Svaki dan predsjednik s karakterom pokazuje svoj karakter za koji, iako su za njega glasali, salonski ljevičari, novinari i “nevladini” udrugaši, očito nisu znali kakav je, ili su jednostavno licemjerni i željeli su stati uz pobjednika izbora.
Udara tako Zoran Milanović ovih dana po svima i svemu. Njegov desant na trošitelje javnog novca, dugogodišnje zagađivače javnog prostora, političar(k)e koji/e su se godinama skrivali pod krinkom raznih institucija, udruga i medijskih kuća, zasjenio je aferu Janaf i izlazak “kninske kraljice” iz ćelije zbog afere vjetroelektrane, kao i uvođenje nekakvog orwelovskog distopijskog svijeta prema viđenju ljudi odvojenih od stvarnosti…
Moguće da istupa na taj način zbog toga što istrage oko njegove povezanosti s Janafom, Croduxom i još tko zna čime mogu vrlo lako doći i do njega, a moguće da je namirisao krv i odlučio poentirati. I veliki dio javnosti mu na tome plješće. Zašto?
Pa zato što Milanović javno govori ono što uglavnom znaju svi, ali nitko nema hrabrosti i političke koristi reći. Njegova komotna pozicija i funkcija omogućuju mu da lupa po svima i ako se izuzme nastup koji nekima može biti primitivan i krkanski, nije rekao gotovo ništa o nikome što nije činjenično točno i provjerljivo. A možda da na taj zoranovski način ne nastupa i ne bi izazvao takvu buru reakcija. I zato Milanovićevi nastupi mnoge žuljaju. I zato se danas aktiviraju i mnoga medijska pera jer je prozvao i njihove kuće. I zato razni “ljudskopravaši” i samoprozvani borci za socijalnu pravdu ne mogu vjerovati kome su dali glas.
A Milanović trenutno zapravo nije ništa drugo doli ogledalo društvo, ogledalo političkih i medijskih elita i dvosjekli mač čija oštrica sada probada upravo one koji su mu pomogli da pobjedi HDZ-ovu kandidatkinju. On je reakcija na sve što se događa oko nas, a ne treba zanemariti da je jedan od rijetkih na poziciji moći koji je prvi počeo glasno i suvislo propitivati rad HDZ-ovog stožera koji je kompromitiran do krajnjih granica.
Dva Milanovića
Nikako ne treba zaboraviti niti tko je Zoran Milanović i da je bio na čelu najgore Vlade u povijesti koja je ugasila tisuće radnih mjesta u privatnom sektoru, uvela predstečajne nagodbe, osramotila nas s Lex Perkovićem i bila sastavljena od nesposobnih ministara.
No, nekada sam bio idealist, a danas znam da stvari nisu crno bijele. Tako da u ovom slučaju grijehe premijera Milanovića, zamjenjuju uspjesi predsjednika Milanovića i činjenica da mu komfor koji mu dozvoljava naš politički sustav u kojem predsjednik ima više formalnu ulogu, odlično odgovara.
Pa makar to radio na svoj način, kao “predsjednik s karakterom” i uz popularne “zoranizme”, on tu poziciju zasad koristi dobro.
