Javnim prostorom jednakom brzinom šire se COVID-19 i teorije urote o njemu

Pixabay

Ako niste znali, sve ovo što se događa u Kini, Italiji, Njemačkoj, Španjolskoj, pa i kod nas u Hrvatskoj i svim drugim zemljama koje je (tobože) zahvatila pandemija COVID – 19, je samo “smišljeno širenje straha” uz pomoć kojega nas nevidljivi “gospodari kaosa” žele pokoriti, odnosno, podčiniti svojoj volji. I, dakako, iza svega toga kriju se određeni interesi stanovitih krugova čije krajnje ciljeve doduše ne znamo, ali je evidentno da postoje.

To je po prilici teza koja kola u nekim krugovima u našem javnom prostoru a i šire i nerijetko se mogu pročitati tekstovi ili komentari takvog sadržaja. Čak su i neki znanstvenici skloni takvim ocjenama – iako se, doduše, nitko od njih nije potrudio tu svoju tezu dokazati na licu mjesta, u Wuhanu ili Lombardiji, primjerice.

Koliko god se mi “obični smrtnici” trudili proniknuti u srž ove dileme i dokučiti istinu, teško ćemo to biti u stanju. No, jednako tako, koliko god se ove teze činile nemogućim i ma koliko mnogi od nas bili skeptični kad su u pitanju globalne urote, ta se mogućnost ne može unaprijed i posve isključiti. Svaki razložan pristup bilo kojoj pojavi koja nam je nepoznata i čije prave uzroke ne znamo, podrazumijeva prije svega otvorenost i spremnost razmatranja svih mogućnosti bez preduvjerenja i predrasuda – i to ne bi smjeli zanemariti ni u ovom slučaju.

Pa da to pokušamo analizirati, barem kratko i površno, koliko ograničeni prostor jedne kolumne dopušta.



Kao što je red, mogli bismo krenuti od domaćih teoretičara urote, među kojima se ne od jučer ističe jedna osebujna i u javnosti prepoznatljiva persona.

Internetom, naime, kruži video-snimka s govorom našeg eurozastupnika Mislava Kolakušića na sjednici EU parlamenta, u kojemu on upozorava kako je sve ovo što se događa vezano za COVID – 19 ništa drugo nego “neviđena kampanja širenja straha koja mora odmah stati”. On iznosi i brojčane podatke o oboljelima i umrlima, navodeći kako je smrtnost od gripe u Europi i svijetu proteklih godina bila 150 puta veća nego je danas od korona virusa i protivi se mjerama koje se poduzimaju vezano za ograničavanje kretanja ljudi i rada nekih uslužnih djelatnosti.

 

Gospodari kaosa i njihovi pakleni ciljevi

Uzmemo li Kolakušićeve tvrdnje ozbiljno (što god o tomu mislili i koliko god teško bilo), neminovno dolazimo do nekih zaključaka koji se mogu svesti na sljedeće.

Nekomu tko je dovoljno moćan da je to u stanju (tajno) organizirati i proširiti na globalnom planu, odgovara ovo stanje straha i taj “netko” ga i dalje uspješno širi – s osloncem na lažne vijesti i dezinformacije, što po naravi stvari znači da ima nadnaravnu moć utjecaja na globalnu medijsko-komunikacijsku mrežu, ali i na svijest oko 2 milijarde ljudi ili čak više koliko ih je podleglo sindromu straha od pandemije.

Po svemu sudeći, cilj tih “gospodara kaosa” jeste uništiti svjetsko gospodarstvo – za što se argument pronalazi u činjenici da je COVID – 19 pogodio najprije gospodarski najrazvijenije zemlje (Kinu, Italiju, Njemačku…);

U pitanju je, dakle, globalna urota u kojoj (svjesno ili ne) sudjeluju stotine tisuća liječnika, epidemiologa, znanstvenika raznih struka-od medicinara i biologa do genetičara, virusologa, farmaceuta i drugih-iz zemalja diljem svijeta, pa i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), te čitava vojska onih koji poslušno slijede i provode upute ove organizacije, a sjede u vladama i ministarstvima država pogođenih pandemijom, dok smo svi mi ostali samo oruđe u njihovim rukama, odnosno, “pokusni kunići”.

Podlegli smo takvom strahu od kojega smo gotovo paralizirani u toj mjeri da nismo u stanju logički promišljati – u protivnom bili bi svjesni diskrepancija o kojima govori Mislav Kolakušić i ne bi tako ozbiljno shvaćali COVID – 19.

Nadalje, “gospodari kaosa” su toliko moćni da nam stvaraju “privid stvarnosti” i u tom “virtualnom” svijetu mi gledamo slike (tobože) “bolesnih” i “zaraženih”, stotine i stotine mrtvačkih sanduka, “režirani” kaos (najprije u Kini a sad i u Italiji, Španjolskoj), potpuno nesvjesni kako svega toga ustvari “nema”.

Prihvatimo li ove hipoteze kao polazište za daljnje kalkulacije, one nas vode mogućim zaključcima od kojih bi neki mogli biti:

“Gospodari kaosa” kojima je stalo do toga da se smišljeno proširi strah i tako uništi svjetsko gospodarstvo, očito sjede u nekim “tajnim centrima moći” koji bi među ostalim mogli uključivati bankarske i burzovne institucije, medije, farmaceute, proizvođače medicinske opreme ili mogućeg lijeka i cjepiva za COVID – 19, odnosno, sve one koje bi mogli imati koristi od ove krize.

Uništenje ne smije biti potpuno – odnosno, ova se kriza mora kontrolirano usmjeravati i okončati prije nego se uništi potencijale država iz kojih se planira izvući određena korist, u protivnom, sve pada u vodu i “gospodari kaosa” ostaju praznih šaka. I to daje posebnu dimenziju svemu: jer “gospodari kaosa” ne samo da su u stanju (tajno) isplanirati i organizirati urotu globalnih razmjera, nego mogu i upravljati njome po vlastitoj volji.

Eventualna obnova gospodarstava i ekonomija zemalja pogođenih krizom, ako bude sve išlo po planu i ova se “režirana” pandemija na vrijeme zaustavi bi svakako morala ići preko najmoćnijih svjetskih banaka, Međunarodnog monetarnog fonda i drugih novčarskih institucija uz obvezno sudjelovanje Svjetske burze, te velikih koncerna i korporacija, a sve bi dalje imalo poslužiti ekonomskom porobljavanju do jučer gospodarski najprosperitetnijih zemalja svijeta – u ovom slučaju prije svega Kine, možda i SAD-a, a potom, gledano iz europske perspektive, Italije, Njemačke, Španjolske…. Dakako, ostaje otvoreno pitanje kad će te zemlje i kako vratiti dugove – ali u svemu to i nije jedino što je nejasno.

Kad je u pitanju središte urote o kojoj ne znamo ništa, postavlja se pitanje jesu li to masoni, Soros i njegovi suradnici, neka nama nepoznata grupacija, ili možda iza svega stoje najveće i ekonomski najmoćnije zemlje svijeta koje nastoje uništiti jedna drugu, a mi smo u svemu tomu samo kolateralne žrtve? I “urota” se u tom slučaju odvija tako, da su neke od tih zemalja očito spremne čak i sebi nanijeti izvjesnu štetu, samo kako bi prikrile svoj pakleni plan.

Ili je pak (što teoretičari urota također ne izostavljaju kao mogućnost) “gospodarima kaosa” cilj reducirati populaciju umirovljenika i bolesnih – pa su u svojim laboratorijima konstruirali virus koji napada i ubija uglavnom osobe treće dobi, a sve kako bi se smanjili izdaci za mirovine i zdravstvenu skrb?

Beskrajne kombinacije beskrajnih tlapnji

Nastavimo li dalje metodom hipoteze na hipotezu i budemo li iz takvih konstrukcija izvlačili zaključke, mogli bismo čak doći i do mogućih “epicentara urote”. I sve bi to kakav domišljatiji novinar, analitičar ili spisatelj (tipa Dana Browna) vrlo lako mogao uobličiti i uokviriti u na prvi pogled logičku i za potencijalne konzumente prihvatljivu i probavljivu teoriju. I bilo bi tko zna koliko verzija – ovisno o tomu iz koje se strateške ili ideološke perspektive sve promatra i kojim krugovima analitičar pripada.

No, time ništa ne rješavamo. Samo se dalje zaplićemo u beskrajne kombinacije koje više sliče beskorisnim tlapnjama nego razložnim i suvislim zaključcima. Zato je možda najbolje krenuti od realnog stanja u kojemu se nalazimo.

Sjetimo se početka epidemije kod nas u Hrvatskoj i izjave poznatog znanstvenika Ivana Đikića koja se svodila na to kako “korona virus nije ništa opasniji od virusa obične gripe”.

Đikić je ubrzo povukao ono što je izrekao i jasno se odredio prema COVID – 19, rekavši kako je on ipak “opasniji od gripe”. Znači li to da je i ovaj znanstvenik (u razdoblju između prve i druge kontradiktorne izjave) u vrlo kratkom vremenu postao dijelom te “globalne urote”? Na kraju, ne pripada li i Mislav Kolakušić istom krugu? Nije li njegov cilj (možda) navesti nas da se opustimo i zanemarimo sve opasnosti koje nam prijete od virusa, kako bi “gospodari kaosa” lakše proveli svoje planove?

Možemo li tako gledati na cijelu stvar? Možemo, dakako. Postoji i barunminhauzenovski pogled na svijet. Koliko je koja opcija realna i utemeljena na činjenicama, to je već drugo pitanje.

Tko bi mogao imati koristi od propasti najrazvijenijih svjetskih i europskih ekonomija? Kako bi taj “netko” (tko god da jest) naplatio svoje “usluge” (kredite, materijalnu pomoć i sl.) koje bi eventualno pružao u budućoj obnovi tih gospodarstava od ekonomski uništenih zemalja i od koga? Ili, komu bi moglo koristiti ako ove države ostanu opustošene, upropaštene i prepuštene same sebi – i do kakvih sve to potresa može dovesti? Bi li u tom slučaju ostali pošteđeni i sami “gospodari kaosa” tko god da jesu i gdje god se nalazili – osim ako ne uzmemo u obzir mogućnost da je sve djelo vanzemaljaca?

Kako god okrenemo, opet smo u novom labirintu i nemamo odgovore na ključna pitanja. To je realni rizik koji moramo prihvatiti krenemo li tragom urota.

Pa kad je već tako, zašto ne prihvatiti okolnost da smo suočeni s virusom o kojemu ne znamo mnogo, ali u svakom slučaju dovoljno da bismo se mogli od njega zaštititi? Znamo li progresiju širenja COVID – 19 i njegov razorni učinak na ljudski organizam, te da je jedino rješenje izostanak socijalnog kontakta među ljudima, koji bi mogao biti razlog da ne učinimo ono što je najbolje za sve nas?

Ako ništa drugo, zar ne bi morali razmišljati o mogućem slomu i kolapsu zdravstvenog sustava u slučaju da zaraza eskalira? Kakvo bi stanje imali za tjedan-dva ili mjesec dana ako bi se jednostavno opustili i odbili pridržavati mjera što ih propisuje Svjetska zdravstvena organizacija i nalaže zdrav razum nakon svega što znamo o širenju zaraze? Trebamo li čekati da većina nas završi po ulicama bez liječničke skrbi, a u međuvremenu se baviti teorijama urota? Je li to pametno?

Nema sumnje da ima onih koji i ove potrese koji nam se događaju u Zagrebu i okolici mogu objasniti na svoj, “originalni” način, jer i to je (po njima) vjerojatno djelo istih “gospodara kaosa” koji raspolažu neograničenom moći, pa i tehnologijom uz pomoć koje su u stanju stvarati vremenske nepogode, usmjeravati klimu, pa uzrokovati i potrese”. Dakle, u dubini Zemlje “ne događa se ništa” – sve je to plod naše mašte, fatamorgana seizmologa i svih drugih koji se ovim pojavama bave i opsjena nas koji imamo “skučeni i ograničeni pogled” na svijet. U potrese kao prirodne pojave vjeruju samo budale i naivci. Kao i u to da je Zemlja lopta, umjesto da prihvate golu činjenicu kako se radi o ravnoj ploči.

Što god tko mislio o ovoj pošasti koja nas je zadesila, činjenica je da se COVID – 19 ne može uspoređivati s gripom bilo koje vrste i tu je sasvim sporedno kolika je do sada bila smrtnost od ovog virusa, a koliko od gripe proteklih godina (što neki ističu kao “argument” kojim bi dokazali kako je COVID – 19 bezopasan). Važno je jedino to da se on jako brzo, progresivno širi, uz eksponencijalni rast zaraženih i ako izmakne kontroli, za kratko vrijeme može dovesti do kolapsa zdravstvenog sustava, a samim time i paralize društva u cjelini. I što onda?

Zato bi najbolje bilo, prije svega zbog mentalnog stanja svih nas, da se ostavimo fantaziranja, jer od toga možemo imati više štete nego koristi. Pokušajmo obratimo pozornost na svoje ponašanje. Budemo li disciplinirani, možemo relativno brzo i s manje štete izaći iz ove krize – u protivnom, samo nam Bog može pomoći.

Svatko tko je odgovoran i savjestan držat će se uputa i preporuka i na to u interesu svih nas moramo natjerati i one koji iz bilo kojih razloga ne žele poštivati nikakva pravila – čime izravno ugrožavaju i sebe i ljude u svojoj blizini. Ne treba nam talijanski scenarij.

Komentari