Što se krije iza želje da se povrijedi druga osoba?

Ljudi tipično nastoje izbjeći bol, ali ima i onih koji je traže i stvaraju. Ljudi su sjaj i šljam svemira, zaključio je francuski filozof Blaise Pascal 1658. godine. Malo toga se promijenilo. Volimo i preziremo. Pomažemo i nanosimo štetu. Pružamo ruku i zabijamo nož u leđa.

Razumijemo kada netko napada u svrhu osvete ili samoobrane, ali kada se naudi nekome tko je bespomoćan pitamo se kako netko može učiniti takvo što.

Ljudi tipično nastoje izbjeći bol i dobiti užitak. Za većinu, nanošenje boli drugima je samo po sebi bolno iskustvo koje nam se ne sviđa. Uzevši to u obzir, dva su moguća razloga zašto bi netko naudio drugome bez povoda: ili ne osjećaju bol drugoga ili uživaju u tuđoj boli, piše BBC.

Još jedan mogući razlog zašto ljudi nanose bol drugima je to što ih vide kao prijetnju, recimo u vidu socijalnog statusa.

Sadisti i psihopati

Netko tko uživa u mučenju i ponižavanju drugih je sadist. Sadisti osjećaju tuđu bol više nego prosječna osoba i uživaju u tome. Sadizam se često asocira s mučiteljima i ubojicama, ali postoji manje ekstremna varijanta, fenomen svakodnevnog sadizma koji je široko rasprostranjen.

Takve osobe uživaju i u gledanju patnje. Vjerojatno uživaju u krvavim, gnjusnim filmovima, smatraju da su tučnjave uzbudljive, a mučenje zanimljivo. Iako su sadisti rijetka pojava, brojske pokazuju da ipak nisu dovoljno rijetki. Oko šest posto studenata preddiplomskih studija priznaje da uživaju u nanošenju boli drugima.

Svakodnevni sadist može biti školski nasilnik ili osoba koja provocira u komentarima.

Za razliku od sadista, psihopati ne nanose bol samo zbog užitka, već oni žele nešto, a ako nanošenje boli drugima pomaže da se domognu željenog, tako je kako je.

Usprkos tome što ih ne dotiču osjećaji drugih, psihopati se jako trude ostaviti dobar prvi dojam jer su svjesni da se procjene osobe događaju u tim prvim trenucima susreta.

Srećom, jako je malo postotak onih koji imaju psihopatske osobine. Samo se 0.5 posto populacije može tako opisati. Također, oko osam posto muških zatvorenika i dva posto ženskih zatvorenika su psihopati.

Otkuda potječu takve osobine?

Prema nekim nagađanjima, sadizam je oblik prilagodbe koji je ljudima pomagao pri aktivnostima kao što su lov i klanje životinja. Drugi smatraju da je to bio način stjecanja moći. Talijanski filozof i diplomat Niccolo Machiavelli jednom je rekao da “vremena, a ne ljudi, stvaraju kaos”. Sukladno toj logici, neki neurolozi tvrde da je sadizam taktika preživljavanja koja se aktivira u teškim vremenima.

Kada nastupi primjerice nestašica hrane, pada razina serotonina te zbog toga postaje “lakše” nauditi drugome.

Sadizam i psihopatija su također često povezani s drugim osobinama kao što su narcizam i makijavelistički tip ličnosti. Zajedno, takve osobine tvore tzv. mračni faktor osobnosti.

Strah i dehumanizacija

Često se kaže da je proces dehumanizacije ono što ljudima omogućuje da budu okrutni. Potencijalne žrtve označavaju se kao, recimo, žohari, zbog čega im je lakše nauditi. Istraživanja su pokazala da kada netko prekrši socijalnu normu, naš ih mozak percipira manje ljudskima i stoga je lakše kazniti ljude koji ne poštuju norme ponašanja.

S druge strane, psiholog Paul Bloom tvrdi da najgori činovi okrutnosti ne počivaju na dehumanizaciji, već upravo suprotno. Primjerice, nacisti su tokom Drugog svjetskog rata dehumanizirali Živode nazivajući ih gamadi i slično, ali su ih mučili i ubijali upravo zato jer su ih vidjeli kao ljude koji će patiti.

Budi okrutan da bi bio dobar

U američkom filmu Whiplash profesor glazbe i jazza koristi okrutnost kao alat poticaja za svoje studente. Mnogi bi uzmaknuli pred takvom taktikom, ali ne i njemački filozof Friedrich Nietzsche. On je smatrao da okrutnost dozvoljava profesoru kritiziranje za dobrobit druge osobe. Smatrao je i da trpljenje okrutnosti može potaknuti razvoj hrabrosti, izdržljivosti i kreativnosti.

Unatoč ishodu filma, ideja da moramo patiti da bi rasli je upitna. Pozitivna iskustva, kao što su zaljubljivanje ili postizanje ciljeva, mogu nas učiniti boljima, bez negativnih posljedica, kako mentalnih tako i fizičkih, koje okrutnost može donijeti nakon dugoročne izloženosti patnji.

Život može biti okrutan, istina može biti okrutna, ali mi možemo odabrati to ne biti, piše RTL.

Komentari