Milanović bi uveo kvote za žene, a u njegovom uredu ima ih manje od trećine

“Bez kvote od 40 posto nema šanse. Država to mora nametnuti. Kvote, zakoni, ali i javni sektor u kojem je zaposleno 260.000 ljudi. Ništa bez javnog sektora, bez pritiska i sile koju država i oni koji je vode i imaju glavnu riječ mogu napraviti”, zaključio je Milanović u petak na događaju ‘Zazvoni za ravnopravnost spolova’ u sklopu kojeg se sada već tradicionalno simboličnim zvonom označava početak trgovanja na burzama povodom Međunarodnog dana žena.

Kako bi vidjeli kako nametanje kvota stvarno funkcionira u praksi bacimo pogled po strankama koje su podržale Milanovićevu kandidaturu za predsjednika Republike. Od njih 13, samo GLAS ima predsjednicu, Anku Mrak-Taritaš, ostalo su sve muškarci. Kod broja zamjenika predsjednika i potpredsjednika slika također nije dobra.

Nije ništa bolje ni u Milanovićevom SDP-u. U predsjedništvu SDP-a od 12 članova, samo su tri žene: Biljana Borzan, Ivana Posavec-Krivec i Romana Jerković. U Glavnom odboru od 98 članova, 28 je žena. Ni u Uredu predsjednika slika nije bolja. Od osam predsjednikovih savjetnika samo su tri žene: Jadranka Žarković, Melita Mulić i Dragana Podner.

SDP je samo jednom imao kandidata za predsjednicu stranke, Željku Antunović, a nikad nisu ni predložili kandidata za predsjednicu Republike ili premijerku. Na prste jedne ruke mogu se prebrojati žene koje je SDP predložio za člana užeg kabineta Vlade.



Međutim, o kvotama najčešće razmišljaju samo oni bez dana radnog staža u realnom sektoru, jer kvote su uvrede za sve žene. To je kao da zdravoj osobi daješ štake da hoda od točke A do točke B. Kako kvote funkcioniraju može se vidjeti u skandinavskim zemljama gdje je većina žena po kvotama zaposlena jedino u javnom sektoru, jer imaju manju konkurenciju nego u privatnom.

Poznavajući dosadašnju političku praksu SDP-a i HDZ-a, uvođenje kvota bio bi samo još jedan način zapošljavanja uhljeba po političkoj liniji kako bi još efikasnije gušili realni sektor.

Komentari