KONFUZIJA I SITNO POLITIKANSTVO Zašto je desnica bila za, a onda protiv ‘rodne ideologije’?

Boris Kovacev / CROPIX

U HDZ-u još traje rat Istanbulske konvencije. Dok se Miro Kovač pravda zašto je 2014. podržao taj dokument, u javnosti prevladavaju nepotpuna tumačenja i nerazumijevanje stvarne svrhe tog dokumenta.

Miro Kovač, Josipa Rimac i Margareta Mađerić su u ime HDZ-a, kojeg je tada vodio Tomislav Karamarko, od SDP-ove ministrice Milanke Opačić zahtijevao je hitnu ratifikaciju Istanbulske konvencije.

Sada pušu neki drugi vjetrovi, i prvaci HDZ-ove i pridružene desnice sada su mahom protivnici Istanbulske konvencije. Dok Andreju Plenkoviću i Kolindi Grabar-Kitarović nikako nije jasno je desnica protiv Konvencije, to zasigurno nije jasno i mnogima na desnici.

Zamjerke ‘rodnoj ideologiji’

Protivnici Istanbulske konvencije napadaju taj dokument zbog takozvane “rodne ideologije” koju uvodi. Ladislav Ilčić, jedan od predvodnika borbe protiv Istanbulske konvencije, tako je ustvrdio, da “prema rodnoj ideologiji, čovjek se rađa kao neutralno biće, a kasnije može odabrati hoće li biti muškarac ili žena, ili neki drugi do sada izmišljenih rodova.”

Sličan stav artikulirali su i Davor Ivo Stier i već spomenuti Miro Kovač, koji se oko konvencije valjda predomislio.

“Posrijedi su dva različita shvaćanja čovjeka. Ona da čovjek ima apsolutnu autonomiju da sebe definira bez obzira na biološke činjenice. To znači da osoba muškog spola sebe može definirati kao žensko”, smatra Stier.

“Sukladno tom pristupu, imamo, dakle, s jedne strane rod, to jest ‘društveni spol’ i, s druge, ‘biološki spol’. Zagovornici tzv. rodne teorije tvrde da se ogromna većina ljudi rađa s biološkim spolom, ali da ih prevladavajuća kultura u njihovu okruženju na kraju krajeva čini muškarcima ili ženama”, pojasnio je Kovač.

Konvencija zaista zahtjeva borbu protiv “stereotipnih rodnih uloga” kao nužan preduvjet spriječavanja nasilja.

Iz Konvencije: “Istraživanja su pokazala da određene uloge ili stereotipi proizvode neželjene ili štetne prakse i pridonose da se nasilje nad ženama smatra prihvatljivim. Kako bi se prevladale takve rodne uloge, članak 12 (1) uokviruje iskorjenjivanje predrasuda, običaja, tradicija i ostalih praksi koje se temelje na ideji inferiornosti žena ili na stereotipnim rodnim ulogama kao opću obvezu za sprečavanje nasilja”.

Prvaci borbe protiv Istanbulske konvencije redom se ograđuju ističući da nisu protiv mjera koje Konvencija predlaže. Ladislav Ilčić tako ističe da se Konvencija zbilja bori protiv nasilja i da je rodna ideologija ubačena u konvenciju kao “trik“. Je li to zbilja tako?

Konvencija se ne bavi stvarnim uzrocima nasilja nad ženama

Američki nacionalni institut za javno zdravstvo Centers for Disease Control and Prevention identificira više faktora rizika za počinitelje nasilja između intimnih partnera. Iako spominju i vjerovanje u “stroge rodne uloge”, velika većina faktora rizika nema nikakve veze s “rodnom perspektivom”.

Prevladavaju faktori poput niskih primanja, niske razine obrazovanja/niskog verbalnog IQ-a, agresivno i delikventno ponašanje u mladosti, razna psihopatološka stanja i alkoholizam i zlouporaba droge. Alkoholizam, kao jedan od najznačajnijih faktora rizika u nasilju nad ženama u Istanbulskoj konvenciji se ni ne spominje.

Ali zašto onda muškarci čine natproporcionalni broj počinitelja? Razlog je banalan. Osim veće urođene predispozicije za nasilje, muškarci su fizički jači od žena. Reći da je to “rodno konstruirani faktor” nasilja je apsurdno.

Postoji li društveno konstruirani ‘patrijarhat’ i među majmunima? 

Što onda sa “rodnim stereotipima”? Naravno da su prosječne razlike u ponašanju, interesima i ishodima, umjesto posljedica navodnih društveno uvjetovanih stereotipa, uglavnom posljedica bioloških razlika između muškaraca i žena. Toga su najviše svjesni roditelji. Razlike u ponašanju između djece muškog i ženskog spola vide se od najmlađeg uzrasta.

Postoje i još jači dokazi. Primjerice, niz eksperimenata provedenih na različitim vrstama majmuna s dječjim igračkama. Rezultati su u današnje vrijeme iznenađujući, iako ne bi trebali biti. Mužjaci, naime, preferiraju igračke s kotačima, poput autića i kamiona, dok ženke preferiraju lutke. To je samo jedna od razlika koje proizlazi iz različitih evolucijskih uloga spolova, bilo među majmunima ili kod ljudi.

Ignoriranje ili čak proskribiranje elementarnih znanstvenih činjenica bilo bi samo po sebi problematično, da ne govorimo o negativnim posljedicama do kojih iskrivljena slika realnosti može dovesti. Međutim, postoji jedan drugi element u Istanbulskoj konvenciji koji je daleko problematičniji.

U Konvenciji tako ozbiljno tvrde da je nasilje prema ženama instrument patrijarhata za podčinjavanje žena.

“Prepoznajući strukturalnu narav nasilja nad ženama kao rodno utemeljenog nasilja te da je nasilje nad ženama jedan od ključnih socijalnih mehanizama kojim se žene prisilno stavlja u podređen položaj u odnosu na muškarce.”

Teško bi bilo osmisliti bizarniju teoriju urote. Ovdje se radi o ideološkom konstruktu proizašlom iz marksističke tradicije. Analogno stavu da kapitalisti na neki nevidljiv način izrabljuju radnike, slična logika primjenjuje se na odnose između partnera.

Nasilje nad ženama je, sudeći i po znanstvenim podacima ali i prema elementarnom poznavanju stvarnosti, izraz nemoći i nedostatka kontrole nad vlastitim impulsima. U tom kontekstu, Konvencija djeluje kao instrumentalizacija ozbiljnog problema u ideološke svrhe.

Sličan stav redovito iznosi i aktualna pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić. Štoviše, pravobraniteljica se poziva na više dokumenata, pored Istanbulske konvencije, koje se pozivaju na pojam “rodno uvjetovanog nasilja”.

“U kontekstu navedenog, Pravobraniteljica napominje kako se u velikom broju međunarodnih dokumenata (Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, Konvencija UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Deklaracija UN-a o uklanjanju nasilja nad ženama iz 1993. godine, Preporuka Rec (2002)5 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o zaštiti žena od nasilja, Opća preporuka br. 35. o rodno utemeljenom nasilju nad ženama iz 2017. godine i dr.) koje je Republika Hrvatska ratificirala ili se izravno primjenjuju, nasilje prema ženama određuje kao rodno uvjetovano nasilje“, stoji u komentaru pravobraniteljice za Novi list.

“U svim tim dokumentima rodno uvjetovano nasilje se definira kao nasilje nad ženama naprosto zato što su žene i koje nerazmjerno pogađa žene, odnosno rodno uvjetovano nasilje u svim svojim oblicima pogađa uglavnom žene. Ono odražava i povećava neravnopravnost između žena i muškaraca te je i dalje ozbiljan problem u svim zemljama članicama Europske unije”, tumači pravobraniteljica.

Na desnici prevladava konfuzija i sitno politikantstvo

Zašto je onda sporna samo Istanbulska konvencija? Zašto protivnici Istanbulske konvencije ne dovode u pitanje i rad pravobraniteljice? Međutim, 2019. za imenovanje Višnje Ljubičić na novi osmogodišnji mandat pravobraniteljice za ravnopravnost spolova glasali su Miro Kovač, Davor Ivo Stier, Milijan Brkić i Stevo Culej i Miroslav Tuđman, da spomenemo samo neke istaknutije zastupnike koji su ranije glasali protiv Istanbulske konvencije.

Treba istaknuti, Ladislav Ilčić je pravobraniteljicu ranije prozivao zbog promicanja “rodne ideologije”, a šest Mostovih zastupnika bilo je suzdržano.

Još bizarniji je primjer Darka Milinovića, odmetnutog ličkog HDZ-ovca, koji je uoči lokalnih izbora 2019. prozvao Andreja Plenkovića zbog “sramotne diskriminacije žena” jer njegov HDZ nije ispoštovao ženske kvote na kandidacijskim listama.

“Mi ne podržavamo Istanbulsku konvenciju. Stranka koja podržava Istanbulsku konvenciju ima 22 posto žena, samo sedam žena na listi. Lista koju ja predvodim, imamo 55 posto žena, 17 žena i 14 muškaraca. Mi nećemo dozvoliti da se omalovažava žena, Ličanka, majka, kraljica, kako se kaže u pjesmi”.

Da je to samo primjer sitnog politikanstva to ne bi bio veliki problem. Ali pitanje je zašto se Milinović u istoj rečenici poziva na podršku ženskim kvotama i na protivljenje Istanbulskoj konvenciji. Pa nije li upravo takva logika ono što je u tom dokumentu sporno?

Očito je da na desnici postoji nemala konfuzija vezana uz pitanje “rodne ideologije”. Nemoguće je suprotstaviti se krivotvorenju stvarnosti bez razumijevanja materije. Stoga još čekamo autentične predstavnike borbe protiv ideološkog iskorištavanja problema nasilja nad ženama.

Komentari