Zagrebački izbori bit će najzanimljivija utakmica lokalnih izbora u svibnju. Nakon dvadeset godina vladavine preminulog zagrebačkog imperatora, potresom ranjena metropola dobit će novog gradonačelnika, čovjeka s drugom izvršnom funkcijom u zemlji.
Problema je napretek, što zbog elementarnih i zdravstvenih, što zbog političkih nepogoda koje su ostavile traga na gradske financije. Mnogi ekonomski analitičari napominju kako je Zagreb u teškom ekonomskom stanju, pravi razmjeri katastrofe vidjet će se tek nakon izbora kada se prvi kosturi iz ormara, sa šutom oštećenih zgrada, strmoglave na zagrebačke ulice. Kampanja je krenula oštro, izvadilo se teško naoružanje, puca se nasumično i bez ciljnika, samo da se puca. Od vremena zagrebačke krize interes za (pre)vlast u prijestolnici nikad nije bio veći.
Jedan od financijskih stručnjaka koji namjerava preporoditi Zagreb je HDZ-ov kandidat Davor Filipović. Čovjek s doktorskom titulom ekonomskih znanosti, samoga je sebe pozicionirao kao financijaša koji će svojim mukotrpnim radom Zagreb iščupati iz kandži korupcije i ekonomskog posrnuća.
No, Filipović osim što je nepoznat, ima i stanoviti feler s vjerodostojnošću. U svojim medijskim istupima pokušao se prodati pod kritičara pokojnog zagrebačkog gradonačelnika, ali arhiva zagrebačke Gradske skupštine pamti da je g. Filipović kao član HDZ-ovog kluba zastupnika podržavao svaki Bandićev proračun.
Jest, istini za volju, on je upozoravao na neodrživost sustava, čak i glasao protiv izvješća gradonačelnika u rujnu prošle godine, ali je samo par mjeseci kasnije glasovao za proračun koji je bio devastirajući za grad Zagreb (samo žičara je bio dovoljan razlog da se taj proračun ne podrži).
U dekonstrukciji zagrebačke stabilnosti sudjelovao je sam Filipović
Te svoje poteze pravdao je brigom za Zagreb i potrebnom stabilnosti, nešto slično diskursu kad je njegov predsjednik stranke na nacionalnoj razini u saborskom preslagivanju nakon lokalnih izbora 2017. u politički brak iz interesa primio klijentelistički HNS uz dodatni bonus u vidu žetončića Milana Bandića.
Dakle, ako je Filipoviću bilo do stabilnosti, nije li bilo prirodnije da tu stabilnost traži otklonom od Bandićeve mreže klijentelizma i korupcije, jer upravo je ta mreža oduzela stabilnost Zagrebu gotovo jednako kao i potres temeljima zagrebačkih građevina. Analogno tomu, u dekonstrukciji zagrebačke stabilnosti sudjelovao je i sam g. Filipović.
U nedostatku jasnog političkog sadržaja, Filipoviću dodatni deficit predstavlja i shizofrena situacija u kojoj se našao. S jedne strane mora glumiti kritičara Bandićeve vladavine, što je iznimno teško jer je u njoj pune četiri godine sudjelovao, s druge strane u toj kritici ne smije pretjerivati jer mu za prolazak u drugi krug trebaju glasovi Bandićevih birača. Obje pozicije čine ga iznimno ranjivim. Izlaz je u napadu na najljućeg protivnika na desnici, Miroslava Škoru.
Prvi udar na Škoru dogodio se dok Slavonac sa zagrebačkom adresom još ni nije službeno ušao u utrku i pokazao je svu raskoš Filipovićevog političkog amaterizma. Upotrijebivši necivilizacijsku dosjetku kako se Škoro kandidirao tek kada se uvjerio da je Milan Bandić pokopan, Filipović je pogazio obećanje da će kampanju voditi na afirmativan način.
Ako problem vidi u Škorinoj kandidaturi tek nakon Bandićeve smrti, kako ne vidi vlastitu nevjerodostojnost u izjavi upravo nakon Bandićeve smrti kako mu je “žao što će sada izostati prava politička borba s pokojnim gradonačelnikom”.
Detronizacija Bandića od strane HDZ-a nikad nije bila u planu
Od dana Filipovićeve kandidature pa do Bandićeve smrti nismo imali prilike vidjeti da je HDZ-ov kandidat opleo po Bandiću onako kako bi se očekivalo od kandidata koji Milana želi detronizirati. Nismo, jer detronizacija Bandića od strane HDZ-a nikada nije ni bila u planu. Slab kandidat poput Filipovića trebao je poslužiti kao tigar od papira i omogućiti još jedan bezbrižni mandat osovini HDZ – 365. Stoga je neshvatljivo zbog čega bi Škorin manjak hrabrosti bio veći krimen od nezavidne razine Filipovićevog kukavičluka.
U par navrata smo poput mantre čuli kako je Škoro imao kućice na Adventu. Zgodno je podsjetiti kako je u prosincu 2019. oporba tražila da se u Gradskoj skupštini podnese izvješće o načinu dodjeljivanja koncesija na adventske kućice. Za te zaključke zastupnici 365 i HDZ-a glasovali su suzdržano i tako spasili Bandića da zastupnicima ne mora predočiti kriterije za dodjeljivanju koncesija.
Postavlja se logično pitanje – zašto g. Filipović nije tada istupio u javnost i zatražio od gradonačelnika odgovore koji bi razotkrili potencijalne koruptivne radnje, a ako je Škoro nezakonito dobio kućicu, već bi tada bio razotkriven te bi g. Filipović pobrao zasluge u sprječavanju potencijalne koruptivne hobotnice u Zagrebu, kao i Škorine kandidature za predsjednika RH.
Od g. Filipovića tada ni glasa.
Filipović ‘pjeva’ drugačiju pjesmu
Nevjerojatan je i obrat u retorici HDZ-ovog kandidata kada je u pitanju Tomislav Tomašević. Sve do nedavno za HDZ je g. Tomašević bio obični aktivist, bez upravljačkog i stručnog iskustva, nedorastao funkciji gradonačelnika. Danas druga pjesma.
Za g. Filipovića čelnik aktivističke grupacije Možemo najuzorniji je protukandidat koji je od svih protukandidata “najstručniji”. Jasno je i zašto. HDZ-u je Škoro opasan zbog preotimanja biračkog tijela u metropoli, kao i očekivanog opsadnog stanja u nacionalnom HDZ-u u slučaju njegove pobjede, dok u slučaju pobjede SDP-ovog kandidata Partija ponovno postaje relevantan igrač na političkoj sceni i s gradonačelnikom Zagreba postaje konkurentan takmac za vlast u državi.
Ako već ne može osvojiti Zagreb, HDZ će se svojski potruditi da ga ne dobiju ni one grupacije čija bi pobjeda uzdrmala vladavinu Andreja Plenkovića.
Niti jednu kampanju ne treba shvaćati olako, pa ni onda kad ti je pobjeda gotovo pa zagarantirana. G. Davoru Filipoviću dogodilo se upravo obrnuto. Gurnut je u unaprijed izgubljenu bitku, s nikakvim političkim sadržajem i lošim osjećajem za taktiku, a kampanju shvaća kao natjecanje u “kamena s ramena”.
Da je kojim slučajem HDZ Bandićevu smrt dočekao bez kandidata za gradonačelnika, prilično je sigurno da Filipović ne bi bio njihov kandidat. Ali sad nema natrag. Naučene i besadržajne rečenice poput “pobijedit ću jer će građani prepoznati novi model upravljanja gradom” ne ostavljaju prostor za optimizam.
Naprotiv, maksimalni domet je obećanje besplatnih vrtića što je još jedan u nizu Filipovićevih oksimorona. Naime, u istoj izjavi s vrtićima priopćio je kako će se posebno pozabaviti s rashodovnom stranom proračuna. Ako u tom segmentu kani provoditi “reforme” kako to čini njegov veliki šef u Banskim dvorima, Zagreb bi doista mogla pogoditi kataklizma daleko razornija od najrazornijeg potresa.
