Svijetom su harale brojne ozloglašene sekte. Za neke ste čuli, za neke i ne znate da postoje. No čak ni o onima najpoznatijima šira javnost ne zna pojedinosti koje ukazuju na malicioznost i okrutnost na kojima se temeljio sav njihov nauk i djelovanje. Vođe tih sekti bili su toliko uspješni u manipulacijama da su njihovi sljedbenici godinama pristajali na neviđena mučenja, ali i bili svjedoci brutalnih ubojstava.
“Sekta” se općenito definira kao manja religijska zajednica koja se od neke veće odvojila osebujnim nazorima, naučavanjem ili praksom. Obično se ističu fanatizmom i žarom u pridobivanju novih sljedbenika. Predaji i hijerarhiji matične zajednice suprotstavljaju karizmatskoga vođu, a vjerskoj ustanovi subjektivno iskustvo. Postoje u svim velikim svjetskim religijama.
Grupno samoubojstvo
Vjerojatno najgori primjer religijskog fanatizma dogodio se 18. studenoga 1978., kada je 918 članova sekte “Hram naroda” počinilo samoubojstvo popivši piće s cijanidom. Trećina njih bili su maloljetnici. Osnivač sekte bio je notorni Jim Jones, svojedobno aktivist za ljudska prava, lažni iscjelitelj, a naposljetku i vođa sljedbe koja je navodno imala više od 20 tisuća poklonika. Bio je sin jednog pripadnika Ku Klux Klana u Lynnu, Indiana, SAD. Tvrdio je da je njegova majka bila pripadnica indijanskog naroda Cherokee, što nikada nije potvrđeno. Odrastavši kao dijete bez nadzora, Jones je od rane mladosti patio od megalomanije. Već 1963. osnovao je religijsku zajednicu u Indianapolisu pod nazivom “The People’s Temple Full Gospel Church”. Bila je to međurasna zajednica, što je u to vrijeme bilo revolucionarno za rasno segregirano društvo. S jedne strane, neumorno je i žestoko zagovarao prava crnaca, no s druge je patio od zagonetnih napadaja nesvjestice i slušao “savjete izvanzemaljaca”.
Sljedbu je osnovao na socijalističkim idejama te je ubrzo okupio velik broj sljedbenika. Karijeru je započeo kao američki evangelički propovjednik koji je bio siguran da će Hladni rat završiti nuklearnom apokalipsom. Stoga je sedamdesetih godina osnovao zajednicu u San Franciscu, rekavši da će njegovi sljedbenici ondje biti sigurni. Mnogi od njih bili su crnci, i to bivši ovisnici, koji su bili oduševljeni njegovom toplom dobrodošlicom. No, kako su se iz zajednice sve više počela širiti svjedočanstva nezadovoljnih članova, američke vlasti počele su nadzirati Jonesov rada. Tada je, preko noći, preselio zajednicu u Gvajanu.
Svojim sljedbenicima propovijedao je o komunizmu, socijalizmu, američkoj vladi, ekonomskoj nejednakosti, zaustavljanju dječje gladi i sl., a oni su slijepo vjerovali da ima posebne moći i pratili ga na putu do nove utopije.
Život u zajednici bio je mješavina spartanskog odgoja, straha i samoponiženja. Kako bi se uvjerio u Jonesova nehumana postupanja, zajednicu je odlučio posjetiti američki kongresnik Leo Ryan iz Kalifornije. Neposredan povod posjeta bila je zagonetna smrt sina njegova prijatelja, do koje je došlo samo nekoliko dana pošto je mladić izrazio želju da napusti sektu. Ryan je doputovao u Gvajanu 14. studenoga 1978., a Jonesovo zdravlje već je bilo vidno narušeno. Uzimao je LSD, razne droge i stimulanse. Govor mu je postao nerazgovijetan, pogled zamućen, a um paranoičan. Iako su članovi zajednice pustili Ryana u “Jonesov grad”, na odlasku, 18. studenoga, nepoznati ga je počinitelj ubio s dvadeset hitaca iz pištolja. Ubojstvo je naručio Jones u strahu da će ih Ryan raskrinkati i zatražiti njihovo zatvaranje.
Istoga dana, 30-godišnji liječnik Lawrence Schacht napravio je koktel sedativa i cijanida, začinivši ga okusom voćnog soka. Jones je okupio gotovo tisuću sljedbenika koji su živjeli u zajednici i rekao im da je vrijeme za umiranje. Ruletta Paul bila je prva koja ga je poslušala. Brizgalicom je ušpricala otrov u usta svome jednogodišnjem sinu, a potom i sebi. Jones je naredio da se otrov prvo ubrizga djeci, kako bi odrasli bili spremniji umrijeti kada vide svoje mrtvo dijete. Dok je tisuću ljudi tako izvodilo nezapamćeno kolektivno ubojstvo i samoubojstvo, Jones je govorio: “Kažem vam, nije me briga koliko vriskova čujete, nije me briga za mučna plakanja. Smrt je milijun puta poželjnija od još deset ovakvih života”.
Sadistički vođa
Kanadski propovjednik Roch Thériault od 1977. do 1989. vodio je sektu “Ant Hill Kids” u kanadskoj pokrajini Ontariju. Nad svojih četrdesetak sljedbenika i devet konkubina s kojima je imao 26 djece provodio je apsolutni nadzor i teror. Prije nego što je izbačen iz Kršćanske adventističke crkve, svoje potencijalne žrtve vrbovao je na seminarima za detoksikaciju pod krinkom pomoći u prestanku pušenja ili opijanja. Nekoliko njih uspio je nagovoriti da napuste svoje obitelji i poslove te da počnu živjeti s njim u divljini. Novac su prikupljali prodajom peciva, a oni koji nisu donosili dovoljno novca bivali su višestruko kažnjavani. Postao je sadistički vođa sekte koji je zahtijevao apsolutnu lojalnost i kažnjavanje “nevjernih”.
Ako je netko htio napustiti sektu, Thériault ga je kažnjavao udarcima remenom i čekićem, zakvačio bi ih da vise sa stropa, čupao im dlake s tijela pa čak i vršio nuždu po njima. Ponekad bi tjerao sljedbenike da sami sebi čekićem polome noge te da pucaju jedni drugima u rame. Posebno zastrašujuće metode kažnjavanja bile su tjeranje sljedbenika da jedni drugima jedu dijelove lica, kao i mrtve miševe. Ponekad su jedni drugima morali sjeći prste škarama za čeličnu žicu kako bi dokazali lojalnost. Čak ni djeca nisu bila pošteđena. Osim što su bila seksualno zlostavljana, djeca su često držana iznad vatre, na ražnju ili pak zakucavana čavlima na stablo dok su ih ostali morali kamenovati.
Thériault je bio odgovoran za smrt vlastitog djeteta jer ga je ostavio vani za jake mećave. Svojim sljedbenicima nije dopuštao da idu k liječniku, nego je sam izvodio kirurške zahvate, i to bez ikakve anestezije. Tako je jednu ženu ubio izvlačeći joj crijeva, dok je jedno dijete umrlo tijekom neuspjela obrezivanja. Tek je 1989. jedna njegova sljedbenica, imenom Gabrielle Lavallée, nakon dugog mučenja uspjela pobjeći i obavijestiti nadležne. Thériault je naposljetku osuđen na doživotnu robiju, a 2011. ubio ga je cimer iz zatvorske ćelije.
Ubojstva dječaka
U zabačenim krajevima Brazila (općina Altamira, država Pará), osamdesetih je godina djelovala sekta “Superiorno poravnanje svemira” koju je vodila Valentina de Andrade. Tvrdila je da prima poruke iz svemira kako Bog ne postoji, tj. da je Isus izvanzemaljac koji će poslati svemirski brod za spas pravih vjernika kada dođe “kraj vremena”. No izrekla je i jedno jezivo upozorenje: “Svi dječaci rođeni nakon 1981. opsjednuti su zlom i moraju biti pročišćeni”.
Isprva je De Andrade jednostavno zahtijevala da neki roditelji predaju svoju djecu drugim parovima ili skrbnicima kako bi se neometano mogli ukrcati na svemirski brod. Međutim, s vremenom je postala mnogo agresivnija. Od 1989. do 1993., članovi sekte seksualno su zlostavljali, unakazivali ili ubili najmanje 19 dječaka od 8 do 13 godina. Za šestoricu se zna da su umrla, petorica nikada nisu pronađena, dok su ostali uspjeli pobjeći iako su bili drogirani i kastrirani.
Nakon jedanaest godina skupljanja dokaza, policija je izvela članove sekte pred sud. Dok su gotovo svi osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, De Andrade je bila oslobođena jer nije bila nazočna za vrijeme zločina. Njezina zajednica djeluje i dandanas.
Plin u podzemnoj
Ovo su neki od najbizarnijih i najstrašnijih primjera koji su svojedobno potresli svjetsku javnost.
David Koresh bio je vođa sekte Grana Davidova (Branch Davidians) koju je preuzeo od njezina osnivača Benjamina Rodena. Sjedište im je bio “Mount Carmel Center” u teksaškom gradu Wacou. Ondje je Koresh osnovao harem u kojem je sebe proglasio jedinim muškarcem kojemu je dopušteno imati supruge, što je uključivalo i 12-godišnje djevojčice. Potom je počeo propovijedati apokaliptična upozorenja te je inzistirao da se članovi sekte naoružaju. Tek pošto je jedan poštar 1992. slučajno ispustio paket i uvidio da je pun granata, federalni su agenti dobili nalog za Koreshovo uhićenje. Neuspjela racija završila je dvomjesečnom opsadom, a 19. travnja 1993. policajci su bacili suzavac nakon čega je izbio požar u kojem je poginulo 76 ljudi. Dvanaestak pripadnika sekte, uključujući i Koresha, izvršilo je samoubojstvo.
Japanac Shoko Asahara osnovao je sektu Aum Shinrikyo 1984. i ubrzo stekao oko 50 tisuća sljedbenika. Pripremajući se za rat protiv vlade, 20. ožujka 1995. petorica članova sekte u tokijskoj su podzemnoj željeznici ispustila plin sarin ubivši 12 ljudi, dok ih je 5500 završilo u bolnici.
Belgijac Luc Jouret i Francuz Joseph Di Mambro u Ženevi u Švicarskoj 1984. osnovali su “Red Sunčeva hrama”. Tvrdili su da se bliži smak svijeta te da ih spasiti može jedino Di Mambrova kći Emmanuelle koja će ih odvesti na planet koji se okreće oko zvijezde Sirijus. U rujnu 1994. sekta je ubila člana zviždača, njegovu suprugu i bebu. Početkom listopada dvije zgrade u vlasništvu sekte izgorjele su u Švicarskoj. Sljedećeg jutra istražitelji su bili zapanjeni ugledavši tijela 48 žrtava. Većina je počinila samoubojstvo, među njima i osnivači sekte. U prosincu pak 1995. u kolibi u švicarskim Alpama izgorjelo je još 16 članova sekte, od kojih je većina ubijena vatrenim oružjem. Godine 1997. još četiri člana nestala su iz sjedišta sekte u kanadskoj provinciji Québecu. Time se ukupan broj žrtava Reda Sunčeva hrama popeo na 74.
Amerikanci Marshall Applewhite i Bonnie Lou Nettles poznatiji kao Do i Ti, osnovali su sektu “Vrata raja”. Sedamdesetih su godina propovijedali kako su oni proroci spomenuti u biblijskoj Knjizi otkrivenja te da će se ljudi moći spasiti od smaka svijeta tako što će se uspeti na svemirski brod. Kada se 1997. komet Hale-Boop približio Zemlji, članovi su bili uvjereni kako je riječ o prorečenoj letjelici pa ih je svih 39 počinilo samoubojstvo, piše Dnevno.hr.
