Svi oni koji su prethodnih godina željeli (ili iz nekog razloga bili prisiljeni) čitati kolumne novinara Tihomira Dujmovića ili su pak u trenucima mazohizma povremeno bacili oko na njegove Facebook statuse, svjedoče nevjerojatno kontradiktornim i konfuznim tekstovima.
Čitatelji ga više ne shvaćaju za ozbiljno
Sumiranjem njegovog novinarskog opusa, nije lako zaključiti je li riječ o lijevom desničaru koji teži centralizmu, radikalnom desničaru, ljevičaru s natruhama desne politike ili nečem desetom. Ovisno o aktualnoj političkoj situaciji, a i politici medija koji ga plaća – Dujmović iz dana u dan mijenja ploču i zbunjuje čitateljstvo koje ga, nakon svega, sve manje shvaća ozbiljno.
Dujmović, naime, ima neugodan običaj svojim političkim idolima koje kuje u zvijezde, po vlastitom nahođenju (ili za novac), neočekivano obrisati pod. To je do sada činio Andreju Plenkoviću, Kolindi Grabar – Kitarović, Tomislavu Karamarku i tako u nedogled. Riječ je o jednom prepoznatljivom, uhodanom modus operandiju pri kojem “vječiti novinar u usponu” najprije započinje s iritantnim lobiranjem, posebno uoči izbora, bilo predsjedničkih, bilo stranačkih. Dujmović je, podsjetimo, svojedobno do suza nasmijao javnost kada je za bivšu predsjednicu napisao da je “popularnija od Beatlesa”, te “da je nema, trebalo bi je izmisliti”.
Od ljubavi do mržnje, sve po potrebi
To njegovanje predsjedničkog kulta i klanjanje plavokosom idolu trajalo je sve do njezine ponovne predsjedničke kampanje i borbe za još jedna mandat kada ju je mrtvo-hladno nazvao fikusom, podilazeći desnijim od desnijih – Škorinim biračima. Osim što je svoju dojučerašnju ikonu proglasio “slikom bez tona”, zaključio je i kako uklanjanje biste te pokroviteljstvo nad Bleiburgom – uopće nisu bili njezina ideja…
Jednako se odnosi i prema Andreju Plenkoviću kojeg je od samog političkog starta vrlo neugodno “masakrirao”…
“Razumije li Andrej Plenković da je odabirom Nine Obuljen povratio u život hrvatsku ljevicu? Da je bio frajer, pa da je na izborne liste za parlamentarne izbore stavio Ninu Obuljen i Martinu Dalić, a da je izbacio s lista Hasanbegovića i Gorana Marića, pa da se prošetao zemljom i narodu pojasnio takvu listu, pa tako dobio izbore, onda danas ne bismo imali pravo jednu riječ prigovoriti, ali ovako, osjećam se izigranim, kaže mi ovih dana vidno ogorčen jedan od lidera desne opcije u HDZ-u”, piskarao je Dujmović prije četiri godine zamjerajući Plenkovićev centralizam i “finu eliminaciju” radikala iz stranke.
“Pogubljeni autor” kojem više nitko ne vjeruje
Danas, nakon Plenkovićeve pobjede na unutarstranačkim zborima? Sasvim druga priča. Elaborirajući kako je “ljevica” davno prije, još u Tuđmanovo doba, preuzela HDZ, punim ustima hvale stao je u obranu premijera i predsjednika stranke.
“Da se ne lažemo, u toj povijesnoj ekspertizi Andrej Plenković je posve u pravu! Ako je HDZ i skrenuo u lijevo, to se dogodilo stoljećima prije mene, a vi ste dragi moji tada šutjeli i gromko pljeskali tim rješenjima! Zlatko Hasanbegović je hrvatski nacionalist i intelektualac par excellence, ali u Tuđmanovoj Hrvatskoj na najvišim kulturnim pozicijama takvog kadra nema! Jer je Hasanbegović pravaš! A HDZ je HDZ! HDZ nije HSP! Ne možete od HDZ-a raditi pravašku stranku, jer ona to nije od Boljkovca do danas”, izokrenuo je priču autor ostavljajući u čudu sve one koji pamte njegovo siktanje po Plenkovićevom HDZ-u.
Nebulozne i prevrtljive misli kaotičnog autora sa stavom koji kroji trenutačna situacija, sve su bjelodanije i sada više uopće nije upitno može li Dujmovićevim riječima više itko povjerovati. Upitno je, također, hoće li za ovakve autorske devijacije više ikada, od ikoga, biti plaćen…
