Robbie Phillips iz Edinburgha kaže kako ga motiviraju veliki ciljevi, a ove godine planirao se penjati po stijenama u Yosemiteu, Chamonixu i u Pakistanu. Zbog korone je ipak ostao doma.
U Pakistanu se želio popeti na tzv. Trango Towers, klaster granitnih stijena koje izgledaju kao da ih je netko izvadio iz crtanke J.R.R. Tolkiena. To je putovanje ipak morao odgoditi, a srećom po njega, veliki ciljevi kad je penjanje u pitanju ne odnose se nužno na visoke planine.
Tako se počeo penjati po pukotinama u betonskim blokovima ispod mosta kraj Murrayfield Stadiona.
Dio mosta je iznad vode, no onaj drugi dio koji se Phillipsu posebno svidio proteže se dužinom od oko 20 metara na visini od metar i pol iznad zemlje. Penjanje po pukotinama, kako naziv sugerira, uključuje korištenje prirodnih pukotina u stijenama za uspon te zahtijeva specifične vještine.
“U osnovi, ako se penjete na normalnu stijenu, rukom čvrsto stišćete mjesto hvata. Silu kroz prste prenosite na hvatište. No kod penjanja po pukotinama, nemate hvatišta i ono što radite je pokušaj kompenzacije kroz kompresiju. Kako biste povećali veličinu ruke, stavljate šaku u pukotinu kako bi se ondje zaglavila i držala vas”, pojasnio je on.
U slučaju Murrayfield mosta, pukotine koje su privukla Phillipsa su linije između betonskih greda koje drže strukturu, a umjesto da idu vertikalno, prolaze horizontalno s unutrašnje strane i protežu se cijelom dužinom mosta od jednog do drugog kraja. Zato se Phillips usudio prihvatiti izazov koji si je sam nametnuo: penjanjem po pukotinama prijeći s jedne strane mosta na drugu.
Kao filmski superjunak Spiderman, i on prkosi gravitaciji, a njegove dramatične uspone i treninge možete pratiti na YouTube kanalu.
Iako padovi na leđa nisu ni upola dramatični kao oni koje je planirao u Kazahstanu, i dalje je riječ o impresivnom pothvatu. Budući da se prvi put popeo na most blizu grafita na kojem je pisalo “Pablo puši crack”, odlučio je izazov nazvati The Pablo Smoke Crack Crack.
Ovo nije njegov prvi susret s urbanim penjanjem po pukotinama jer je u veljači dovršio sličan projekt na mostu kraj Meggetland sportskog kompleksa.
“Video je postao viralan i ljudi su mi govorili: A, to je Robbie, onaj lik s mosta. Kad je stigla izolacija zbog korone, čovjek koji me poznavao po penjanju nazvao me i rekao kako je baš prolazio na biciklu pored Murrayfielda i da je ugledao most sličan onome na koji sam se popeo kod Meggetlanda. Zato sam otišao do tog mjesta i pogledao most. Shvatio sam da je građen na isti način, a dodatno je pozitivna strana ta što je napola na suhom. I na kraju, ima samo metar i pol visine što znači da u bilo kojem trenutku mogu odustati”, kazao je Phillips.
Kaže da je prvog dana ondje otišao s cipelama za penjanje i kredom u ruci kako bi označio lokacije, a sada već ima više prijatelja koji se ondje penju zajedno s njim. Iako se čini kako je možda riječ o novoj i nepoznatoj disciplini, penjanje po pukotinama datira još iz 1970. godine kada su se penjači iz Los Angelse penjali na krovove velikih garaža u tom gradu kako bi se pripremili za izazove u Yosemiteu. Belgijanac Sean Villanueva O’Driscoll je utemeljio stazu pukotina na ruti koju je nazvao Ticket Crack u Groenedaalu na željezničkoj postaji blizu Bruxellesa. No i u međunarodnim okvirima, Phillipsov pothvat penjanja po pukotinama ispod mosta je jedinstven, piše 24 sata.
