Blagdan svetog Stjepana ili Štefanje, koji se obilježava dan poslije Božića, posvećen je prvom kršćanskom mučeniku. Bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima crkve koji su propovijedali o kršćanstvu nakon Isusove smrti, zbog čega je osuđen za bogohuljenje i kamenovan.
Održao je govor koji je uznemirio židovske starješine pa su ga osudili. Njegove posljednje riječi bile su: ‘Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh’, kako se navodi u Svetom pismu. Pokopan je blizu Jeruzalema.
Prema legendi oko 415. godine svećenik Lucijan je u ukazanju saznao za grobno mjesto svetog Stjepana. Ostaci tijela su iskopani, jedan dio relikvija je prenesen u Carigrad, a drugi dio u Rim gdje je zakopan uz tijelo sv. Lovre.
Ne zna se puno o njegovom ranom životu već da je bio Židov iz Jeruzalema te je do kraja života slijedio Isusovu riječ, pomagao siromašnima i nemoćnima te se isticao čistoćom duha i darežljivosti. Prvi je za Krista posvjedočio svojom krvlju i zato je nazvan Prvomučenik.
Obilježavanje ovog blagdana započelo je 380. godine, a sveti se Stjepan prikazuje kao mladić u đakonskoj odjeći, držeći palmu kao simbol mučeništva u jednoj ruci te kamen u drugoj. Zaštitnik je đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje te simbol oprosta i borbe protiv nepravde.
Na ovaj dan imendan slave Stjepani, Štefovi, Štefice, Štefeki, Štefanije,…, pa se tradicionalno odlazi u čestitare slavljenicima te se posjećuje rodbina i prijatelji.
