I dok se Hrvatska i svijet bore s pandemijom koronavirusa, a posljednjih dana u našoj zemlji padaju i rekordi po broju zaraženih, znanstvenici pokušavaju otkriti o toj bolesti što je moguće više. S druge pak strane, neki od onih koji su oboljeli, čak i nekoliko mjeseci poslije osjećaju posljedice. I nije riječ samo o starijim ili osobama slabijeg zdravstvenog stanja.
Hunter Medical Research Institute na svojim stranicama donosi članak, a koji prethodno objavljuje The Conversation, pod naslovom: Koji su dugotrajni simptomi COVID-a 19?
Uz to, na društvenim mrežama formirane su grupe podrške onih koji osjećaju dugotrajne posljedice zaraze koronavirusom. Među članovima grupe mogu se pročitati brojna iskustva, piše HRT.
Neki ih tek prenose, dok drugi traže i pokoju riječ utjehe. Članovi navode kako su osjetili i diskriminaciju jer su oboljeli od koronavirusa. Upoznati smo s uobičajenim simptomima COVID-a 19: vrućica, suhi kašalj i umor.
Bolest pluća
Neki ljudi također osjećaju bolove, grlobolju te gubitak okusa ili mirisa, navodi se u tekstu. Pacijenti s blagom bolešću mogu očekivati poboljšanje nakon nekoliko tjedana. Ali postoje uvjerljivi dokazi da to nije uvijek tako. COVID-19 može ostaviti dugotrajne posljedice, ne samo onima koji su teže oboljeli ili starijima i slabima, piše u članku.
To nije samo infekcija pluća. COVID-19 je, dodaju, bolest pluća.
Koronavirus SARS-CoV-2 inficira stanice respiratornog trakta i može uzrokovati po život opasnu upalu pluća. Međutim, stoji u tekstu, niz simptoma utječe na različite dijelova tijela. Aplikacija koju je razvio King’s College u Londonu bilježi dnevne simptome praćene na više od 4 milijuna bolesnika s COVID-om u Velikoj Britaniji, Švedskoj i Sjedinjenim Državama. Pored detaljno opisanih simptoma vrućice, kašlja i gubitka mirisa ima i drugih učinaka.
To uključuje umor, osip, glavobolju, bolove u trbuhu i proljev. Ljudi koji razvijaju teže oblike bolesti također prijavljuju zbunjenost, jake bolove u mišićima, kašalj i kratkoću daha.
Oko 20% zaraženih COVID-om 19 zahtijeva hospitalizaciju kako bi se liječila pneumonija, a mnogima je potreban pomoć kisik. U oko 5% slučajeva upala pluća postaje toliko ozbiljna da su bolesnici primljeni na intenzivnu njegu za podršku disanju, stoji u članku.
Isključuje se imunološki sustav
Čini se da ljudi s teškim oblikom COVID-a 19 pokazuju izmijenjen imunološki odgovor čak i u ranoj fazi bolesti. Imaju manje imunoloških stanica, koje ne uspijevaju učinkovito kontrolirati virus, pa umjesto toga trpe pretjeran upalni odgovor, poznat kao “oluja citokina”, obrazlaže se u tekstu.
Navodi se kako je to jedan od glavnih čimbenika koji bolest čine toliko ozbiljnom kod nekih pacijenata. Suzbijanje ovog pretjeranog odgovora imunosupresivom deksametazonom ostaje jedini tretman koji smanjuje stopu smrtnosti kod onih koji završe na kisiku ili intenzivnoj njezi. Bolesnici s teškim oblikom koronavirusa opisuju daleko složeniji niz simptoma nego što je to kod upale pluća. To može uključivati upalu mozga (encefalitis), što uzrokuje zbunjenost i smanjenu svijest. Do 6% teških oboljelih može imati moždani udar, stoji u članku.
Patološke studije i obdukcije pacijenata koji su umrli od koronavirusa otkrivaju očekivane karakteristike teške upale pluća ili sindroma akutnog respiratornog distresa (ARDS), s velikom upalom i ožiljcima. ARDS se javlja kada postoji iznenadna i raširena upala u plućima, što rezultira kratkoćom daha i plavkastom kožom. Uz to, nastavlja se u tekstu, čini se da virus izravno uzrokuje upalu malih kapilara ili krvnih žila, ne samo u plućima, već u više organa, što dovodi do stvaranja krvnih ugrušaka i oštećenja bubrega i srca.
Permanentni simptomi ‘duboko frustrirajući’
Očekuje se da svatko s teškom bolešću trpi dugotrajne posljedice. Međutim, čini se da koronavirus ima trajne simptome čak i kod osoba s blažim oblicima bolesti, piše u članku. Društvene mreže pune su priča preživjelih, čiji simptomi ne jenjavaju. Na Slack i Facebooku pojavile su se grupe za podršku, čiji su članovi tisuće ljudi. Neki imaju simptome i 60 dana nakon zaraze.
Jedan od najpoznatijih oboljelih je Paul Garner, specijalist za zarazne bolesti u Velikoj Britaniji, a radi u Liverpool School of Tropical Medicine. Zarazio se krajem ožujka i njegovi se simptomi još nisu prestali. U postu na blogu koji je objavio British Medical Journal opisuje kako ima “mutnu glavu”, uznemireni želudac, zujanje u ušima, trnce, ostaje bez daha, vrtoglavicu i artritis na rukama.
Ovi se simptomi smanjuju, ali su još uvijek prisutni. Kaže da je to duboko frustrirajuće. Mnogi počinju sumnjati u sebe. Njihovi se partneri pitaju je li riječ i psihološkim poteškoćama, dodaju.
Do sada je samo jedna recenzirana studija izvijestila o rezultatima dugoročnih simptoma infekcije COVID-om 19: jedna je skupina od 143 zaraženih iz Rima. Većina njih nije trebala hospitalizaciju, a svi su procijenjeni najmanje 60 dana nakon infekcije. Izvijestili su o pogoršanoj kvaliteti života u 44,1% slučajeva, uključujući simptome trajnog umora (53,1%), kratkoće daha (43,4%), bolove u zglobovima (27,3%) i bolove u prsima (21,7%).
Iako je naše iskustvo s koronavirusom tek počelo, dugoročni simptomi nakon ove teške virusne bolesti nisu novi fenomen. Gripa je dugo povezana s trajnim simptomima poput umora i bolova u mišićima, uključujući i nakon pandemije 1890 i 1918-19. Prebolijevanje teške virusne pneumonije ili ARDS-a, posebno nakon intenzivne njege, ima dugotrajne posljedice.
Neki bolesnici dugotrajno ostaju bez daha, te ih prati umor kao posljedica oštećenja pluća ili drugih komplikacija. Također mogu patiti od depresije (26–33%), anksioznosti (38–44%) ili post-traumatskog stresnog poremećaja (22–24%), navedeno je u tekstu. Foto: Ammar Awad/REUTERS Dugotrajni simptomi su obilježje drugih koronavirusa Naše iskustvo s drugim koronavirusima trebalo nas je upozoriti na ove probleme.
Prvi koronavirus SARS i respiratorni virus
Bliskog Istoka (MERS) uzrokovali su tešku bolest u većem postotku u odnosu na oboljele od COVID-a 19, pri čemu je značajan broj oboljelih razvio ARDS i bila im je potrebna intenzivna njega. Kanadski su istraživači pratili preživjele prve epidemije SARS-a u Torontu.
Kod njih su otkriveni poremećaji spavanja, kronični umor, depresija i bolovi u mišićima. Trećina ih je morala promijeniti posao i stil života, a samo 14% nije imalo dugoročne simptome. Slično, u korejskoj skupini preživjelih MERS-a, 48% ih je i dalje osjećalo kronični umor i nakon 12 mjeseci.
Pandemija COVID-a 19 još je uvijek u ranoj fazi. Preživjeli ljudi s trajnim simptomima, očito nisu rijetkost i njihove simptome i probleme treba čuti, proučiti i razumjeti. To se pokušava postići kliničkim ispitivanjima u Velikoj Britaniji, Europi i SAD-u. Kod mnogih aspekata COVID-a 19, moramo puno toga naučiti i ima još puno posla, zaključuju u članku.
