Zbog držanja fizičke distance ljudi su sada ‘gladni’ za zagrljajem

U vrijeme epidemije koronavirusa, a s ciljem zaustavljanja širenja virusa, fizički kontakti poput rukovanja i grljenja se ne preporučuju. Te epidemiološke mjere nekim ljudima teško padaju, osobito onima koji fizički iskazuju emocije i vole se grliti, a pojmovi poput ‘glad za dodirom’ sve se više koriste.

Zato su znanstvenici sa Sveučilišta u Arizoni studijom odlučili pokušali utvrditi zašto su neki ljudi skloniji fizičkom dodiru te ima li ta sklonost ikakve veze s genetikom. Točnije, jesu li geni krivi za to kako izražavamo emocije. Prema podacima studije objavljene u časopisu Communication Monographs, geni imaju veliku ulogu u tome kako žene iskazuju emocije, no korelacija s genima nije utvrđena u muškaraca.

Pokazalo se kako je iskazivanje emocija u žena oko 45 posto određeno nasljednim faktorima, a 55 posto odgojem, kazao je prof. Kory Floyd sa spomenutog Sveučilišta te dodaje kako utjecaj genetike nije uočen u muškaraca te da je njihovo pokazivanje osjećaja uglavnom povezano s vanjskim čimbenicima kao što su utjecaj medija i intimnih odnosa.

Postoji jaka pretpostavka da kad god vidimo razlike u ponašanju ljudi da su te razlike naučene, dodao je Floyd te napomenuo kako studije poput ove omogućuju da razgovaramo i o mogućnosti da je dio osobina ponašanja koje smatramo naučenima, ipak genetski predodređeno.

Jednojajčani vs. dvojajčani blizanci

U studiji su sudjelovala 464 para odraslih blizanaca, od čega su polovica jednojajčani, a druga polovica dvojajčani blizanci. Pretpostavka je bila da ako genetika igra ulogu, tada će identični blizanci pokazati više sličnih rezultata nego dvojajčani blizanci.

Sudionici studije odgovarali su na mnoge tvrdnje pomoću kojih su znanstvenici pokušali utvrditi koliko geni imaju utjecaja na iskazivanje emocija. Pokazalo se da jednojajčani blizanci, osobito ženski parovi, daju vrlo slične odgovore za razliku od dvojajčanih blizanaca.

Rezultati ovog istraživanja pokazuju da genetika utječe na izražavanje osjećaja u žena. U svjetlu trenutnih mjera socijalne distanciranja, fizički načini iskazivanja osjećaja su ograničeni, kao i ljudski kontakti u mnogim svojim oblicima.

Ali istraživači ne kažu da su ovi rezultati krajnje objašnjenje:

“Naši geni nas jednostavno predisponiraju za određene vrste ponašanja; no to ne znači automatski da ćemo se uključiti u takva ponašanja”, rekao je Floyd te dodao: “I to sigurno ne znači da nemamo kontrolu nad njima.”

Prema Floydu, ljudi koji su skloniji iskazivanju osjećaja dodirom mogu imati više problema s posljedicama ograničavanja fizičkog kontakta: te doista mogu osjetiti glad za dodirima. Znanstvenik kaže da su mnoga druga istraživanja pokazala da postoje trajni utjecaji nedostatka fizičkog dodira.

“Baš kao što nas redovita glad podsjeća da ne dobivamo dovoljno hrane za jelo, glad koju osjećamo na koži je priznanje da u životu ne dobivamo dovoljno dodira”, rekao je Floyd.

“Mnogi ljudi danas kažu da im nedostaje zagrljaja, nedostaju im dodiri, a znakovi ove gladi mogu uključivati osjećaj depresije, stresa i tjeskobe te izazvati poteškoće sa spavanjem i, dugoročno, izbjegavanje vezivanja. Tako da su i ovi osjećaju samo jedna od posljedica epidemije koronavirusa na ljude”, prenosi 24 sata.

Komentari