Hrvatska se mora proaktivno uključiti u razvoj umjetne inteligencije i ne smije se oslanjati na mrvice koje padaju sa stola EU

Pixabay

U svojem prvom izlaganju kao saborska zastupnica Marijana Puljak je spomenula umjetnu inteligenciju, biotehnologiju, nanotehnologiju i crne rupe. Pored neplaćenih računa, visoke nezaposlenosti i korupcije prosječnoj hrvatskoj populaciji ovo što je gospođa Puljak navodila čini se kao znanstvena fantastika. Ne znam motive Marijane Puljak zbog kojih bi Hrvatska trebala ulagati u ove tehnologije.

Slučajno ili ne prvo je spomenuta umjetna inteligencija, s obzirom na okruženje, razvijenost i mogućnosti koje Hrvatska ima, ta tehnologija bi trebala biti prioritet.

Hrvatska bi trebala razviti strategiju razvoja i primjene umjetne inteligencije, jer se to isplati. Postoje i dvije krajnosti u razvoju tehnologije, ulaganja u razvoj od kojih nema dugoročne isplativosti, a druga krajnost su blokade i zaostajanje koje stvara politika, odnosno birokracija. I predrasude su kočnica u istraživanju i primjeni umjetne inteligencije, prvo što ljudima pada na pamet su pobunjeni roboti koji žele uništiti ljudsku vrstu.

Umjetna inteligencija ima primjenu u proizvodnji, kontroli, ekonomskoj analitici, ubrzava obradu podataka, predlaže rješenja, nalazi primjenu čak i u odvjetničkim uredima, itd. I to se isplati i to je dobro obznaniti.

Ne iznenađuje da i tome EU pristupa preko fondova, s nekih 1,5 milijardi €, što je relativno mali iznos za nešto što zovu prioritetom i uz mnoštvo regulativa. Toliko otprilike Kinezi ulažu u američke kompanije koje se bave istraživanjem umjetne inteligencije!

Jedan od problema koji se mogu javiti je traženje osobne financijske ili političke koristi kao što je to kod vjetroelektrana, a ne referenciram se na korupcijsku aferu već na kontroverze oko čitave energetske politike.

Zna se da NR Kina intenzivno radi na razvoju UI, također je poznato da već godinama rade bazu svih američkih građana, vjerojatno i svih građana EU. To čine na isti način kao i zapadne države, preko mobilnih aplikacija i društvenih mreža.

U cyber-ratu već postoji primjena u obrani i napadima sustav-na-sustav. Uz pomoć umjetne inteligencije koja će obrađivati baze građana se mogu dizajnirati sofisticirani cyber-napadi koji kombiniraju socijalni inženjering i tehnološki napad na sustave, Kina već ima razrađene alate za to, a u SAD već rade na odgovoru.

Hrvatska nije totalitarni režim kao Kina i nije velesila, ali svakako se može i mora uključiti u razvoj umjetne inteligencije, to će vjerojatno učiniti sukladno odredbama EU. Lokalno može početi djelovati tako da rastereti institucije i privatne kompanije koje se bave razvojem i primjenom umjetne inteligencije, da je počne primjenjivati u obrambene i vojne svrhe.

Cognilytica navodi da trenutno najjaču strategiju oko umjetne inteligencije imaju SAD, UK, Francuska i Izrael, u vrhu je i Danska od koje bi mogli učiti kako primjeniti UI. UK se ističe velikim ulaganjima, angažmanom privatnog sektora i institucija, primjenom u ekonomiji i stalnom edukacijom ljudi u politici kako bi bili upućeni.

Ukoliko se vlada, ova ili iduća, odluči pozabaviti ovim pitanjem i razviti strategiju, a morat će prije ili kasnije, savjete treba tražiti od naših ljudi, firmi i institucija koje su već uključeni u tu industriju, ne smije se oslanjati na mrvice koje padaju sa stola EU fondova niti čekati da EU zadaje rokove, nego proaktivno promicati razvoj i primjenu. Može li Hrvatska imati saborski odbor u kojem će biti ljudi spremni učiti o toj tehnologiji?

Komentari