Ova biljka i najjače otrove samo propušta kroz sebe, a njena čudotvorna svojstva tek treba detaljno istražiti

Kad maslinarima spomenete tetiviku, prva reakcija obično je: kako je uništiti, kako je se riješiti, polude od nje, daleko joj kuća… Koja odbojnost prema biljci koja u najmanju ruku zaslužuje poštovanje!

Biljka koja i najjače herbicide samo propušta kroz sebe, bez ikakve štete za nju, u najmanju je ruku mudra i zaslužuje istraživanje. Ako sebe zna zaštititi od otrova može li i nama pomoći? Naravno, kad je prestanemo smatrati samo dosadnim korovom.

U Hrvatskoj se od tetivike koriste samo mladi izdanci, “kuke”, kako ih u primorju zovu, koji se pripremaju poput šparoga. Tetivika (lat. Smilax aspera) zimzelena je penjačica ili puzeći grm visine do 5 metara s bodljikavom stabljikom i ograncima.

Tamnozeleni, kožasti listovi srcolikog ili kopljastog oblika s bodljikavim su rubovima. Cvjetovi su sitni i mirisni, bijelozelenkaste boje, skupljeni su u klasove. Cvatu od kolovoza do listopada.



Plodovi, crvene bobice, okupljene u grozdove, sadrže po tri sićušne okrugle sjemenke. U početku su plodovi crvene boje, ali s vremenom postaju crni.

Tetivika raste u šikarama, uz putove, među grmljem i drvećem po kojem se penje i povija pomoću svojih vitica i bodlji. Mladi izdanci ove biljke gorkastog okusa, kuhaju se i priređuju kao šparoge, kojima su po dosta gorkom okusu slični. Bobice pak nisu jestive za ljude, no zato zimi postaju poslastica mnogim pticama.

Iznimno otporna biljka

Tetivika je iznimno otporna biljka. Neće je uništiti čak ni požari ni sječa. Iz svojih dubokih korijena ponovo će niknuti. I ptice, kroz čiji probavni sustav sjeme prolazi neoštećeno, također pomažu njezinu širenju.

U svijetu je zabilježeno 300-tinjak vrsta tetivika, od onih koje rastu na području Meksika, Kariba i Srednje i Južne Amerike preko onih u sredozemnim zemljama do Kine.

Uz latinski, najpoznatija je pod nazivom Sarsaparilla, izvedenicom od španjolske riječi zarzaparrilla (zarza – kupina, parilla – mala loza). U Kini je nazivaju tu fu ling.

Korijen tetivike globalno je poznat po ljekovitim svojstvima. Tradicionalno se korijen tetivike koristio za liječenje gihta, gonoreje, otvorenih rana, artritisa, kašlja, groznica, hipertenzija, boli, nedostatka seksualne želje, probavnih smetnji, pa čak i nekih oblika raka. U Amazoni neka plemena ga koriste kao lijek za gubu.

U Europu je kao lijek došao početkom 16. stoljeća iz Južne Amerike. Europljani su koristili korijen za znojenje i mokrenje, kao i za pročišćavanje krvi. U 19. stoljeću koristio se za liječenje sifilisa, s puno boljim rezultatima od žive, koja je bila uobičajen tretman za tu opaku bolest, piše Slobodna Dalmacija.

Komentari