Aleksa Katarina Popova (Madame Popova) najpoznatija je žena serijski ubojica na svijetu o čijem životu i ubojstvima svjetski mediji često pišu, iako se o njezinom životu zapravo malo zna.
Od kraja 19. do početka 20. stoljeća, žena poznata pod nadimkom “Madame Popova” pomogla je više od 300 Ruskinja koje su živjele u nesretnim brakovima da se “riješe” svojih supružnika.
Madame Popova je odgovorna za 300 ubojstava u periodu od 1879. – 1909. Živjela je u Samari, u Rusiji, gdje je situacija s obiteljskim nasiljem bila poprilično ozbiljna. Muževi bi dolazili s posla i napijali bi se jeftinom votkom, poslije čega bi prebijali svoje žene. Madame Popova je odlučila osloboditi žene tiranije. Čak 30 godina vodila je usluge plaćenih ubojstava.
Osobito su joj se obraćale potlačene žene koje su željele ubiti svoje muževe zlostavljače, a ukupno je, tvrdila je Madame Popova, ‘oslobodila’ preko 300 žena. Njezine metode ubojstva uključivale su otrov, oružje, plaćenog ubojicu ili čak gole ruke.
Žene su zvale Popovu koja bi za malu naknadu ubila svakog nepoželjnog muškarca i to tako da se na njegovu ženu ne posumnja.
Naravno, podjednako su krive i supruge koje su unajmile ubojicu da ih učini udovicama. Mnoge od tih žena su umrle, a druge su otišle u Ameriku i druge zemlje i nikad nisu pronađene.
Kad je uhvaćena Popova je sve priznala. Vlastima je rekla kako ju je vlastiti nesretni bračni život naveo na ideju da druge nesretne žene oslobodi okrutnih muževa te je počela svoju kriminalnu karijeru. Ponudila je svoje usluge bilo kojoj nesretnoj ženi, pristajući ubiti muža i naplatiti samo malu naknadu.
Žena je platila nominalni iznos prije ubojstva, a ostatak nakon što joj je suprug ubijen. Popova bi upoznala muškarca kojeg je trebala ubiti, a zatim bi stavila otrov u njegovu hranu ili piće.
Uspješno je ubijala muškarce 30 godina. Međutim, njezin posao je došao kraju kada je jedna od njezinih klijentica prijavila sve vlastima nakon što se osjećala krivom jer joj je suprug ubijen. Popova se policiji pohvalila da je obavila “odličan posao” i rekla kako “nikada nije ubila ženu”. Nakon što je osuđena na smrt, carski vojnici su je spasili od bijesne gomile koja ju je željela spaliti na lomači. Umjesto toga, pogubljena je pred streljačkim vodom, nikad se nije pokajala, a umrla je sretna što je oslobodila “nesretne žene od njihovih tirana”, piše Fenix magazin.
