Nova studija potvrdila da su snovi nastavak naše stvarnosti, a uskoro bi se mogla izbrisati granica između ta dva svijeta

Pixabay

Nova revolucionarna studija u kojoj je analizirano preko 24.000 snova dala je dosad najjače dokaze da su snovi nastavak naših budnih života i s određenim ponavljajućim elementima koje dijelimo, i u javi, i u snu.

Većina snova je nastavak onog što se događa u svakodnevnom životu, ističu znanstvenici predvođeni računalnim znanstvenikom Alessandrom Foglijem sa sveučilišta Roma Tre u Italiji.

Fogli je objasnio kako svakodnevica utječe na ono što sanjamo i obratno. Primjerice, tjeskoba u životu vodi i prema tjeskobnim snovima, dok s pozitivne strane gledano, snovi mogu pomoći u rješavanju problema koji se javljaju u našoj svakodnevnici.

S druge strane, tradicionalna psihološka analiza snova datira još iz Freudovih vremena, koji je tvrdio da se skrivena značenja snova mogu otkriti kroz analizu budnih iskustava u svakodnevici.

Moderna analiza snova pak traži simbole, metafore, strukture i likove koji mogu odgovarati drugim dijelovima života određene osobe.

Navedene metodologije uključuju takozvani Hall i Van de Castle sustav, koji šifrira ranije spomenute elemente i proučava načine na koje oni međusobno utječu jedni na druge u svijetu snova. To je međutim vrlo spor i vremenski dugotrajan proces. Nešto na tu temu šira je javnost mogla vidjeti i u popularnom filmu “Inception”, poznatog redatelja Christophera Nolana.

Znanstvenici koji proučavaju snove odavno već traže algoritamsko rješenje za automatizaciju pregleda podataka dobivenih iz snova, što je akademski ekvivalent poslovičnom brojanju ovaca.

Fogli i njegov tim uspjeli su pronaći način kako pratiti velik broj snova, tako što su napravili jezik od izvještaja snova, točnije njih 24.000 koji su pohranjeni u ogromnu javnu banku podataka koja se zove DreamBank.

Preciznije rečeno, fokusirali su se na likove, socijalnu interakciju i emocionalne riječi kako bi tražili ponavljajuće obrasce. Navedene tri dimenzije smatraju se najvažnijim aspektom interpretacije snova te definiraju ukupan njihov “zaplet”.

Fogliov tim koristio je posebno dizajniran alat za obradu jezika kako bi podatke iz izvještaja pretvorio u izraze te su ih nakon toga usporedili s rukom napisanim izvještajima stručnjaka za snove. Preciznost njihovog digitalnog alata pokazala je velikih 75 posto podudarnosti sa stvarnim pisanim izvještajima.

Dobiveni rezultati snažno podupiru tezu kontinuiranosti, odnosno da su snovi samo nastavak naše jave, jer su pronađene mnoge instance “statističkih markera” koje su odražavale što iskustva spavača u svakodnevici.

Ipak, studija ne nudi definitivne odgovore na pitanje značenja ljudskih snova, ali zato utire put prema budućim, dubljim analizama, obzirom da je najteži dio posla već napravljen.

Autori studije tvrde da bi njihovo istraživanje moglo omogućiti izum tehnologija koje premošćuju postojeću prazninu između stvarnog života i snova.

Možda ćemo svi trebati u budućnosti početi nositi zvrkove sa sobom, baš poput protagonista spomenutog filma Inception, kako bismo razlikovali san od jave.

Komentari