Poremećaji sna prepoznati su kao važni čimbenici koji remete kvalitetu života. Kroničan umor i neispavanost odražavaju se na fizičko, ali i mentalno zdravlje. Koliko je ovaj problem izražen, najbolje govori podatak da se njime bavi relativno nova grana medicine – medicina spavanja.
Fenomen sna i spavanja oduvijek je zanimao ljude. Pokušali su saznati što se tijekom spavanja događa s našim tijelom budući da je, evolucijski gledano, riječ o vrlo čudnom konceptu.
“Ako zamislimo jednu zebru ili jednog gnua koji su u savani, okruženi su nizom opasnosti. I oni u određeno vrijeme ulaze u jednu fazu života, spavanja, koja se ciklički ponavlja svakoga dana, tijekom koje su zapravo vrlo vulnerabilni. Oni su izloženi svim tim opasnostima, a ipak se to ponašanje svakodnevno ponavlja. U evoluciji ništa nije slučajno, ništa nije suvišno, ništa nije nedostatno i nepotrebno. I zapravo je to bila neka indicija, putokaz, da je spavanje zapravo izuzetno važno ne samo za životinje, već i za čovjeka”, objašnjava doc.dr.sc. Domagoj Vidović, Centar za poremećaje spavanja PB Vrapče.
Recentna istraživanja pokazuju da su poremećaji spavanja suodgovorni za dvije skupine bolesti koje predstavljaju dominantnu patologiju suvremenog čovjeka.
“S jedne strane to je depresivni poremećaj. Pokazalo se naime da osobe koje imaju nesanicu prije početka depresivne epizode da ta depresivna epizoda bude teža. Također se pokazalo da osobe koje kada se njihovim liječenjem tog depresivnog poremećaja, depresivni poremećaj ukloni, ako nesanica ostane kao akcesorni simptom, odnosno rezidualni simptom tog poremećaja, da je šansa da se depresivni poremećaj ponovno pojavi puno češće. S druge strane, kardiovaskularne bolesti su izuzetno često popraćene s nesanicom. Osobe koje su neispavane svijet počinju doživljavati kao negativan, prijeteći. Svoje sposobnosti umanjuju, a opasnosti precjenjuju. I zato promjena u kognitivnom doživljavanju svijeta jača stresni odgovor kod tih osoba, što je također dodatna komplikacija i dodatni mehanizam kako nastaju kardiovaskularne bolesti kod tih ljudi”, kaže doktor Vidović.
Dva su najčešća uzroka poremećaja spavanja – već spomenuta nesanica i opstruktivni apnejički sindrom. Govoriti o poremećaju možemo onda kada se simptomi pojavljuju barem triput tjedno u periodu od tri mjeseca. Tada je uputno posjetiti liječnika koji će i dijagnosticirati poremećaj.
Polisomnografija je, kaže doktor Vidović, zlatni standard u medicini spavanja. Radi se o pretrazi koja se odvija u njihovom laboratoriju, gdje se pomoću aparata mjere vitalne parametre i elektrofiziološke pacijentove funkcije. Snima se EEG, mišićna aktivnost očiju, mišićna aktivnost potkoljenica, protok kroz nos i kroz usta, aktivnost prsnog koša, trbuha, EKG i saturacija kisikom i uz to se pacijenta snima kamerom.
“Po dolasku pacijenta smjestimo u predviđeni prostor, upoznajemo se. Nastojimo uspostaviti komunikaciju, nastojimo pacijentu objasniti postupak i tijek snimanja tako da bi to snimanje proteklo dobro, da bude zadovoljavajuće. Snimanje traje šest do osam sati, a tijekom snimanja tehničar prati videografski i elektrografski neprekidno, kroz cijelu noć pacijenta”, objašnjava Nada Krmpotić, bacc.med.techn, glavna sestra Zavoda za psihofiziologiju PB Vrapče.
Dodatan problem u liječenju ovog poremećaja jest prekomjerna i nekontrolirana upotreba različitih lijekova, što je u našoj populaciji posebno izraženo.
“Jedna određena skupina lijekova, benzodiazepini, koji se kod nas vrlo često, olako, široko i bez nekakvog, bez neke kontrole propisuju, dugo ako se uzimaju mogu značajno narušiti našu arhitekturu spavanja”, upozorava doktor Vidović.
Uz pridržavanje preporuka liječnika i higijenu spavanja ovaj se poremećaj može vrlo uspješno staviti pod kontrolu i u potpunosti izliječiti, piše HRT.
