Crna su vremena došla – nakon generacije Stepinca i mučenika iz „olovnih vremena“ koji su hrabro podnosili zatvaranja, progone i smrt za svoju vjeru, imamo generaciju snowflakes-katolika koje država treba štititi od objava na Facebooku.
“Javljamo vam izvanrednu vijest! Naši prijatelji, pravnici iz Ordo Iuris Hrvatska, podnijeli su kaznenu prijavu i sudsku tužbu protiv bogohulnika Matije Babića…“ Ovaj svojevrsni gaudium magnum stoji u navodnoj poruci koju je Vice Batarelo, konzervativni katolički aktivist, poslao članovima udruge Vigilare. Babićev je krimen što je objavio status na Facebooku povodom hvarske procesije „Za križen“ u kojoj, suptilan kakav već jest, u jednoj rečenici vrijeđa – redom – Hvarane, procesiju, križ, Isusa, Boga Oca, Evu i narativ o padu prvih ljudi.
Teološka misao oca Matije od Indexa
Indexov Odjel za krizme i nadzor seoskih popova odavno je poznat kao teološki think-tank našeg doba. Tako i Babić, njegov začetnik, povremeno doprinese razvoju teologije svojim shvaćanjem kršćanskih motiva. Konkretno, u ovome statusu temu Otkupljenja razvija u okvirima heretičke misli II. i III. stoljeća (što je razvidno iz njegova modalističkog nepoznavanja distinkcije osoba u Trojstvu, kao i marcionističke koncepcije Isusa koji umilostivljuje ljutog Boga Starog saveza), donekle odbijajući sam nauk o Uskrsnuću (i gledajući život vječni tek kao produženje zemaljske egzistencije, a ne preobraženje) i jasnim utjecajem dionizijskoga kulta (u podržavanju obrednog “nanašanja“ falusa). Usto, kad je riječ o biblijskoj hermeneutici, Babić se koristi isključivo doslovnom interpretacijom Pisma, čime pokazuje da mu je Origenov rad apsolutno nepoznat. Drugim riječima, o kršćanstvu (barem onom nicejskom) Babić zna vrlo malo, a razumije još manje, te ga s gnušanjem odbija, vrijeđa i izruguje.
Proces protiv bogohulnika
No trabunjanja čovjeka koji ne shvaća suptilne nijanse religije i njezinog izraza nisu u ovoj situaciji najveći problem. Inkvizicijske metode Batarela i družine ono su što treba zabrinjavati kako ateiste, tako i vjernike. Na uvredu i porugu reagirati zazivanjem sankcija od strane civilne vlasti, taktika je koja datira iz nekog drugog vremena i u kojoj nema kršćanskog duha. Batarelo implicitno navodi dva razloga za ovaj potez: osim što Babića karakterizira kao bogohulnika (za što, valjda, ipak ne traži kazneni progon), problem mu je ponižavanje kršćanskih svetinja i “kršćanofobija“, zločini protiv Boga i protiv ljudi.
Žalostan je Bog pod zaštitom države
Živimo u sekularnoj državi, državi koja nema – niti bi trebala imati – stav po pitanju postojanja ikakvog svevišnjeg bića. U njoj ima onih koji u njega vjeruju, onih koji ne vjeruju, onih koje to pitanje uopće ne zanima, onih kojima se to biće ukazalo, onih koji takvu ideju preziru i onih koji su uvjereni da su baš oni stvorili svemir. Izabrati jedan od tih stavova kao legitiman a izražavanje drugih kriminalizirati, bio bi udar na slobodu govora i začetak totalitarne (a)teokracije. Po istom bi se ključu zakonski moglo odrediti kaznu od 360 dnevnih dohodaka svakome tko opsuje Djeda Mraza ili reforme javne uprave jer, eto, jedan dio populacije vjeruje da postoje. Čak i iz strogo katoličke pozicije, kriminalizacija vrijeđanja Svevišnjeg nema ništa više smisla: ako je doista savršen, svet i svemoguć, Babićevi statusi to neće ni najmanje ugroziti niti će mu oduzeti makar i trunku veličanstva. Čisto sumnjam da Krist sad negdje u nebesima plače Gospi na ramenu i pije normabele jecajući: “Matija mi je rekao da sam zombi!“ Ako ni zbog čega, a ono barem zato što se suočio i s kudikamo većim zvjerkama od Babića.
Ljevičarski mentalitet hrvatskih konzervativaca
Kad je riječ o uvredi samih katolika, Batarelo i ekipa ovakve slučajeve podvode pod problematičan pravni institut govora mržnje. Bez da ulazimo u takve kvalifikacije, zanimljivo je primijetiti da tu desnica preuzima inače pretežno „lijevi“ alat u političkoj borbi: ono protiv čega su rogoborili u pitanjima gej prava, sada koriste kao oružje protiv bogohulnika. Iste metode, drugačiji predznak. Katolički se konzervativci prikazuju žrtvama napadnutim od strane zlih sila koje žele statusima na fejsu ubiti vjeru u Hrvata. Crna su vremena došla – nakon generacije Stepinca i mučenika iz „olovnih vremena“ koji su hrabro podnosili zatvaranja, progone i smrt za svoju vjeru, imamo generaciju snowflakes-katolika koje država treba štititi od Babićevih objava. Vrijeđati, istina, nije lijepo, ali zapravo šteti samo sirovini koja tako komunicira. Štoviše, bez slobode govora (pa i vrijeđanja), mogli smo ostati u zabludi da se radi o ozbiljnim opinion-makerima, a ne o intelektualcima kojima je vrhunac društvene kritike procesiju za križem opisati kao „nanašanje nekog kurca“.
‘Tko se mača laća, od mača (nek) i gine’
Ne moram ni napominjati da zahtjev vlastima da interveniraju, po svoj prilici, ne bi bila Isusova reakcija na uvredu. Kako čitamo u Evanđeljima, premda je imao opciju zazivanja nebeske vojne sile na svoje progonitelje, preferirao je metodu obrane riječima. Nemušti Petrov pokušaj da ga oružjem zaštiti zaustavio je nakon prvog poteza. I to ostaje model koji treba slijediti Crkva danas: neka priča tko što hoće. Boga ne dira, a pravog katolika ionako nije briga što o kršćanstvu misle Indexovi mudraci. A Batarelo, ako uporno inzistira na vitlanju (metaforičkim) mačem, neka radije žrtvuje svoje uho da više ne čuje uvrede i poruge pa sačuva mir u duši i iluziju o katoličkoj državi na čijem braniku stoji, piše Ivan Leko za Katolik 2.0.
