Imamo privilegiju da prisustvujemo jedinstvenom i posebnom čudu prirode; Rađanju demokracije u HDZ-u

“Priče o bratoubilačkom ratu u HDZ-u tek ‘wishful thinking'”, rekao je Željko Reiner od Viteškog Reda Svetog Groba Jeruzalemskog. I potpredsjednik Sabora i časni vitez je u pravu.

Ako pogledamo povijest HDZ-a kao stranke/pokreta, za razliku od drugih jednako ili čak manje demokratskih stranaka, ma koliko se žele prikazati boljima od HDZ-a, nikad u toj stranci/pokretu nije bilo istinskih demokratskijih izbora. Zanemarimo ratno doba i značaj Franje Tuđmana, koji je uzgred rečeno imao protukandidate na unutarstranačkim izborima, naravno bez ikakve mogućnosti da uopće načmu njegovu vladavinu, od 2000. godine na ovamo unutarstranački izbori u HDZ-u odvijali su se uvijek u najmanju ruku posve nedemokratski.

Ako se sjetimo sabora na kojem je za predsjednika izabran Ivo Sanader kojem je pobjedu osiguralo mešetarenje Vladimira Šeksa i Branimira Glavaša i Borbaš osiguranje koje je tog dana funkcioniralo kao stranačka paravojska, zatim aplauzom izabrane Jadranke Kosor te njezinog odlaska i poslije izbacivanja iz stranke te izbora Tomislava Karamarka i Andreja Plenkovića. Nijedni izbori u Zajednici nisu odrađeni bez mešetarenja stranačkih doajena ili brutovskih preokreta i zabijanja noževa u leđa.

Šok i nevjerica u redovima HDZ-a

Ovakva promjena sigurno je iznenađenje i za članove HDZ-a. Posebice za čelnike županijskih i gradskih organizacija koji su po već poznatom modelu davali prisegu voljenom vođi, kao nekad u SKH, prije partijskih izbora kako bi mogli zadržati svoje pozicije i moć koja uz njih ide, a sad ih trese nervoza jer nisu sigurni jesu li se kladili na pravu osobu.

No sve ovo što se trenutno događa u HDZ-u samo je rađanje unutarstranačke demokracije. Oni koji prate američke predizbore u kojima se kandidati natječu za funkciju predsjednika Sjedinjenih Država mogu prepoznati začetak nečeg sličnog i u HDZ-u. Samo zametak, naravno. Oba kandidata imaju svoje stožere, oba kandidata pripremaju program kojim će predstaviti svoj način vođenja stranke. Oba kandidata optužuju jedan drugog za odmicanje od politike utemeljitelja, naroda, nacije i još što-šta drugog.

Sve je to već viđeno na svakim izborima, ne samo unutarstranačkim. Međutim, kandidat za predsjednika HDZ-a nema taj luksuz predstavljati se samo članstvu HDZ-a. Brojilo ono 220 tisuća članova ili 50 tisuća kako neki tvrde. Kandidat za predsjednika HDZ-a mora se obraćati cijelom narodu, a njegov program morat će se dotaknuti i načina vođenja Vlade, rada HDZ-a u Saboru i jedinicama lokalne samouprave.

Kandidat za predsjednika HDZ-a ne može se obraćati samo članovima

Način na koji će Andrej Plenković voditi politiku već smo imali priliku vidjet. Diplomatski činovnik za sve veće vanjskopolitičke odluke vodit će se odlukama Bruxellesa odnosno osovine Berlin-Pariz. Što se tiče reformi i unutarnjeg funkcioniranja sve će ostati isto. Zdravko Marić usklađivat će knjige, proračun će nastaviti biti potrošački, istinskih reformi neće biti. Stabilno i vjerodostojno kao i dosad Plenkovićev HDZ će krenuti u osvajanje vlasti.

Što se tiče Mira Kovača i njegovog tima još uvijek nemamo potpunu sliku. Znamo samo ono što su rekli pojedinci iz njegovog tima. Ivan Domagoj Milošević tako je u više navrata govorio o privatizaciji tvrtki u kojima država ima udjele a nisu od strateškog interesa. Milošević se zalaže i za smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru i smanjivanje poreza te jačanje poduzetništva, digitalizaciju uprave. Davor Ivo Stier bivši ministar vanjskih poslova naginje inicijativi Tri mora i Višegradskoj skupini te Sjedinjenim Državama. Djela Milijana Brkića i Tomislava Tolušića koji su dali podršku govore više od svih njihovim riječi.

Dakle nema mjesta panici. HDZ je kao pravi sljednik Partije uvijek patio od deficita demokracije. No sad po prvi put, kao u nekom odličnom BBC-ovom dokumentarnom filmu sir Davida Attenborougha, imamo priliku biti svjedoci jedinstvenom događaju, rađanju demokracije u HDZ-u. Možda nakon ovih izbora više ništa neće biti isto.

Komentari