i od tvrtke i od gospođe Višić, i od tih 59 zaposlenika. Ipak je sad frka.
Od jednom, kažu nam Novosti kako bi država trebala brinuti za tvrtke lokalnih šerifa i trgovaca magle. Neka se brinu oni koji su svima nama zajedno pljunuli u lice retorikom i primitivizmom koji su pokazivali od početka godine kroz već znane umjetničke intervencije i najave istih koje su sada otkazane. Kada je trebalo pomoći Slobodnim umjetnicima, onima koji zapravo i stvaraju neku vrijednost na tržištu i dokazati ministrici kulture kako i oni postoje, tada Novosti u svoj zabrinutosti za umjetnike i kulturu niti slova nisu pustili, no za ove ‘umjetnike’ odmah tekst koji ih gura na državnu sisu.
Jedino pozitivno u ovoj cijeloj društvenoj i ekonomskoj tragediji koju je uzrokovala pandemija jest to što je koronavirus baš u Rijeci bacio europski postmodernizam na koljena, sada se jedino možemo nadati da će ga dokrajčiti, bez respiratora.
