Djeca bi nam iz osnovne škole mogla izaći nesigurna ne samo u svoju nacionalnu pripadnost, već i u osnovnu biologiju

screenshot

Neke nasumično i iznenadno izvedene izmijene koje radimo kao rezultat epidemije koronavirusa su toliko logične i zdravo-razumske da se čovjek treba zapitati zašto to nismo napravili ranije?

Prije svega u prosvjeti, gdje već godinama, ako ne i desetljećima, imamo svu potrebnu tehnologiju kako bi decentralizirali proces obrazovanja putem interneta, ali jednostavno nismo imali volju, mogućnost reforme, poticaj.

Veoma smo brzo prihvatili da djeca mogu cijeli nastavni materijal dobiti putem interneta, bez potrebe da sa sobom vuku teške torbe pune knjiga koje će besposleno vandalizirati tijekom cijele godine. Makedonsko ministarstvo obrazovanja, koje je potpuno nesposobno i kaotično, ipak je nekako uspjelo staviti oko 500 lekcija na YouTube kanalu, što je sasvim mali dio nastavnog programa, ali ipak dovoljno da se zapitamo, zašto to nije nekome palo na pamet ranije?

Za sustav javnog obrazovanja s deklariranim ciljem da kvaliteta nastave bude jednaka u cijeloj zemlji, makedonsko obrazovanje je naravno vrlo segregirano i elitistički postavljeno, par ‘dobrih’ škola u centru glavnog grada Skoplja su jedina mjesta gdje obitelji koje drže do sebe mogu dozvoliti da njihovi mezimci posjećuju nastavu, na osnovne i srednje škole izvan centra i u manjim gradovima se gleda s podsmijehom (još možemo čuti primjedbe kako je bivši premijer i nesporno veliki ekonomski reformator Nikola Grujevski studirao ekonomiju u Prilepu, umjesto u elitnom fakultetu u Skoplju gdje bi mu predavale dostojne akademske veličine). Ali zato sada ubrzano prihvaćamo tehnologiju koja može dozvoliti djeci i njihovim roditeljima da biraju između desetine profesora koji rade online i ova mala granica između urbanog i ruralnog dijela zemlje, što se tiče kvaliteta nastave, može ubrzo nestati.



Moj dojam je da ćemo uskoro vidjeti kako su precijenjeni profesori iz elitnih škola zapravo tigrovi na papiru, dok kreativne snage i inovativni načini obrazovanja i animiranja djece dolaze iz drugih sredina.

Ocjena nastavnika bi mogla ovisiti o pregledima na YouTube-u? 

I ozbiljno, zašto posao nastavnika mora biti ponavljanje jedne te iste lekcije pred različitim razredima, kada se djeci može ponuditi izbor nekoliko video verzija iste lekcije, jednokratni napor od strane nastavnika, koji mogu posvetiti ostatak vremena raspravama i analizom s učenicima.

Jedan reformski pokušaj Grujevskog, koji ga je skupo koštao, bio je da pokuša vezati plaću nastavnika s eksternim testom, znajući da postoji visok stupanj korupcije ili lijenog konformizma koji vodi do toga da u nekim školama 80-90 posto djece imaju istu, najvišu ocjenu u svim predmetima, prijedlog je bio da ekstra test utvrdi točan stupanj znanja u određenom predmetu, da se ocjena umanji ili (u rijetkim slučajima) uveća kad test ukaže na to, a da profesori koji imaju najveću stopu odstupanja između ocjena koje su dali i realnog znanja njihovih učenika dobiju nižu plaću.

Naravno, sindikati obrazovanja su ovo kaznili pozivajući djecu na prosvjed koji su pridonijeli obojenoj revoluciji iz 2015., i otad nitko nije ni pomislio na reformu obrazovanja, bar ne do pojave koronavirusa. Ali zašto ne bi u bliskoj budućnosti imali situaciju gdje ocjena nastavnika ovisi od toga koliko pregleda imaju njegove video lekcije na YouTube kanalu? (I naravno, koliko upvote i downvote-a)

Udar tehnologije i epidemije bi mogao dovesti do de-urbanizacije 

Proces razaranja postojećeg sustava javnog obrazovanja pod udarima tehnologije i epidemije može dovesti do nove podjele škola, gdje se djeca iz raznih gradova jedne zemlje mogu sakupiti na jedno video predavanje nastavnika koje živi u sasvim trećem gradu ovisno o interesu same djece, vrijednosti njihovih roditelja, opcije da se bira nastavni kurikulum i da roditelji i djeca izaberu dali preferiraju praktičnu nastavu u predmetima IT ili računarstva, matematike, društvene znanosti, prava i administracije, medicine..

Imajući u vidu da puno obitelji trpi jezive troškove života u prljavim i prenaseljenim gradovima iako se njihov posao već može obavljati online samo kako bi dijete imalo pristup vrhunskim školama, online edukacija može biti zadnji udarac gradovima i pokrenuti proces de-urbanizacije. Uvođenje vaučera za obrazovanje, kojima obitelj može usmjeriti svoje poreze nastavnicima po svom izboru, može otvoriti pitanje zašto bi država centralizirano uopće vodila sustav obrazovanja kad se samostalne, privatne škole mogu daleko bolje nositi s izazovima online nastave.

Podobni učitelji uče djecu da se njihova zemlja zapravo zove Sjeverna Makedonija

U Makedoniji je ovaj proces od vitalnog značaja zbog predstojeće strašne zloupotrebe javnog obrazovnog sustava. Pod strašnim pritiskom susjeda i zapadnih diplomata zemlja je bila prinuđena ne samo da prihvati novo, nametnuto ime (Sjeverna Makedonija), nego i proces transformacije njenog obrazovanja.

Dogovori potpisani s Grčkom i Bugarskom imaju članke da Makedonija mora prihvatiti njihove povijesne poglede. Već smo imali puno situacija gdje su preambiciozne učiteljice u želji dodvoravanja vlasti, krenule objašnjavati djeci kako se njihova zemlja u stvari zove (I oduvijek zvala) Sjeverna Makedonija, i to često prouzrokuje reakciju roditelja.

Većina nastavnika zasad pažljivo gazi na ovom terenu. Ali ‘novo ime’ je samo mali dio promjena koju vlasti planiraju, po zahtjevu Grčke, na primjer, udžbenici će uskoro deklarirati kako su Makedonci nasrnuli na zemlju koja je stoljećima bila grčka i nemaju nikakvu kulturnu vezu s prošlim civilizacijama na ovom prostoru ili s teritorijem koja je danas u granicama Grčke.

Vjeronauk je ukinut, a korištenje ‘nove povijesti’ i ‘novog imena’ je obavezno 

Za zemlju koja je pod toliko snažnim pritiskom susjeda da krene putem samo-negacije, i da se pritom koristi sustav javnog obrazovanja, atomizacija obrazovanja je ne samo zgodna reforma koju valja sprovesti u doba epidemije i sazrelih tehnoloških uvjeta, već i pitanje opstanka (na slični način su urbani, lijevo orijentirani Makedonci prosvjedovali kad je desna opcija predvođena Grujevskim uvela vjeronauk u škole, rješenje je ubrzo dogovoreno, da vjeronauk bude fakultativan, i da roditelji mogu izabrati pohađati sekularizirani program ‘etike i povijesti religija’, danas, pod ljevicom, sekularizirani program etike je ostao, vjeronauk je ukinut, a korištenje ‘nove povijesti’ i ‘novog imena’ je obavezno). Grčka je generalno spustila loptu ovih zadnjih mjeseci, svakako znajući da pritisak na Zajeva pred izbore direktno utiče na njegovu popularnost, ali sada kad izgleda da će uspjeti formirati novu vladu, premda na kratko, Grci nemaju više razloga da budu uzdržani i nova školska godina (ako ikad počne) može biti drugačija od bilo čega što smo dosad vidjeli.

‘Čuj stari, što su to hormoni blokatori i gdje se to može kupiti’

Ali čak i ovaj neviđeni pokušaj društvenog inženjeringa i brisanje jedne nacije nije kraj priče. Vladajuća ljevica u Makedoniji ima više lica, korumpirani lokalni šerifi kao što je predsjednik vlade Zoran Zajev, totalitarni ostatci prošlog režima koji su služili Beogradu, sada traže novog gospodara, profesora koji smatra da im je vlast urođena.

Ali resor obrazovanja je novom podjelom vladinih funkcija nakon kaotičnih izbora 15. srpnja pao u ruke možda najopasnijeg krila u stranci, ideološki radikalnih ljevičara. Nova ministrica obrazovanja je Mila Carovska, kći glavne suradnice direktora najveće banke u zemlji i bivšeg ministra unutrašnjih poslova Harija Kostova, koji je držao bankarski sustav pod monopolom što je duže mogao i koji je vodio krvavi obračun s desnom oporbom u periodu kad su zadnji put ljevičari bili na vlasti (2002-2006). Mila Carovska je najbogatija članica vlade nakon Zajeva, čiji je obiteljski biznis temeljen na građevini i marihuani pod sretnim okolnostima procvao, a nakon što je Zajev postao premijer i time je naravno ona najveća ljevičarka u vlasti.

Ministrica je praktično izrasla na konferencijama i tribinama lijevih organizacija gdje se promoviraju užasi postmoderne u polju spola, seksualnog opredjeljenja, obiteljskih odnosa i vrijednosti, pored uobičajenih sasvim pogrešnih ekonomskih ideja i insistiranja na otvorenim granicama, što je bilo pitanje po kome je Makedonija bila ključna zemlja u Europi u toku migrantske krize 2015-2016. Znači imamo situaciju da nam djeca iz osnovne škole  mogu izaći nesigurna ne samo u svoju nacionalnu pripadnost, već i u osnovnu biologiju i da nas pitaju ‘čuj stari, što su to blokatori homona i gdje se to može kupiti’?!

Kao čovjek koji se osjećao nelagodno i u periodima kad je ‘moja ekipa’ imala kontrolu nad sustavom javnog obrazovanja i kada sam mogao realizirati svoje ideje koje možda nisu bile najbolje primljene od ljevice, ideja da najradikalniji pripadnici suprotne ekipe preuzmu proces oblikovanja umova budućnosti navodi me da pomislim da su nasilne promjene (a možda i potpuni raspad) u prosvjeti koji dolazi kao rezultat korona epidemije nešto najbolje što nam se moglo desiti u ovoj izuzetno teškoj situaciji.

Komentari