Utjecaj pandemije na mentalno zdravlje: Roditelji s djecom doživjeli najveći stres

Ilustracija

Istraživanja su pokazala da najveće emocionalne probleme imaju roditelji koji su pogođeni financijskom krizom i bore se s tim da osiguraju osnovne potrebe obitelji, a najveća utjeha su nam – djeca. 

I prije pandemije korona virusa, pritisak na roditelje bio je velik, treba se naučiti nositi s obavezom da donosite ispravne odluke za svoju djecu. Sad kad puno toga ne znamo o tome koje su ‘prave’ odluke vezano uz zdravlje i obrazovanje naše djece, puno je teže. To je uvelike povećalo moju tjeskobu, kaže Paige Posladek (30), čija obitelj živi u Kansas Cityju.

Ona je mama dvoje djece u dobi od 2 i 4 godine i po treći put je trudna. Honorarno radi kao copywriter, a nekoliko godina već odlazi na psihoterapiju, kako bi se lakše nosila s usamljenošću i gubitkom identiteta, koji se mogu javiti kod žena koje su tek postale majke.

Prije pandemije, Paige je još nekako vjerovala da je osmislila dobar način da održi svoje mentalno zdravlje. Uz brigu o obitelji i posao, uključila se u grupno vježbanje, te organizirala redovna druženja s prijateljima. Često je šetala i igrala se s djecom u prirodi. No kad su u ožujku krenule mjere karantene, sve se to pomalo ‘ugasilo’ i njena tjeskoba je značajno porasla.

“Čak je i psihoterapija pomalo izgubila efekt i ne pruža mi olakšanje. I teško se nosim s pitanjem kako ćemo svojoj djeci pomoći u odrastanju u ovom okruženju, kad ni sami sebi ne možemo pomoći”, kaže.

Bez sumnje, kako traje sedmi mjesec od proglašenja pandemije, sve su značajnije njene posljedice na mentalno zdravlje roditelja, s tim da nema naznaka da će ići na bolje. Iako je pandemija sigurno utjecala na mentalno zdravlje svih društvenih grupa, istraživanje Američkog psihološkog udruženja pokazalo je da su u travnju i svibnju roditelji koji su kod kuće s djecom mlađom od 18 godina bili znatno više pod stresom u odnosu na ljude koji nemaju djece.

Noviji podaci istraživanja RAPID-EC Sveučilišta Oregon, koje je anketiralo 1000 nacionalno reprezentativnih roditelja s djecom mlađom od 5 godina svaki tjedan do kraja srpnja i nastavit će s njihovim praćenjem do kraja prosinca, pokazuje da su roditelji male djece posebno pod stresom.

Čak 63 posto roditelja reklo je da osjećaju da su izgubili emocionalnu potporu tijekom pandemije. Prema sličnoj studiji koju su proveli na Harvardu, 61 posto roditelja djece u dobi 5, 6 i 7 godina u američkoj državi Massachusetts, složilo se s tim, a neki i izrazito, da se zbog pandemije osjećaju ‘nervozno, tjeskobno ili iscrpljeno’.

To je nešto što će kronično destabilizirati naš život, obitelji te roditelje i djecu – kaže dr. Pooja Lakshmin, klinički docent psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta George Washington. Dodaje kako to trebamo tretirati kao krizu mentalnog zdravlja te biti svjesni da joj se ne nazire kraj.

Iako mnogi roditelji male djece u svim demografskim skupinama osjećaju povećanu razinu stresa, dvije podskupine trenutno mogu biti posebno izložene riziku od kliničke razine anksioznosti i depresije. To su trudnice ili žene koje su nedavno rodile i roditelji koji se bore s nedostatkom financija da ispune osnovne potrebe svoje obitelji.

Prije pandemije, anksioznost i depresija pogađali su između 10 i 25 posto žena tijekom trudnoće te u godini nakon poroda. Dvije studije iz Kanade pokazuju kako se udio žena s tim problemom nakon lock downa povećao. Jedna studija na gotovo 2000 trudnica pokazala je da 37 posto njih pokazuje klinički značajnu razinu depresije, a 57 posto klinički značajnu razinu anksioznosti.

Drugo istraživanje provedeno na 900 žena, među kojima su i trudnice i majke novorođenčadi, pokazalo je da se stopa depresije povećala na 40 posto (s 15 posto iz razdoblja otprije pandemije), a stopa anksioznosti porasla je na ogromnih 72 posto (sa 29 posto zabilježenih ranije).

Tijekom pandemije najveći stres za roditelje koje je anketirao projekt RAPID-EC Sveučilišta Oregon bila je nemogućnost da osiguraju dovoljno kvalitetnu prehranu, da osiguraju odjeću i smještaj za svoju djecu, rekao je dr. Philip Fisher, direktor Centra translacijske neuroznanosti na sveučilištu, koji vodi projekt.

“Ranije smo mislili da će strah od bolesti biti najveći izvor stresa”, rekao je. No kako je vrijeme prolazilo, bilo je jasno da roditelji koji se bore ispuniti osnovne potrebe svoje djece osjećaju najveće trajno emocionalno previranje. Preko 60 posto roditelja s malom djecom koji se suočavaju s ekstremnim financijskim problemima prijavilo je emocionalne probleme. Istodobno, među roditeljima koji nemaju financijskih problema, emocionalne probleme ima tek nešto više od 30 posto njih.

Što roditelji mogu učiniti da ojačaju svoje mentalno zdravlje u ovom teškom razdoblju?

Lucy Rimalower, licencirana bračna i obiteljska terapeutkinja u Los Angelesu, preporučuje da se zapitamo koliko si pažnje i brige možemo priuštiti tijekom ovog razdoblja. Naime, nekadašnji mehanizmi za suočavanje s problemima koji smo imali možda nisu dostupni, pa je dobro voditi računa o tome da može pomoći čak i to ako si svaki dan osiguramo barem kratku pauzu i malo vremena samo za sebe.

“Čak i petominutno vježbanje joge uz video, ili kratko chatanje s dragim prijateljem često mogu biti vrlo korisni”, kaže Rimalower. Dodaje da bi tradicionalna terapija kod terapeuta bila optimalno rješenje, no to si ne mogu svi priuštiti. Moguće je, eventualno, iskoristiti priliku da razmijenimo nekoliko poruka s terapeutom on-line, ako postoji takva opcija, jer već i kratka podrška može biti korisna gotovo kao i 50 minutna seansa.

Istraživanja pokazuju da su vježbanje (poput petominutne joge) i emocionalna povezanost (jednostavna razmjena poruka s članovima obitelji ili prijateljima) također vrlo korisni u smanjenju stresa. Studija RAPID-EC otkrila je da visoka razina emocionalne podrške, posebno iz bliskih izvora, može pomoći ublažiti razinu stresa za obitelji koje se ljuljaju na socioekonomskoj ljestvici, te da roditeljima puno može značiti utjeha partnera, roditelja, a ponekad čak i njihove vlastite djece.

Kad su roditelji u anketi spomenuli da im djeca mogu biti izvor emocionalne podrške, istraživači su najprije mislili na situacije u kojima starija djeca pripaze na manju, pa im tako olakšaju situaciju. No kad su usporedili sve odgovore, pokazalo se da roditelji utjehu pronalaze i u svojoj djeci, kaže dr. Fisher.

Ne treba puno razmišljati o tome otkud taj osjećaj, dovoljno se prisjetiti onih situacija kad tijekom kratkog predaha od radnih i školskih obaveza zagrlite svog malog školarca na kauču, pa sve završi sa škakljanjem, hrvanjem i puno smijeha i radosti. Djeca koja nisu opterećena brigama koje muče odrasle i glavna im je briga igračka oko koje će se potući sa sestrom mogu nam zapravo pružiti ogromnu utjehu.

Zbog toga dr. Lakshmin potiče svoje pacijente da kao roditelji iskoriste činjenicu da provode više s djecom kod kuće kako bi pronašli nove načine za produbljivanje veze s njima, poput ranojutarnje vožnje biciklom do pekare, plesanja uz veselu glazbu, maženja, odnosno stvaranja trenutaka kojima se radujemo i koje ćemo pamtiti.

“Takve male radosti koje isplaniramo mogu zaista lijepo ispuniti vrijeme i smanjiti psihološku ranjivost. Na primjer, prošlog sam vikenda za svoje dvije kćeri organizirala ‘salon za nokte’ kod kuće i bilo je nam je tako zabavno u toj intimnoj atmosferi da smo sve tri uživale”, kaže psihijatrica.

Rimalower, pak, opisuje kako je pronašla buketić cvijeća koji je njezin četverogodišnji sin ostavio ispred njezinih vrata tijekom seanse s pacijentom. Dodaje kako nas to podsjeća na to da naša djeca ‘imaju osnovne potrebe koje se ne tiču ​​pandemije’. Zato se ne trebamo pretvarati da je sve u redu, već provesti s djetetom barem nekoliko kvalitetnih minuta na dan, kako bismo pridonijeli tome da ipak budemo u redu, zaključuje, prenosi The New York Times, piše 24 sata.

Komentari