Javnozdravstvena epidemiologija je znanost računanja radi prevencije bolesti i promicanja zdravlja. Brojimo nove slučajeve određene bolesti i to se zove učestalost. Potom računamo koliko se bolest proširila u populaciji i to se zove rasprostranjenost.
Kad je u pitanju covid-19, brojanje je izazov. Unatoč svim medijskim tekstovima i izvještajima, vrlo malo znamo o učestalosti ili rasprostranjenosti ove nove bolesti. A kao i uvijek, neznanje rađa strah. U New Yorku i drugdje na svačijem je umu samo jedan strah “čini se da je ovdje stopa smrtnosti znatno viša od stopa prijavljenih na drugim mjestima,” za weforum.org piše Nina Schwalbe.
No, je li zaista baš tako? Koristeći podatke o pacijentima iz Kine, javnozdravstveni dužnosnici u početku su smatrali da je 80 posto slučajeva covida-19 asimptomatično ili s blagom bolešću.
Ljudi koji se sami liječe kod kuće ne ulaze u statistiku
S obzirom na nedostatak bolničkih kreveta, zdravstvenih radnika i kompleta za testiranje, samo se osobama s izrazitim simptomima savjetuje dolazak u bolnicu. Zbog neodgovarajućeg testiranja, u mnogim zemljama, pa tako i u Sjedinjenim Američkim Državama, sada se samo bolnički slučajevi računaju u statistiku, ističe Schwalbe. Ljudi koji se ne osjećaju posebno loše ostaju kod kuće, mirno se oporave i uopće se ne bilježe kao pacijenti.
To je važno zato što se takve osobe ne pojavljuju ni u kakvim službenim statistikama.
Uzmimo za primjer stariju Njujorčanku koja je blago bolesna. Ona zove svog obiteljskog liječnika, koji na temelju njenih simptoma, ali ne i testa, postavlja klinički dijagnozu sumnje na covid-19. Budući da nije jako bolesna, dobila je savjet da ostane kod kuće. Ne postoji mehanizam da njen liječnik prijavi njenu dijagnozu zdravstvenim vlastima pa ako se oporavi, nikad neće ući u statistiku. Samo ako se razboli tako da mora biti primljena u bolnicu, računat će se kao slučaj covida-19. Ako umre, računat će se da je umrla zbog covida-19.
Zbog čega stopa smrtnosti izgleda viša nego što jest?
Budući da se ovih dana mnogi obrazuju kod kuće, nastavlja Schwalbe, možda je dobro vrijeme za osvježavanje znanja matematike.
Jednom kad se utvrdi broj infekcija, on postaje nazivnik u izračunu. Broj umrlih je brojnik. Broj (broj umrlih)/nazivnik (broj zaraženih) x 100 = stopa smrtnosti od infekcije. Znamo da se virus širi vrlo brzo nakon što se pojavi u populaciji. To znači da su mnogi u općoj populaciji zaraženi ili su bili zaraženi, a da pritom nemaju ili nisu imali simptome.
Međutim, umjesto da u nazivniku budu svi zaraženi, u mnogim zemljama računaju se samo ljudi toliko bolesni da moraju u bolnicu. Ljudi koji su toliko bolesni da odlaze u bolnicu vjerojatno će trebati intenzivnu njegu, a takvi pacijenti imaju slabije izglede za preživljavanje nego pacijenti s blagim simptomima. Zbog toga stopa smrtnosti izgleda višom nego što stvarno jest, naglašava Schwalbe.
Nadalje, tijekom testiranja, ovisno o vrsti testova koji se koriste, dolazimo do spoznaje o broju ljudi koji su aktivno zaraženi, ali ne i onih koji su preboljeli covid-19 i sada su imuni. To dovodi do dodatnog podcjenjivanja nazivnika.
Što to znači? Znači da je nazivnik (broj zaraženih) manji nego što bi trebao biti, pa brojnik (broj umrlih) ima veliku snagu. U ovom slučaju službena stopa smrtnosti veća je nego što bi trebala biti, smatra autorica teksta. Drugim riječima, izostavljanjem ljudi koji ne trebaju bolničku njegu precjenjujemo postotak zaraženih ljudi koji umiru zbog covida-19. To je opasna poruka koja izaziva strah, a sve zbog pogrešnog nazivnika.
U sljedećim danima stopa smrtnosti izgledat će sve lošije, posebice u bolnicama koje će biti sve više opterećene i morat će racionalizirati skrb. Činit će se da od covida-19 umire veći postotak ljudi nego što je to zapravo slučaj.
Nema dovoljno adekvatnog testiranja
Za razliku od drugih bolesti, nema dovoljno adekvatnog testiranja, pa je nemoguće procijeniti koliko je ljudi već bilo zaraženo i stoga ne postoji rizik od infekcije. Velika većina ljudi će se zaraziti, preživjeti i biti nesvjesna da su uopće imali virus ili biti zarazni, pa će slučajno zaraziti prijatelje ili članove obitelji, tvrdi Schwalbe.
Podaci iz SAD-a i drugih zemalja o smrtnosti prema dobi, prethodnim medicinskim stanjima, lijekovima koji se uzimaju u vrijeme smrti, te drugim faktorima mogu pomoći u razumijevanju kako se Covid-19 ponaša na populacijskoj i na individualnoj razini. U međuvremenu, treba prilagoditi službenu procjenu broja slučajeva u populaciji ili u najmanju ruku stvoriti sustave dijeljena podataka i izvještavanja.
U nekom trenutku, obnovit će se i naša svakodnevica, tijekom koje će se pojaviti i kriza mentalnog zdravlja, uzrokovana tjednima straha, izolacije i tjeskobe. Mnogo toga moglo se izbjeći preciznom i jasnom definicijom nazivnika, zaključuje Schwalbe, prenosi Index.
