Staklo pronađeno na Krku otkriva udar asteroida od prije milijun godina

Ilustracija

Je li na mjesto današnjeg Krka prije oko milijun godina udarilo nešto veliko, jako veliko iz svemira? Dokaz za to nudi kemijska analiza staklenih kuglica.

Kad se kaže ‘staklo’ odmah se pomisli na ono prozorsko. Ili, ako volimo malo više zaviriti u čašicu (koja je također od stakla!), pomislimo na pivsku bocu ili na bocu od rakije. No ima stakla i stakala, ovakvih i onakvih: od spomenutog prozorskog (na bazi natrijeva i kalcijeva oksida te silicijeva dioksida), do kristalnog stakla, koje sadrži kalij i olovo, do laboratorijskog stakla s borom te kvarcnog stakla, koje nije ništa drugo nego silicijev dioksid. Natrij daje staklu kemijsku otpornost, kalij taljivost, kalcij čvrstoću… No to je samo početak početaka priče o staklu i staklima, staklima koje ne radi samo čovjek, nego i priroda.

Stakla nastaju naglim hlađenjem taline, tako brzim da se ništa iz nje ne može iskristalizirati. Naglim hlađenjem vulkanske lave nastaje vulkansko staklo, opsidijan, a ako munja udari u pijesak, od njega nastaje munjevno staklo – fulgurit. A ako impaktor, asteroid ili jezgra kometa, udari u Zemlju? Onda nastaje impaktno staklo. Veći komadi ostaju u blizini kratera, a manji, tektiti, i još sitniji mikrotektiti i staklene sferule mogu odletjeti jako, jako daleko. Udar nebeskog tijela koji je stvorio krater Chicxulub u Meksičkom zaljevu i bio uzrokom pomora dinosaura, stvorio je i raspršio staklo diljem svijeta. Staklo je iz tog kratera pronađeno na svim mjestima kugle Zemaljske, od Španjolske do Bugarske, od Kazahstana do Indije, Japana i New Zealanda.


Ako se tako što dogodilo sa staklom iz kratera Chicxulub, moralo se dogoditi i sa staklom iz kratera što je, geološki nalazi upućuju na to, nastao udarom velikog nebeskog tijela na mjestu današnjeg Krka najvjerojatnije u pleistocenu, dakle prije oko milijun godina.

Pronaći staklo iz tog kratera i time pružiti još jedan dokaz za taj katastrofalan događaj u našoj sredini, uzela si je u zadatak kemičarka Marina Čalogović, koja je početkom ove godine na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu obranila doktorsku disertaciju pod naslovom u kojem se ne nazire krater: ‘Elementna i strukturna analiza impaktom rastaljenih stijena i staklenih sferula’. Njezini su mentori bili, opet karakteristično, jedan geolog, Tihomir Marjanac i jedan kemičar, Ernest Meštrović.

Rezultati nisu izostali. Na Krku, Rabu i Cresu pronađene su stijene koje su očito nastale taljenjem, sve skupa 16 uzoraka za analizu na devet lokacija. Na Rabu su pronađeni najveći uzorci, mase od 10 do 30 kilograma. No to nije sve. Krčki je impaktor morao ostaviti traga i impaktnim staklom, točnije mikrosferulama.

Za to je trebalo istražiti mnoge lokacije diljem naše zemlje, od sjeverne i srednje Dalmacije od Krapine i Medvednice. Pronađene su sferule prozirne i bezbojne, žućaste, smeđkaste, kuglice promjera od 0,18 do 0,62 milimetara, no i eliptične staklene čestice nešto veće od milimetra. I što sad? Kako znati da te staklene kuglice potječu od udara došljaka iz svemira, i to baš onoga s Krka? Piše Bug.hr.

 


Komentari