Evo što je Daul poručio Hrvatima: ‘Što se dogodilo, dogodilo se, o tome nećemo govoriti!’

Joseph Daul, uskoro bivši Predsjednik Europske pučke stranke (EPP), u srijedu na kongresu te europske stranke u Zagrebu izrazio je silno razumijevanje za Hrvate i za njihovu “mržnju” koju trebaju prevladati, kako on sam kaže.

Zanimljiv izbor riječi, za nekoga tko nije upoznat s onim što se je događalo u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata, pa onda uspoređuje odnose Hrvatske i Srbije s odnosima Njemačke i Francuske na kraju Drugog svjetskog rata.

No, nakon Drugog svjetskog rata, nakon pobjedničkog slavlja i velikih parola o slobodi i miru, koju mnogi Europljani ipak nisu mogli osjetiti, jer je jedan totalitarni režim bez predaha zamjenio drugi, a oni koji su se našli s totalitarističke strane Željezne zavjese s punim pravom zapitali da li je to ta sloboda kojoj su se nadali još kada je Europa gorjela?!

Recept zaborava koji je već viđen

Možda gospodin Daul ima dobre namjere kada ekskluzivno poručuje Hrvatima da prestanu mrziti, odnosno da progutaju gorku pilulu amnezije i jednostavno nastave dalje.

Ta vidna zabrinutost gospodina Daula za duhovno stanje hrvatske nacije je svakako pohvalna, iako ne vjerujem da je iskrena, jednako kao što nije bila iskrena niti zabrinutost tadašnje Europske zajednice za ono što se je 1991. godine događalo u Hrvatskoj.

Silno su izražavali oni svoju zabrinutost doduše, a od te silne zabrinutosti na kraju se dogodio Vukovar.

Možda bi Europska gospoda morala malo razmisliti o tim svojim izrazima zabrinutosti koji se svode na jedan te isti recept, koji se lako može prepoznati u povijesnim knjigama:”Što se dogodilo, dogodilo se, ali o tome nećemo govoriti!”.

Tako je ipak lakše glumiti moralnu vertikalu nad svim Europljanima, dok se u isto vrijeme svi zaklinju u civilizacijske dosege našeg kontinenta, koji su povremeno prekidani necivilizacijskim divljanjem, no o tome naravno nećemo previše govoriti, svakako nećemo pokušati pronaći uzroke toga, radije ćemo se samo marginalno baviti posljedicama i eventualno biti još malo zabrinuti i to je recept zaborava koji je već viđen.

Slomljeno dostojanstvo

Ovaj generalni recept za kolektivnu amneziju se može primijeniti tek kada se iz recepta izbaci naivnost i iskrena vjera u humanost i pravdu. Tada neizreciva i nepojmljiva patnja postaje čovjekov osobni problem i svi znamo kako se rješavaju osobni problemi, u tišini vlastite duše. Isto se je dogodilo i Hrvatskoj i danas je tu gdje je, samo što Hrvati nisu opterećeni mržnjom kako je to gospodin Daul krivo detektirao, već se ovdje radi o slomljenom dostojanstvu.

Slomljeno dostojanstvo s vremenom može jedino rezultirati prijezirom prema samome sebi. Hrvatsko se dostojanstvo razvlači skoro 30 godina između Hagga, NATO-a i Europske unije, no iako je već rastrgano kao stara krpa još se ne nadzire kraj, a sve zbog nekog više dobra, koje nikada nije došlo.

Svaka hrvatska vlast od devedesetih naovamo nije imala niti hrabrosti, ali niti nekog interesa očuvati dostojanstvo naroda koji predvodi, pa je tako sve rješavala šleperima odličja i povlaštenim mirovinama ne pitajući se previše kome zapravo daje te mirovine, a za koje i danas plaća taj isti narod.

No za narod koji je u međuvremenu izgubio vjeru u čovjeka i Boga to više i nije problem, pa ipak je on progutao i veće truleži od ovoga. Neki danas to hrvatsko gutanje nazivaju i “mržnjom”.

Europska civiliziranost

Tako da bi svakako dobar savjet gospodinu Daulu bio da prije nego krene preispitivati hrvatsku kolektivnu savjest, neka preispita svoju i onu njegovih prethodnika, mogao bi se neugodno iznenaditi.

No s obzirom na to kako niti domaća kulturna i politička elita i polu elita od lijeve pa do desne strane nije se ozbiljno zapitala što je s njihovom savjesti kada se natežu s leševima iz prošlog stoljeća, a u korist svojih ideologija koje su i ih i proizvele. Nekako ne vjerujem niti da će se Europska politička elita baciti u potragu sa svojom savješću, iako su ipak civiliziraniji od nas, barem se sami tako nama predstavljaju.

A kada smo već kod te europske civiliziranost, stari Grci su nas odavno naučili koji se čovjek može nazivati civiliziranim, a to je onaj koji je u stanju pokopati svoje mrtve, pa bi možda bilo dobro od tuda krenuti u potragu za hrvatskim duševnim mirom za koji su svi toliko zabrinuti.

Komentari